Nova studija profesora organizacijske psihologije Ethana Bernsteina, s Harvard Business School, otkrila je zamjetne razlike između pregrađenih i otvorenih ureda.
Nakon što su se zaposlenici uselili u nove urede s mnogo otvorenog prostora, gdje rade s pogledom jedni na druge, istraživači su zamijetili da je značajno porasla komunikacija putem e-maila i chata, dok je produktivnost zaposlenika oslabjela. Interakcija licem u lice smanjila se za čak 72 posto.
Prije redizajna ureda zaposlenici su međusobno razgovarali gotovo 5,8 sati po osobi tijekom tri tjedna. U situaciji u kojoj su se našli poslije rušenja pregrada razgovarali su samo 1,7 sati po osobi, međutim, kolegama su slali 56 posto više mailova.
Ovo istraživanje tako je otkrilo i samu prirodu komunikacije:
Kad su prostorne granice nestale, zaposlenici nisu jednostavno počeli razgovarati s kolegama, nego su počeli više komunicirati on-line s određenim krugom ljudi, stoga je jedan od zaključaka istraživanja kako otvoreni ured može stvoriti mreže zaposlenika, što za posljedicu ima promjenu u načina rada cijelih timova.
Bernstein vjeruje kako i nova studija pojačava postojeći argument koji kaže da samo povremena komunikacija, a ne ona stalna i površna, olakšava rješavanje složenih problema.
S druge strane, prostorne granice pomažu ljudima da osmisle svoje okruženje na neki ga način prilagođavajući sebi. Ujedno rješava i pritiska - tko što gleda ili ne gleda, tko što kontrolira ili ne kontrolira te tko kome odgovara, a kome ne.
Imajući na umu sve ove stvari jasno je da u prostranom, otvorenom prostoru može doći do preopterećenja poslom, ometanja kojemu su uzrok glasni kolege, čak i do donošenja lošijih odluka.
Možda je pomalo čudno što se nismo bolje prilagodili tome s obzirom na to da živimo u dobu u kojemu mnogi od nas otvoreno dijele velike dijelove privatnih života na društvenim medijima. No sam Bernstein jednom je prilikom izjavio kako mnogi ljudi žele imati pratitelje na društvenim mrežama, ali to ne znači da bi isto tako željeli da ih netko prati u stopu kad su na radnome mjestu, odnosno u uredu.
"Ljudi su bolji u rutinskim nego u kreativnim zadacima, osobito kad se osjećaju kao da su na pozornici. Dio našeg uma preokupiran je društvenim pritiscima kad znamo da nas svi mogu vidjeti i imaju mogućnost na licu mjesta procijeniti naš konačni rezultat. Zbog toga se smanjuje naš stupanj kreativnog rješavanja problema", kaže prof. Bernstein te dodaje da ćemo se u takvim trenucima više pitati: "Izgledam li zauzeto, kao da nešto radim?", a ne: "Radim li najbolje što mogu?".
Izvor: 24sata
