"Katastrofičari" su pripadnici Odjela za pripremu i odgovore na katastrofe Hrvatskog crvenog križa.
Razrušene kuće, poplavljena zemlja, milijuni bez domova, ljudska patnja i smrt... Nagledali smo se ovakvih scena u posljednjem desetljeću. Za većinu ovo su potresne vijesti koje izazivaju sućut. Ali, iz udobnosti toplog doma, zavaljeni na kauč ispred televizora, brzo zaboravljamo mučne prizore. Ana, Vladimira, Ead i njihovi kolege ne zaboravljaju.
Oni su "katastrofičari” - pripadnici Odjela za pripremu i odgovore na katastrofe Hrvatskog crvenog križa. Ima ih 30 i spremni su spasiti svijet. Dovoljan je samo jedan poziv Marinka Metličića, voditelja Odjela, koji s druge strane slušalice uvijek čuje isti odgovor: "Samo reci kada i gdje.", piše Goran Penić u Jutarnjem listu.
Ani Mutnjaković, 27-godišnjoj ekonomistici iz Osijeka, prijatelji su govorili: "Ti si luda", a roditelji sa strahom i nevjericom ipak prihvatili njen poziv. Ana je dala otkaz, napustila dobro plaćen posao i odlučila biti volonterka. Odlučila je sebe dati drugima. Ana je u Pakistanu, pogođenom poplavama, provela četiri mjeseca.
"Kažu da se čovjek navikne na ljudsku patnju, ali teško se na to naviknuti. Zato je važno imati dobar tim s kojim radite i na kojeg se možeš osloniti. Bitno je imati nekoga s kime možeš pričati kad ti je teško", kaže mlada volonterka i opisuje svoj tipičan radni dan: "Radila sam četiri mjeseca na distribuciji humanitarne pomoći. Bili smo smješteni u jednoj kući. U početku je bilo jako kaotično. Budili smo se u 6.30 sati, bili na terenu do ponoći. Sad je lakše jer radimo do 17 sati. Zbog strogih sigurnosnih pravila ne smijemo izlaziti poslije 17 sati, ne smijemo se okupljati na nekim mjestima niti ići negdje sami".
Ana je poziv od Marinka dobila dok je bila s kolegom u Austriji u šopingu. Ni ne razmišljajući, odmah je pristala otići u Pakistan. Tada je jako malo znala o zemlji. Na aerodromu u Beču, prije samog putovanja, putnici koji su se tamo našli zaustavljali su ih i pitali gdje idu, prepoznavši oznake Crvenog križa na njihovoj odjeći. Kada bi im rekli da putuju u Pakistan, reakcije su bile: "Svaka čast, ali ja ne bih nikada". (T. B.)
Izvor: Jutarnji list
