Od ovčjeg runa s Cresa i Lošinja, ali i iz Slavonije i Istre, izrađuju se tepisi.
Kamo s vunom s ostriženih ovaca godinama je bio problem ovčara s Cresa i Lošinja, ali i drugih otoka koji su tone runa, jer nije bio organiziran ni otkup ni sustavno zbrinjavanje, morali odvoziti na otpad, spaljivati ili zakopavati negdje na pašnjacima kao da nije riječ o korisnoj sirovini, piše Večernji list.
Prema službenim podacima, u Hrvatskoj ima 600 tisuća ovaca, više od polovice je na kontinentu, a ostatak na otocima, u Lici, dalmatinskom zaleđu.
"Ove će se godine sva vuna zbrinuti, riječ je o 11.000 ovaca na cresko-lošinjskom otočju koje uzgajamo u Poljoprivrednoj zadruzi Cres i drže ih privatni ovčari na našem području. Oko 11 tona vune odvest će se s otoka zahvaljujući poduzetniku Draganu Tutiću s kojim je dogovoreno da će svu vunu preuzeti", kaže Mateo Ferarić, upravitelj Poljoprivredne zadruge Cres.
Kad počne sezona striženja ovaca, na otocima će se organizirati nekoliko punktova za sabiranje i kad se nakupe dovoljne količine, vuna će se otpremiti. U dva su se navrata prošlih godina Crešani opekli ugovarajući otkup vune, Zadruga ju je i isporučila, no novac nikad nisu dobili pa su sada s Tutićem, koji je ponudio zbrinjavanje i na sebe preuzeo troškove odvoza, odlučili da vunu neće ni nuditi za otkup, već im je dovoljna korist što će ona "nestati" s otoka. Usto, i europske su odredbe naložile ovčarima pravilno zbrinjavanje vune, što ne podrazumijeva da se odlaže kao otpad.
A vuna creskih i lošinjskih ovaca, kao i onih s Krka i Paga, s Labinštine u Istri i iz gotovo cijele Slavonije završit će, otkriva Dragan Tutić, vlasnik zagrebačke tvrtke Monole, u tepisima. Svu ovčju vunu koju otkupi ili zbrine Tutić izvozi u Indiju kao sirovinu. S ovčarima u Lici i na dalmatinskim otocima, nažalost, nije uspio dogovoriti suradnju jer ne pristaju na zbrinjavanje, no i bez toga ove će godine na svjetsko tržište plasirati 600 tona ovčje vune, dvostruko više nego lani.
"Vuna naših ovaca, većinom vrste pramenka, gruba je i odlične kvalitete upravo za preradu i izradu tepiha, nije to fina vuna za tekstilnu industriju", objašnjava Tutić koji u Končanici kraj Daruvara ima sabiralište. Ondje se vuna dovozi, čisti, sortira i svrstava po kategorijama priprema za krajnjeg kupca.
"Bavim se ovim poslom četiri godine. Kad sam počeo, bio je nered, ovčari su mnogo puta bili prevareni, puhali su i na hladno, no sad je situacija bolja i vunu otkupljujem po kunu za kilogram ili zbrinjavam, kao što je slučaj s vunom s kvarnerskih otoka", kaže Tutić.
Priznaje da nije bilo lako plasirati hrvatsku vunu na indijsko tržište zbog nekih neugodnih iskustava koje su tamošnji kupci imali s našim izvoznicima, no dokazao se kao korektan dobavljač "dobre robe" i posao je krenuo.
Izvor: vecernji.hr
