Ministar rada Mirando Mrsić najavio je promjenu u sustavu otpremnina, o kojoj tek planira otvoriti pregovore sa socijalnim partnerima. Prema tom sustavu otpremnine više ne bi bile novčana odšteta radnicima koja se isplaćuje nakon gubitka posla nego novi oblik štednje.
Otpremnine imaju dvojaku ulogu: socijalnu, jer osiguravaju kratkotrajnu materijalnu sigurnost nakon gubitka posla, i kaznenu, kad je u pitanju poslodavac – jer poskupljuju otkaze i odvraćaju tvrtke od olakog otpuštanja.
U Hrvatskoj otpremnine ne mogu biti niže od trećine plaće po godini staža (najviše šest plaća za one s puno staža) i za njih su predviđene velike porezne olakšice.
Isplata otpremnina nakon redovnih otkaza i proglašavanja tehnološkog viška zakonska je obveza. Natjera li država poslodavce da svim zaposlenima plaćaju doprinos za otpremnine, kako se predlaže, tada ne može tražiti od njih da daju dodatnu odštetu onima koji će ostati bez posla, piše Večernji list.
No, nisu svi radnici u istoj poziciji. Za mlade, koji tek ulaze u svijet rada, mjesečna se uplata u radnički fond otpremnina čini dobrim rješenjem, ali što sa starijima? Smije li država radnicima koji imaju 15, 20 ili više godina staža ukinuti otpremninu i ostaviti ih na budućoj renti? Takvi bi radnici mogli postati laka meta za otkaze, osim ako se ne uvede neko prijelazno rješenje.
Želi li država pravedno rješenje, prijelazni rok ne bi smio biti kraći od 20 godina. No, kakav je smisao takve reforme i isplati li se stvaranje nove državne institucije koja će opet uzimati novac, uz neizvjesne efekte?
S obzirom na visoko opterećenje plaća, u novi radnički fond teško da se može izdvojiti više od jedan posto bruta, što je na kraju puno za poslodavce, a premalo za radnike. Na prosječnoj plaći od 7.500 kuna bruto to bi bilo otprilike 70 kuna mjesečno, 840 kuna godišnje, 16.800 kuna za dvadeset godina (danas 45.000 kuna), a oko 33 tisuće kuna za 40 godina rada.
Ostane li radnik nakon 20 godina bez posla, tih 16.800 kuna neće mu biti velika pomoć, a nastat će golema obveza za tvrtke – u godinu dana čak milijarda kuna! Profitirali bi samo radnici koji nikad ne bi dobili otkaz.
Radnički fond za otpremnine dobra je ideja za dobra vremena, ali Hrvatska je sada daleko od toga. Socijalni partneri kažu da su za nju doznali kad i drugi, iz ministrove prezentacije prošlog petka te su prilično rezervirani.
Prisilno tjeranje poslodavaca i radnika na štednju ima smisla u dobrim vremenima, ali riskantan je potez tijekom krize. Brisanje otpremnina iz zakona ne mora značiti i njihov nestanak jer se isplata može ugovoriti i kolektivnim ugovorima. No, problem je što većina privatnog sektora nema kolektivnih ugovora, kao što nema ni dobrovoljne mirovinske štednje, koja je najsličnija predloženom modelu.
Ni sad država ne priječi poslodavce i radnike da dodatno štede za starost, ali zatvoreni mirovinski fondovi postoje samo u rijetkim tvrtkama: bankama, osiguravajućim društvima, javnim poduzećima, kod monopolista i strukovnih udruženja poput pomorskih, novinarskih ili liječničkih.
Izvor: Večernji list
