Mnogi ljudi radije odlaze u Irsku raditi kao recepcionari i konobari u irskim hotelima nego da uzalud čekaju bolje sutra s fakultetskom diplomom u svojoj državi.
Ivan Murat, inženjer elektrotehnike, mogao je ostati raditi u Švedskoj i primati neusporedivo veću plaću nego u Hrvatskoj, ali odabrao je povratak u zemlju i rad u Institutu Končar.
Mnogi njegovi kolege iz Hrvatske s diplomom FER-a rade kao programeri, projektanti ili predaju na fakultetima u zemljama Europske unije, ali većina iseljenih Hrvata s diplomama humanističkih fakulteta nije te sreće, već rade na poslovima ispod svoje stručne spreme, primjerice kao konobari ili recepcionari u Irskoj.
Prema podacima Eurostata, više od trećine prve generacije imigranta rođenih u Europskoj uniji radi poslove ispod svoje stručne spreme. EU nije stvorena da bi svi građani bili jednakopravni, nego da bogatije članice po potrebi mogu uzeti visokoobrazovane radnike iz siromašnijih članica.
"Radio sam u maloj privatnoj tvrtki u Malmöu i bio sam izvrsno primljen, do te mjere da sam s poslodavcem (p)ostao obiteljski prijatelj. Ipak, odlučio sam se vratiti jer sam shvatio da je ovdje balans između privatnog i poslovnog života bolji i da s dobrom plaćom u Hrvatskoj mogu pristojno i lijepo živjeti iako mi je plaća u Švedskoj bila neusporedivo veća. I u Hrvatskoj se može raditi nešto što je konkurentno na svjetskom tržištu jer sam i prije odlaska 2014. u Malmö radio u Institutu Končar na projektima konkurentnima na svjetskom tržištu. Usto, klima je u Hrvatskoj nemjerljivo bolja, ljudi opušteniji, imaju više socijalnih kontakta, a budući da se volim družiti s ljudima, i to je bio razlog mog povratka iako sam, ponavljam, u Malmöu bio odlično primljen", kaže Murat zašto se nakon šest mjeseci u Malmöu odlučio vratiti u Hrvatsku.
U Švedskoj je jednostavnije živjeti, tvrdi, i potkrepljuje to primjerom da se samo trebao prijaviti na poreznoj upravi, a nakon toga mu je osobna iskaznica stigla na kućnu adresu. Sve drugo može se obaviti putem interneta.
Drugih značajnijih prednosti života u Švedskoj ne vidi, ali kao netko tko dobar posao ima i u Hrvatskoj. Svi njegovi znanci tehničke struke rade vani na poslovima za koje su se školovali, no oni s diplomama humanističkih fakulteta, kaže, nemaju baš šanse naći posao u struci. Primjerice, znanac odvjetnik u Švedskoj radi kao konobar, a njegova supruga jedva je uspjela pronaći posao u vrtiću u kojem radi kao teta, i to zahvaljujući tome što ondje postoji velika hrvatska zajednica pa im je trebao prevoditelj.
Hrvatski građani koji su dovedeni u situaciju da se moraju iseliti zbog neodgovornog vladanja ovom zemljom često izabiru radije u uređenijim društvima raditi poslove za koje su prekvalificirani nego ostati u Hrvatskoj, u radnoj nesigurnosti i kod poslodavaca koji ne cijene njihov rad.
Dok 30-godišnjacima u domovini ne pada na pamet stiskati se u sobicama i stanovima s nekoliko nepoznatih ljudi, činjenica je da su u Dublinu spremni na to jer si samci ondje ne mogu priuštiti mali stan od tisuću eura, ni obitelji veći od oko dvije tisuće eura, osim ako ne dolaze iz traženih deficitarnih struka.
Sociolog dr. Marko Mustapić s Instituta Ivo Pilar ističe da je očito da mladi u Hrvatskoj ili ne mogu naći posao osim sezonskog vezanog za turizam ili su nezadovoljni plaćom i perspektivom u domovini pa su motivirani u inozemstvu raditi poslove ispod svojih obrazovnih kompetencija.
Kod radnih migracija jaki motivacijski poticaji za odlazak javljaju se, smatra, najčešće zbog težnji za postizanjem odgovarajućeg standarda i rješavanjem temeljnih egzistencijalnih pitanja, posebice ako je riječ o tek zasnovanim obiteljima.
"Šanse za unosnija primanja i zapošljavanje u okviru struke isključivo su za visokoobrazovane mlade s područja biomedicine i različitih inženjerskih struka. Kad je riječ o zanimanjima koje visokoobrazovani mladi prihvaćaju, najčešće se radi o onima za koje domicilno stanovništvo nije zainteresirano, zbog zahtjeva posla i slabe plaće", naglašava Mustapić.
Goran Selanec koji je magistrirao i doktorirao na uglednom Pravnom fakultetu u Michiganu, a sad radi kao zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, slaže se da EU nije ispunila cilj kad je riječ o slobodi kretanja radnika.
Ne treba imati iluzija da ćete kao stranac bez obzira na znanje jezika doći u Švedsku ili Njemačku i imati jednake šanse zaposliti se primjerice u javnom sektoru, kao i državljani tih zemalja.
"U javnom sektoru i velikom broju službeničkih i dužnosničkih mjesta članice EU mogu propisati da je uvjet za zapošljavanje državljanstvo te zemlje, ali u privatnim kompanijama je po europskoj direktivi kod zapošljavanja strogo zabranjena diskriminacija temeljem državljanstva. Na Europskom sudu pravde u Luksemburgu gomila je predmeta zbog diskriminacije temeljem podrijetla koja se odnosi na radnike, ali i na robe i usluge, ali koje uglavnom podnose zapadni državljani", tvrdi Selanec.
Izvor: Večernji list
