Proaktivnost: prva navika uspješnih ljudi
Koliko smo zaista proaktivni kada je u pitanju naš život?
Na ovo pitanje potaknuo me sinoćnji film, "Obitelj Stone": ukratko, film obrađuje temu obiteljske dinamike koja se poremeti svaki put kada netko nov ulazi u nju, dodajući svoju osobnost u već "uhodanu" ekipu. Atmosfera u vrijeme blagdana čini sve ovo još zahtjevnijim.
Svaka obitelj ima svoju dinamiku. Bez obzira tko je u njoj vođa, odgovorna osoba, glasnogovornik, dežurni krivac, odvjetnik, onaj-koga-nitko-ne shvaća-ozbiljno, štreber, dobrica/zloća, crna ovca ili bijeli labud, svaka uloga doprinosi dinamici na svoj način. Može biti smiješno, zabavno, no često i vrlo naporno, pogotovo ako želite "promijeniti ulogu". No, izdvojila bih jedan ključan moment u filmu, dio u kojem Ben ("drugi" brat) pita Meredith (zaručnicu "prvog brata") pitanje koje mijenja daljnji tijek odnosa: "Jesi li odabrala kako želiš živjeti svoj život? Za što se strastveno zalažeš? Radiš li uistinu ono što želiš?"
Živjeti život onako kako ga Vi želite živjeti? Stephen Covey, u knjizi "Sedam navika uspješnih ljudi", kaže da je prva navika tih i takvih - proaktivnost. Navika, obratite pažnju. Davno sam pročitala tu knjigu, i još uvijek nalazim u njoj inspiraciju. Mnogi ljudi žive "po defaultu". Probude se jutrom, i život im se jednostavno dogodi. Ne donose odluke, zatrpani stvarima koje im se događaju, pokušavajući se iz njih izvući. Svoje vrijeme i energiju troše reaktivno, ne proaktivno.
Odluka je važna: odluka o proaktivnosti, umjesto reaktivnosti u odnosu na događaje oko nas. Zahtijeva osviještenost i želju da se nešto u životu promijeni nabolje, i to na učinkovit način.
Okruženi smo i raznolikim mogućnostima izbora. Toliko ih ponekad bude, da završimo bez donošenja prave odluke i promišljanja onog što smo izabrali. Ili, odaberemo li neku opciju, očekivanja strelovito rastu i ako ne budu u cijelosti ispunjena, imamo osjećaj da je odluka bila pogrešna. Onda je, drugi put, bolje – ne odlučiti. Za svaki slučaj, da ne pogriješimo…
To je poput priče koja se povela u jednom mom društvu: o trapericama naše mladosti. Postojao je samo jedan model levisica. Nije ih bilo ovdje za kupiti, za to se trebalo "potegnuti" preko granice. Jednom kupljene, pranjem i nošenjem su se prilagodile tijelu. Danas imate traperice niskog/visokog struka, uske, široke, uske do koljena koje se šire, s niže/više našivenim džepovima, o bojama, obradi i ručno urezanim rezovima da i ne govorim. Kupite li jedan par, pa kasnije zaključite kako Vam baš i ne stoje dobro, to se pretvara u problem Vaše loše odluke. Jer, mogli ste birati, zar ne?
Istina, što nam je jasnije što zaista sami želimo, jasnije su nam i odluke koje donosimo. Još nešto: što je jasnije tko smo, također pomaže pri donošenju odluka. Moje iskustvo kao coacha govori mi da, uz proaktivnost postoji potreba promišljanja i osvještavanja svojih vrijednosti. A ja, kao coach, kažem: jedini pravi način kako da živite svoj život je Vaš način, uvijek postoji mogućnost izbora, a sve što Vam je potrebno da živite punim plućima – već se nalazi u Vama…
