Demokratski se proces temelji na pretpostavci da je većina građana u stanju prepoznati najboljeg političkog kandidata i ideju, ali istraživanja pokazuju da biračke mase diljem svijeta ne ispunjavaju taj uvjet.
Ljudski je um u najboljem slučaju sposoban izabrati kandidata malo iznad prosjeka. Kako se to pravilo odražava u Hrvatskoj i susjednim zemljama?
Skromna postignuća
Prema kontroverznoj britansko-finskoj studiji narodi bivše Jugoslavije imaju kvocijent inteligencije između 83 i 93! U velikom dijelu svijeta intelektualne sposobnosti još su niže, a u skladu s tim niži su i stupanj demokracije i životni standard.
Nedavno je istraživanje Davida Dunninga, psihologa sa sveučilišta Cornell u SAD-u, pokazalo da intelektualno slabo obdareni ljudi ne uspijevaju prosuditi tuđe sposobnosti i ideje. Primjerice, onaj tko nema znanje o poreznoj problematici, neće znati prepoznati političare koji su stručni za to područje. Isto vrijedi i za gospodarstvo, vanjsku politiku, ljudska prava.
„Najveća je ironija da narod najteže poima najpametnije ideje jer većina nema kapaciteta za shvaćanje koliko je ta ideja dobra“, rekao je Dunning američkom tisku. On je s kolegom Justinom Krugerom dokazao da ljudi sami sebe zavaravaju glede vlastita intelekta. Tandem je utvrdio da ljudi svoje umne sposobnosti ocjenjuju 'boljima od prosjeka', pa čak i ljudi čije su sposobnosti na samom dnu. Jednostavno nemaju kliker da shvate kolike su neznalice. Nažalost, jednako smo nesposobni uvidjeti tuđe pogreške i zasluge.
Preslikano na političku scenu, biračka će masa najpogrešnije shvatiti najkvalitetnije kandidate. Tako na izborima uvijek pobjeđuju kandidati koji su samo malo bolji od prosjeka svih kandidata. A ako su svi kandidati loši, onda je i onaj malo iznad prosjeka – loš. „Demokracije rijetko ili nikada ne izabiru najbolje vođe. Prednost demokratskih izbora nad diktaturama samo je u tome što sprečavaju dolazak na vlast kandidatima koji su ispod prosjeka“, zaključio je Nigel.
Bistriji su bogatiji
Koliko su inteligentni narodi svijeta? Postoje procjene, ali ne i egzaktni podaci jer nikad nije provedeno sveobuhvatno istraživanje u svim državama uz iste baterije testova. Povrh toga, psiholozi se ne slažu ni oko definicije inteligencije ni oko ispravnog načina testiranja inteligencije, koju god definiciju primijenili.
Najbliže tome je istraživanje „IQ i bogatstvo naroda“ koje su 2002. godine u istoimenoj knjizi objavili Britanac Richard Lynn i Finac Tatu Vanhanen. Ova kompilacija i analiza velikog broja prijašnjih istraživanja provedenih u brojnim državama poručuje da gospodarski razvoj i standard u pojedinoj državi ovise o prosječnoj inteligenciji njihovih naroda. Poredak država doista se u velikoj mjeri podudara s poretkom prema kriteriju gospodarskog razvoja.
Inteligencija u državama svijeta (prosječan IQ)
1) Hong Kong – IQ 107
2) Južna Koreja – IQ 106
3) Japan - IQ 105
6) - 9) Austrija, Njemačka, Nizozemska, Italija – IQ 102
10) - 11) Švedska, Švicarska – IQ 101
32) Slovenija – IQ 96
33) Hrvatska – IQ 90
81) Etiopija - IQ 63
Iako kritičari upozoravaju da Lynnovo i Vanhanenovo istraživanje ne odražava samo inteligenciju već i stupanj obrazovanja, ono daje realističan uvid u intelektualnu učinkovitost ljudi pojedinih država. Pritom ne stoje prigovori da su ta dvojica favorizirala svoje narode jer na vrhu nisu ni Britanci ni Finci. Najviši su IQ pripisali narodima sjeveroistočne Azije – Japancima, Korejcima i Kinezima, dok su najmanje bistrima proglasili stanovnike supsaharske Afrike.
Što se Europe tiče, prema spomenutom istraživanju najviši IQ imaju germanski narodi – Islanđani, Nizozemci, Norvežani, Austrijanci, Nijemci, Šveđani – te oni s jakom germanskom komponentom poput Britanaca i Švicaraca.
Najbistriji Slaveni su Poljaci (99) i Česi (98), koliko imaju i Mađari. Zemlje bivše Jugoslavije i Balkana ne mogu se pohvaliti zapaženim IQ-om osim Slovenije, u kojoj je prosjek solidnih 96. Makedonija ima IQ 91, Hrvatska, BiH, Albanija i Turska 90, a Srbija je stepenicu ispod.
Inteligencija naroda nedvojbeno utječe na izbor vlastodržca i na životni standard, a životni standard i vlastodršci povratno utječu na inteligenciju. No koji je faktor u većoj mjeri uzrok, a koji posljedica? Brojni su znanstvenici pokušali objasniti zašto je inteligencija tako neravnomjerno raspoređena diljem planeta.
Jedni su varijacije pripisali razlikama u kvaliteti prehrane, obrazovanja i društvenih utjecaja. Neki pak smatraju da su uzroci klimatski. Topliji i plodniji krajevi supsaharske Afrike, gdje je navodno niknuo veliki ljudski rod, omogućuju opstanak bez velikih intelektualnih napora. Što je pojedino područje udaljenije od kolijevke čovječanstva, to su uvjeti za život teži pa su samo inteligentniji uspijevali opstati. Rezultat te prirodne selekcije je viši IQ na sjevernim geografskim širinama. Neki su kritičari ovu teoriju proglasili rasističkom iako nisu osporili njezinu valjanost.
Zarazne bolesti smanjuju IQ?
Zanimljivu novu hipotezu iznijeli su u srpnju 2010. Znanstvenici sa Sveučilišta u Novom Meksiku. Prema njihovim nalazima, IQ varira od zemlje do zemlje i od područja do područja kao posljedica zaraznih bolesti.
Profesor Christopher Eppig je s kolegama utvrdio zapanjujući podudarnost stope zaraznih bolesti i inteligencije, pri čemu je IQ najviši u krajevima najmanje zahvaćenim takvim bolestima i obrnuto. Eppig kaže da mozak troši jako puno energije i da sve što smanjuje količinu energije dostupnu mozgu negativno utječe na inteligenciju.
Eppig i kolege otkrili su da raširenost zaraznih bolesti ima na IQ snažniji učinak nego obrazovanje, bruto nacionalni dohodak, temperatura i udaljenost od supsaharske Afrike. Ovo pravilo vrijedi i unutar iste zemlje – Sjedinjenih Američkih Država. Primjerice, prosječan IQ visok je u Massachusettsu, New Hampshireu i Vermontu, a nizak u Louisiani, Mississippiju i Kaliforniji. „Opet je stopa zaraznih bolesti bila povezana s IQ-om. Pet saveznih država s najnižim IQ-om imaju najvišu, a pet država s najvišim IQ-om najnižu stopu zaraznih bolesti“ poručio je Eppig. „Ako su razlike u IQ-u ponajviše posljedica zaraznih bolesti u djetinjstvu, tada se njihovim iskorjenjivanjem može povisiti IQ i poboljšati sve ono što viši IQ donosi“ zaključuje Eppig.
Izvor: Poslovni dnevnik, tiskano izdanje
