Davor Štern, hrvatski biznismen i bivši ministar, počasni je konzul Filipina i smatra da nam upravo iz te zemlje može stići pomoć za rješavanje manjka radnika u turizmu i ugostiteljstvu.
U intervjuu za Večernji list Štern ističe da problem manjka radnika u Hrvatskoj postoji od ranije, samo smo se od njega udavaljavali. Jednako tako, mislim da vlasti ni danas nisu svjesne ozbiljnosti situacije. Štern se prisjetio i kada je 1995. bio u Vladi, a pojavio se problem manjka zavarivača u Uljaniku u Puli, dok ih je bilo viška u 3. maju, no ljudi nisu bili voljni preseliti iz Rijeke u 80 kilometara udaljenu Pulu. Radije su otišli raditi u Italiju, a mi smo morali odobriti kvote za Rumunje.
Upozorava da je mogućnost uvoza radnika iz BiH također sve manja, jer i ljudi od tamo odlaze dalje u EU.
"Od dubrovačkih turističkih i ugostiteljskih poduzetnika već godinama čujem da im manjka kvalitetne kvalificirane radne snage, da konobarima i kuharima već nude veliki novac, no tu je glavni problem povoljan smještaj. Naši su ljudi destimulirani kada shvate da bi se trebali gurati njih četiri, pet u jednoj sobi, a za adekvatan smještaj potrošit će pola plaće. Nameće mi se rješenje koje je moguće i ad hoc provesti, a to je uvoz radne snage s Filipina", kaže Štern.
"Predlažem Filipince po uzoru na mnoge europske države kod kojih je veliki dio radnika u ugostiteljstvu, turizmu i medicinskim djelatnostima, naročito kad su medicinske sestre u pitanju, alimentiran preko Filipinaca. Filipini su zemlja sa 100 milijuna stanovnika, ljudi su skromni, obrazovani, imaju radne navike, govore perfektno engleski i španjolski jezik, a spremni su za relativno mali novac ići na rad u inozemstvo", kaže Štern i napominje da u ovom trenutku oko 5 milijuna Filipinaca radi u inozemstvu, što znatno doprinosi priljevu novca u Filipine. Naime, godišnje putem doznaka od tih ljudi u Filipine stiže 27 milijardi dolara.
Na pitanje kako bi Hrvatska mogla "regrutirati" Filipince, Štern odgovara da oni odlaze iz svoje zemlje na način vrlo sličan onom kako su Hrvati organizirano odlazili u Njemačku 1970-ih temeljem detašmana, tj. radnih kvota koje su se dodjeljivale svake godine. Tako su naši stručni radnici odlazili organizirano, preko Ingre, Astre i ostalih većih tvrtki koje su se bavile vanjskom trgovinom, kaže Štern.
Dodaje da Filipinci, primjerice, čine trećinu radne snage na svim brodovima u svijetu. Filipini uglavnom imaju organiziran rad svojih radnika u inozemstvu i državnu agenciju za zapošljavanje u prekomorskim zemljama, a njima je svaka zemlja prekomorska, i agencija šalje Filipince na rad u više od 100 zemalja. Na zahtjev klijenta ili države oni pronađu profil potrebnih ljudi, organiziraju dolazak radnika čarterima u zemlju gdje bi radili, dogovaraju osnovnu plaću i smještaj, te vode brigu o njima. Ta se agencija potom brine da se svi njihovi radnici kasnije, po završetku ugovora, vrate na Filipine. To je dobar način da se pomoću međudržavnog sporazuma dođe do toga da se zaposli određeni broj Filipinaca preko ljeta u Hrvatskoj i da se po isteku ugovora vrate kući, predlaže Štern.
Smatra da bi ovakva praksa na kratke staze riješila problem zapošljavanja u Hrvatskoj i da bismo uvozom radnika s Filipina riješili naš gorući problem na dvije do tri godine. Naglašava kako Filipnci najvećim dijelom ne ostaju u zemljama gdje rade, jer imaju obitelji na Filipinima i vole se vratiti doma i živjeti među svojima.
"Čuo sam nedavno izjavu ministra turizma Garija Cappellija da on smatra kako ćemo problem u ugostiteljstvu i turizmu riješiti dodatnim kvalificiranjem naših ljudi. Ja bih volio da se to realizira, međutim, koliko vidim, naši ljudi nisu skloni biti kuhari i konobari, radije bi bili menadžeri i direktori. Ministru Cappelliju želim puno sreće, ali pomalo sam skeptičan da će nešto u kraćem vremenu postići. Smatram da bi upravo aranžman s Filipinima mogao riješiti dio naših problema već u sljedećoj turističkoj sezoni, te da bi naši ugostitelji i turistički menadžeri došli ne samo do kvalitetne radne snage nego i do benchmarka, standarda rada u ugostiteljstvu, gdje bi svi vidjeli i naučili kako se može brže, bolje i kvalitetnije uslužiti gosta i turista. Filipinci imaju vrlo visoke standarde u radu i vrlo su motivirani radnici, smatra Štern i napominje da pritom ne sugerira da u restoranu ili hotelu radi isključivo filipnsko osoblje, ali smatra da bi Filipinci mogli popuniti određeni dio radnih mjesta. Smatra da bi mjesečna neto plaća od 500 do 600 eura, uz riješen smještaj, radnicima s Filipina bila prihvatljiva.
Link na cijeli intervju.
