Već četiri godine Marko Martinis iz Novog Marofa živi i radi u Singapuru. No njegova priča ne ulazi u kategoriju 'trbuhom za kruhom', jer bi u svojoj struci bez problema mogao raditi i u Hrvatskoj.
Kako kaže Marko, Hrvatska nije bila pravi put za njega jer ga je, prije svega, zanimalo učenje i napredovanje.
- Sad radim u jednom tech startupu i vodim njihov globalni tim za prodaju. Dakle, sve što je vezano za prodaju, u zemljama u kojima imamo urede, moj je posao. Tu ulazi zapošljavanje novih ljudi, obuka istih pa do ostvarivanja rezultata prodaje - prenosi portal Naši ljudi.
Tridesetogodišnji Marko započeo je svoje obrazovanje u Novom Marofu, srednju školu završio je u Elektrostrojarskoj školi u Varaždinu, a nakon toga odabrao je Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
Prvi koraci
No, ističe Marko, obrazovanje nije stalo nakon fakulteta, već suprotno, postalo je puno intenzivnije.
- Po završetku fakulteta otputovao sam u SAD, zbog zabave i odmora, no tamo sam igrom slučaja u Los Angelesu došao u kontakt s jednim startupom koji je baš dobio investiciju i trebao im je mobile developer. A time sam se uglavno bavio zadnje dvije godine fakulteta - dodao je Marko.
I na taj je način došao u prvi kontakt sa stranim kompanijama. U međuvremenu se vratio u Zagreb te je, radeći na tom projektu, tražio zaposlenje.
- Dobio sam ponudu od nekoliko firmi, no kad je trebalo donijeti odluku bio sam poprilično siguran da to nije pravi put za mene. Stoga sam tražio stažiranje u nekoj od internacionalnih tech kompanija i dobio sam posao u Bruxellesu, u ST-Ericssonu.
Nakon godinu dana rada u Belgiji potražio je posao u Aziji i počeo raditi za Intel u Singapuru.
- Stvari koje danas radim zahtijevaju edukaciju na dnevnoj bazi, a sve što učim, primjenjujem u svom radu. Studiranje na FER-u mi se sad čini kao dječja igra u usporedbi s radom u kompetitivnoj globalnoj kompaniji koja brzo raste. Ako konstantno ne učiš, tvoje mjesto preuzet će netko tko uči brže i radi bolje od tebe. Tako je to u razvijenim zemljama.
Želja da radi u kompanijama koje imaju globalni domet bio je jedan od razloga zašto nikad nije ni radio u Hrvatskoj.
- U Belgiji smo radili za klijente poput Samsunga i znaš koliki je značaj tvog rada jer svaki Samsung SmartPhone ima komponentu koju je razvijao tim s kojim sam radio. Isto je bilo i dok sam radio za Intel u Singapuru, skoro svi prijenosni i mobilni uređaji imaju Intelove mikroprocesore. Ukratko, moj rad imao je globalni domet.
Rad na umjetnoj inteligenciji
Trenuno radi u 'malom' tech startupu u kojem je zaposleno 130 ljudi. Prije godinu dana bilo ih je tek 25. Cilj im je postati globalna kompanija.
- Radimo programska rješenja na području umjetne inteligencije za konzumerski orijentirane kompanije. U narednih dvije do pet godina to će biti norma i mislim da smo mi sad vjerojatno prva kompanija koja ima potpuno funkcionalan proizvod.
U Hrvatsku se vraća jednom ili dvaput godišnje, uglavno zato da vidi obitelj i prijatelje. No, dodaje, ne može to nazvati odmorom jer se u Singapur vrati više izmoren nego odmoran.
Povratak u Hrvatsku, kao zemlju za život i rad, moguć je, no moralo bi se promijeniti sve iz temelja, dodaje Marko.
- Državna administracija i fiktivna birokracija su problem broj 1. Tek kad u drugim zemljama vidite koliko su državni procesi brzi i optimizirani, jasno vam je da je Hrvatska 20 do 30 godina iza razvijenih zemalja. Vi u Singapuru doslovno ne vidite državnog službenika, sve što trebate rješavate on-line i sve potvrde dobijete u roku od nekoliko dana.
U Singapuru je pronašao sliku države koja radi sve što može kako bi svojim građanima omogućila bolji život, a građane puštaju da rade svoj posao što bolje mogu.
- Singapur je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikad živio i bio. Zbog toga i sve najveće kompanije svijeta otvaraju urede ovdje i zato se najtalentiraniji mladi umovi sele ovdje. Okolina je optimizirana za ostvarivanje kvalitetnog života i karijere.
Politika u Hrvatskoj ga zbunjuje
A Hrvatska je od te slike, dodaje Marko, miljama daleko.
- Sve dok se tržište u Hrvatskoj potpuno ne liberalizira i otvori, pomaka neće biti. A ono što će se definitivno događati bit će daljnje iseljavanje mladih koji ne mogu ostvariti svoj puni potencijal i kojima, na putu prema uspjehu, netko uvijek podmeće nogu.
Iako političko stanje u Hrvatskoj ne prati redovito, ipak povremeno pročita ponešto o stanju u zemlji. Rezultat je zbunjenost.
- S jedne strane imate vlade, i tu mislim na sve vlade koje su dosad bile u Hrvatskoj, koje uglavno ne rade u korist građana, a opet je tu narod koji bira te iste ljude iz godine u godinu. Kad bi ljudi bili u mogućnosti pogledati kako funkcioniraju vlade razvijenih zemalja, tad bi im tek bilo jasno u kojoj mjeri hrvatske vlade rade pogrešne poteze.
Kako je moguće, pita se Marko, da nekompetentni ljudi, koji iz godine u godinu samo povećavaju državni dug, vode državu, a građani to ne kažnjavaju na izborima.
- Ponavljam, da bi odabrao Hrvatsku potrebno je promijeniti sve! U Hrvatskoj kompetitivnost nije karta za uspjeh, dok u otvorenom kapitalističkom svijetu jest. Što se moje budućnosti tiče, ne razmišljam predaleko. Korak po korak - zaključuje Marko.
