I uz pretpostavku da će sredinom ovog stoljeća zasigurno biti dio Europske unije, područja koje će u cijelosti postati veliko imigracijsko područje, Hrvatska ne može računati da će u budućnosti, isključivo imigracijskom politikom, lagano i bezbolno riješiti nestašicu radne snage.
I spolni i dobni sastav hrvatskih imigranata mogao bi biti nepovoljniji od stanovništva doseljenog u zemlje sjeverne i zapadne Europe.
Ta hipoteza iznesena je u studiji Projekcije stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju od 2004. do 2051. godine Državnog zavoda za statistiku, a jedan od njezinih autora demograf i ekonomist Anđelko Akrap. On objašnjava kako je u slučaju Hrvatske, ali i cijele Europe, nemoguće primijeniti jedno od američkih ekonomskih pravila "ako nema radne snage ona će doći".
Hrvatska, kako kaže, još uvijek nije dosegla onaj stupanj razvoja, a time i visinu nadnica koje bi ju učinili područjem iznimno atraktivnim za useljavanje "poželjnih imigranata" dakle mladih, educiranih i onih za kojima postoji potražnja na tržištu rada. U Hrvatsku zasad dolaze, još uvijek ne brojni, imigranti lošije obrazovne strukture dok obrazovanija radna snaga i dalje odlazi u zemlje sjevera i zapada Europe.
Kaže kako se više ne može računati niti na to da će se demografske praznine popunjavati imigrantima iz Bosne i Hercegovine. Nakon zadnjeg useljeničkog vala koji se dogodio u devedesetima iz BiH se ne mogu očekivati značajnije imigracije, a očekivanja ne treba imati ni o masovnijim dolascima iz ostalih slavenskih zemalja, kaže Akrap.
U slučaju imigranata iz drugih područja koja pripadaju i drugom kulturnom krugu potrebno je, kaže, daleko više ulagati u integraciju stanovnika, riješiti problem obrazovanja, stanovanja i socijalne sigurnosti.
(V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
