Japanski znanstvenici su potvrdili ono što su mnogi pretpostavljali. Razgovori kolega u uredu uništavaju koncentraciju i dovode do lošijih rezultata rada.
Mnogi to znaju i iz vlastitog iskustva. Čovjek se hoće koncentrirati na svoj posao, ali za susjednim stolom dvoje kolega raspravlja o nekoj aktualnoj temi, jedan kolega glasno telefonira s važnim klijentom.
Jesam li ja kriv što se u takvoj situaciji ne mogu koncentrirati na svoj posao? Ne. To potvrđuje i jedna studija iz Japana.
Okolna buka otežava koncentraciju, osobito ako se radi o razgovorima koji su povezani s vlastitim poslom. Ekipa znanstvenika koju je predvodio Takahiro Tamasue istraživala je na Sveučilištu Yamaguchi u Japanu mogućnosti koncentracije osoba koje su radile na računalu uz buku. Nekad je ta buka bila slična govoru, ali bez značenja. A nekad su buku činili pravi razgovori. Ispitanici su davali puno lošije rezultate u svom radu ako je buka bila načinjena od pravih razgovora nego ako se radilo o besmislenoj buci, sličnoj govoru, piše Deutsche Welle.
Tamesue je rezultate svoga istraživanja predstavio ovih dana na sastanku Akustičnog društva SAD-a u Honoluluu na Havajima.
"Razgovori u okruženju često ometaju rad u uredima s više osoba", kaže Tamesue. Njegova studija pokazuje da koncentraciju na posao ne ometa samo jačina buke nego i sadržaj buke odnosno razgovora. Razgovor kolega o nečemu što ima veze s poslom u uredu ometa koncentraciju puno jače nego buka izvana, čak i ako je buka u oba slučaja jednako glasna. Čak i rad u kafiću u kojem ljudi glasno razgovaraju o svemu i svačemu može biti produktivniji nego rad u uredu s desetak ili više zaposlenika.
Tamesue i njegove kolege su mjerili moždane valove ispitanika uz pomoć elektro-encefalograma (EEG) dok su provjeravali njihovu koncentraciju na rad za računalom. Dva signala na EEG-u, koji predstavljaju reakciju mozga na podražaj i selektivnu koncentraciju ispitanika, bili su puno slabiji ako su ispitanici za vrijeme rada morali slušati razgovore u svom okruženju. Znanstvenici smatraju da to pokazuje da su tim razgovorima bili smanjeni selektivna koncentracija i sposobnost sjećanja. Glazba je imala isti učinak kao i razgovori.
Poslodavci danas s puno angažmana preuređuju "staromodne" urede u kojima sjedi jedna ili dvije osobe u velike urede s deset i više osoba, kako bi potakli bolju komunikaciju i suradnju djelatnika. Ali, znanstvenici su već više puta utvrdili da veliki uredi nisu pravi put. "Veliki uredi su najidealnije mjesto za ometanje ljudi na poslu", napisao je nedavno poslovni savjetnik Martin Wehrle za Spiegel online. "Veliki uredi djeluju na produktivnost suradnika kao mravojed na mravinjak."
2000. godine su psiholog Gary Evans i njegove kolege sa sveučilišta Cornell u Ithaci, SAD, utvrdili povećanu koncentraciju hormona stresa adrenalina u urinu ljudi koji su radili u velikim uredima s više zaposlenika. Ti suradnici su bili i slabije motivirani na svom poslu. A danski znanstvenici su 2011. izvijestili da se ljudi koji rade u velikim uredima s puno zaposlenika češće razbolijevaju. Je li razlog tomu stres ili činjenica da se uzročnici bolesti lakše šire u velikim uredima, nije utvrđeno.
2008. su Vinesh Oommen i njegove kolege sa Sveučilišta Queensland u Australiji pregledali sve postojeće studije o velikim uredima s puno zaposlenika. Zaključili su da su zaposlenici u velikim uredima "suočeni s nizom problema kao što su: gubitak privatne sfere, gubitak identiteta, smanjenje učinkovitosti, brojni zdravstveni problemi, preopterećenost podražajima i nisko zadovoljstvo na radu".
Brojni ljudi koji rade u velikim uredima s puno zaposlenika već su odavno osjećali da u njima ne mogu tako dobro raditi. Studija japanskih znanstvenika sad je za to dala i znanstveni dokaz.
