Iako se je konkurentnost Hrvatske u globalnom okruženju znatno poboljšala i dalje zaostajemo za šest novih članica EU iz Srednje Europe, rečeno je na skupu Nacinalnog vijeća za konkurentnost (NVK).
S obzirom da su te zemlje već danas u skupini 40 najkonkurentnijih zemalja svijeta, predstavnici NVK predložili su ciljani ulazak Hrvatske u "klub 40" u roku tri godine.
Naime, prema Indeksu globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (WEF-a), koji obuhvaća 125 zemalja, Hrvatska je u 2006. godini u odnosu na godinu ranije napredovala za 13 mjesta, sa 64. na 51. Napredak je ostvaren i na ljestvici indeksa poslovne konkurentnosti, i to za 15 mjesta, sa 70. na 55.
Na predstavljenim nalazima Izvješća o globalnoj konkurentnosti istaknuto je kako to jasno upućuje da se smanjuje zaostatak za spomenutom skupinom EU6 (Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska i Estonija.
Velimir Šonje iz Arhivanalitike napomenuo je kako se to može postići samo stalnim napretkom i željom da se bude brži od ostalih s obzirom da ni oni ne žele posustajati.
U NVK su stoga istaknuli potrebu društvenog konsenzusa za poboljšanje konkurentnosti te jaku političku odlučnost za promjene. Za početak predlažu određivanje prioritetnih područja u kojima treba tražiti prijelaz iz gospodarskog rasta temeljenog na faktorima efikasnosti u razvoj s jačim osloncem na inovacijskim faktorima.
Među prioritetima za hvatanje koraka za onima za kojima Hrvatska danas zaostaje ponajprije su istaknuti faktori vezani uz poslovno okruženje i javnu upravu te obrazovanje (cjeloživotno učenje) i izvoz.
"Poduzeća trebaju biti u središtu konkurentnosti, a brze promjene su potrebne u zaštiti investitora i kontroli menadžera, razvijanju i većem značaju učenja na poslu", napominje Šonje, ističući izuzetan značaj pozitivnim promjenama na tržištu rada te obrazovnom sustavu.
Najveću slabost za poboljšanje konkurentnosti Hrvatske još uvijek predstavljaju kvaliteta državnih institucija i općenito javne uprave, a birokratske prepreke prednjače među najproblematičnijim institucionalnim faktorima za poslovanje u Hrvatskoj.
Odmah do njih je pravičnost pravosuđa te neovisnost javnih službi od političkog utjecaja, po čemu također zaostajemo za šest novih članica EU iz regije.
Osim toga, nužno je i jačanje sustava visokog obrazovanja, povećanje sposobnosti apsorbcije novih tehnologija te poticanje inovacija.
Među ostalim ciljevima istaknuto je i kako povećanje zastupljenosti informacijske komunikacijske tehnologije, jer primjerice udio zaposlenosti u računarskim djelatnostima u ukupnoj populaciji Hrvatske (0,16%) osjetno zaostaje za spomenutom šestorkom novih članica EU.
(V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
