Mnogi koji su otišli iz Hrvatske 'zaborave' odjaviti zdravstveno osiguranje, što su dužni učiniti te i dalje povremeno iskoriste besplatne liječničke usluge u domovini. Ministar je stoga dao nalog HZZO-u da se utvrdi o koliko je osoba riječ te prekine njihovo zdravstveno osiguranje.
Jedan od koraka što ih ministar Milan Kujundžić namjerava provesti u krpanju rupa u zdravstvenoj blagajni jest i utjerivanje onih koji su proteklih godina napustili Hrvatsku i zaposlili se u inozemstvu, a i dalje koriste hrvatsko zdravstveno osiguranje. Prema njegovim riječima, radi se o 'brojnim ljudima koji, iako sada rade i dobro zarađuju u Švedskoj i Njemačkoj, na godišnjem odmoru preko HZZO-a rješavaju zube ili operaciju kile na teret radnika u Hrvatskoj koji iz svojih plaća pune zdravstvenu blagajnu'. Zato je, kaže, dao nalog HZZO-u da to uredi u suradnji s drugim ministarstvima, piše Novi list.
Prema važećim propisima, svaki hrvatski građanin koji napusti Hrvatsku i zaposli se u inozemstvu mora nadležnim institucijama, od MUP-a do porezne uprave i HZZO-a, prijaviti svoj odlazak. Mnogi pritom 'zaborave' na zdravstveno osiguranje, računajući da nitko neće primijetiti da i dalje povremeno iskoriste besplatne liječničke usluge u domovini. U HZZO-u ne znaju o koliko se ljudi radi, no svjesni su da postoji siva zona osiguranika koji ne plaćaju doprinos, a uživaju prava na liječenje koja im po zakonu ne pripadaju.
"U slučaju zaposlenja ili stjecanja zdravstvenog osiguranja po drugoj osnovi na području druge države članice, osigurana osoba dužna je o tome obavijestiti HZZO, te joj iz navedenih razloga prestaje pravo na zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj. Sukladno EU propisima, u danom trenutku svaki građanin EU-a može imati zdravstveno osiguranje samo u jednoj državi članici, pri čemu prioritet u određivanju države osiguranja ima država u kojoj osoba ima radni odnos", kažu u Direkciji HZZO-a. Prema propisima EU-a, pravo na zdravstveno osiguranje u matičnoj državi ima jedino radnik kojeg poslodavac uputi na privremeni rad u inozemstvo, ili samozaposlena osoba koja privremeno radi u drugoj državi članici. To pravo može trajati najduže dvije godine.
U HZZO-u nemaju alata kojima bi provjerili status svakog osiguranika, već ovise o dojavama drugih. Sama promjena boravišta nije razlog prekida socijalnog osiguranja, jer osoba ima pravo na to sve dok ne pronađe posao u drugoj državi. Tako HZZO ovisi o informacijama koje primi razmjenom podataka s drugim državama. Bit će im, kažu, puno jednostavnije kad se uspostavi elektronska razmjena podataka između država članica EU-a. Posebni im pak problem predstavlja rad na crno.
"Status osiguranja u drugoj državi moguće je provjeriti isključivo kada se radi o zakonski reguliranom radnom odnosu. U slučaju kada HZZO sukladno EU propisima dobije službeni podatak da je pojedina osoba ostvarila pravo na zdravstveno osiguranje u drugoj državi članici, pravo na zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj prestaje", ističu u HZZO-u.
Osobe koje zadrže prebivalište u Hrvatskoj, a za koje HZZO nema saznanja o stupanju u radni odnos ili stjecanju socijalnog osiguranja u drugoj državi, i dalje zadržavaju status osiguranika HZZO-a.
U Direkciji HZZO-a ne može se doznati koliko je dosad osiguranika izgubilo svoj status zbog zapošljavanja u Irskoj, Austriji, Njemačkoj i drugim EU državama, niti postoje procjene o potencijalnom broju 'prijestupnika'. Evidencije HZZO-a već godinama pokazuju pad ukupnog broja osiguranika. Lani ih je bilo 4.298.008, što je za 43.000 manje nego u 2014., no to više govori o negativnoj demografskoj slici, nego o raširenosti zlouporabe hrvatskog zdravstvenog osiguranja.
