1. Ugovor o djelu je posebna vrsta ugovora obveznog prava. Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje za naručioca obaviti određeni posao odnosno proizvesti neko djelo kao rezultat toga rada, a naručilac mu je to dužan platiti. Obilježja ugovora o djelu su rezultat rada tj. djelo kao bitan element ugovora o djelu, rad u pravilu organizira sam izvođač, a radno vrijeme nije bitan element ugovora o djelu, osim toga izvođač preuzima rizik za izradu ugovorenog djela. Predmet ugovora o djelu može biti izrada ili popravak neke stvari (npr. izrada namještaja, ili popravak auta), rezultat nekog fizičkog rada (npr. okopavanje njive), intelektualnog rada (npr. izrada pravnog mišljenja), ili izrada umjetničkog djela (npr. slike).

Honorani ugovor kao posebna vrsta ugovora ne postoji. Pod tim se nazivom u svakodnevnom govoru obično misli na na neki privremeni ugovor, odnosno privremeni rad. Isto tako taj se naziv često koristi za posao koji ima sva obilježja radnog odnosa, ali kod kojeg radnik i poslodavac nisu sklopili ugovor o radu, koji su trebali, već neki drugi ugovor.

2. Ne postoji nikakvo vremensko ograničenje za sklapanje ugovora o djelu, osobito što se ugovor o djelu u pravilu i ne sklapa na neko određeno vrijeme, već za izradu nekog djela ili rezultata rada.
Budući, kao što je rečeno, honorarni ugovor ne postoji kao posebna vrsta ugovora, stoga se niti ne može govoriti o nekom vremenskom ograničenju.

Međutim, pretpostavljam da Vas u stvari zanima, može li se u slučaju da poslodavcu treba radnik za kraće vrijeme, umjesto ugovora o radu sklopiti neki drugi, privremni ugovor, koji nije ugovor o radu, dakle može li se izbjeći zasnivanja radnog odnosa. Odgovor je - u pravilu ne može.

Naime, ako se radi o ugovornom odnosu koji ima obilježja radnog odnosa, isključivo se mora sklopiti ugovor o radu odnosno zasnovati radni odnos, koji uključuje obaveznu prijavu radnika na mirovinsko i zdravstveno osiguranje te plaćanje poreza i doprinosa. Pri tome za razliku od ugovora o djelu, obilježja ugovora o radu su nesamostalnost radnika, osobni rad radnika, rad kod poslodavca, rad po nalogu i pravilima poslodavca, u radno vrijeme koje odredi poslodavac te unaprijed određana plaća, koja se u pravilu plaća za određeno vrijeme rada (u pravilu jedan mjesec). Također, radnik u posao ulaže samo svoj rad, i ne preuzima rizik za za uspjeh rada.

Dakle, ako se radi o radnom odnosu, poslodavac ne smije zapošljavati radnike putem nekog drugog ugovora, jer time krši zakon. Osim toga, ako rad ima sva obilježja radnog odnosa, radnik bi sudski mogao dokazati da se u stvari radilo o ugovoru o radu, usprkos tome što je formalno bio sklopljen neki drugi ugovor.

3. Što se tiče djelatnosti trgovine, prema Zakonu o trgovini, članak 8. neki poslovi u trgovini mogu se obavljati bez zasnivanja radnog odnosa (sa čime su vezi su i odredbe Zakona o obveznim odnosima koje govore o trgovačkom zastupanju i o posredovanju).
Prema tome, bez zasnivanja radnog odnosa mogle bi se primjerice obavljati poslovi:
­- akvizicijske prodaje prema uzorku i prospektu na određenom teritoriju (regiji, gradu i sl.);
­- distribucija promidžbenog materijala i sl radi prodaje robe;
­- sklapanje ugovora o prodaji ili kupnji robe i usluga u ime i za račun tvrtke;
­- sezonska prodaja na štandu za kraće vrijeme (npr. prodaja božićnih čestitaka i sl.).

Karatkeristika svih navedenih poslova u pravilu je samostalnost u radu i radnom vremenu te plaćanje prema uspjehu rada, a ne prema radnom vremenu.

Iz pitanja nije sasvim jasno što znači prodaja pića putem automata. Međutim, ako posao treba obaviti osobno radnik, na prodajnom mjestu nalogodavca tj. poslodavca, u radno vrijeme koje odredi poslodavac, po uputstvima poslodavca, tada bi se radilo o radnom odnosu, pa bi se morao sklopiti ugovor o radu. Pri tome se, u skladu s uvjetima iz Zakona o radu, može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme, s time da najkraće trajanje takvog rada nije propisano, pa se ugovor o radu na određeno vrijeme može sklopiti od jednog dana do tri godine, što je najdulje dopušteno trajanje takvog ugovora.