U čak 14 županija prosječna je mirovina niža od državnog prosjeka, koji je u veljači iznosio 2.125 kuna, a 170.000 umirovljenika ima mirovine manje od tisuću kuna
Već godinama veliki dio hrvatskih umirovljenika živi na samoj granici siromaštva ili čak i ispod toga.
Prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje više od polovice hrvatskih umirovljenika, što je oko 550.000 ljudi, prima mirovine manje od 2000 kuna, a u čak 14 županija prosječna je mirovina niža od državnog prosjeka, koji je u veljači iznosio 2.125 kuna. Također, oko 170.000 umirovljenika ima mirovine manje od tisuću kuna, piše Vesna Roller u Novom listu.
Najniže u Koprivničko-križevačkoj županiji
Mirovine iznad državnog prosjeka isplaćuju se u samo šest županija i Gradu Zagrebu. "Najbogatiji" su i dalje umirovljenici u Zagrebu, gdje prosječna mirovina iznosi 2.745 kuna, dok za njima slijede umirovljenici u Primorsko-goranskoj (2.626 kuna), Istarskoj (2.453 kune) te Dubrovačko-neretvanskoj županiji (2.301 kune).
U tri preostale županije koje se drže iznad državnog prosjeka – Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska i Zadarska županija – prosječne mirovine iznose od 2.264 do 2.163 kune.
Najniži prosjek mirovina, svega 1.725 kuna zabilježen je u Koprivničko-križevačkoj županiji, no još četiri županije vrlo su blizu istom iznosu – Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, Međimurska i Bjelovarsko-bilogorska županija, u kojima je prosječna mirovina ispod 1.800 kuna.
Dovoljno za 57 posto životnih troškova
O kvaliteti života umirovljenika govori i podatak da prosječna mirovina trenutačno pokriva svega 57 posto troškova života. Sindikalna košarica za dvoje umirovljenika u ožujku ove godine, prema izračunu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), iznosila je 3.697 kuna, od čega je 1.427 kuna bilo potrebno za hranu, a 1.549 kuna za stanovanje. O adekvatnosti prehrane, kada se oko 47 kuna dnevno troši za dvoje ljudi, ne treba ni govoriti.
"Umirovljenici jesu ugrožena skupina, pojedinačne mirovine u Hrvatskoj jesu male, no kada govorimo o visini mirovina moramo poći od mirovinskog sustava", kaže dr. Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.
Podsjeća da je Hrvatska, prije mirovinske reforme, do 2002. godine imala isključivo sustav međugeneracijske i unutargeneracijske solidarnosti u kojem je u pravilu slaba povezanost između doprinosa i mirovine.
Naime, oni koji su tijekom radnog vijeka imali najveća primanja i plaćali najviše doprinose najviše "gube" na mirovinama, odnosno njihove mirovine nisu onoliko veće koliko su veća njihova izdvajanja.
U sustavu međugeneracijske solidarnosti najnepovoljniji je odnos doprinosa i mirovine kod osiguranika koji su odradili cijeli radni vijek i ostvarili starosnu mirovinu, jer je kod njih veza uplaćenih doprinosa i visine mirovine slaba.
Rizik od siromaštva 22,8 posto
"Najveći dobitnici sustava bili su oni koji su plaćali male doprinose i plaćali ih kratko vrijeme", napominje Bejaković. Manje "nepravedan" trebao bi biti sustav kapitaliziranog mirovinskog osiguranja – drugi i treći stup – koji je uveden mirovinskom reformom prije sedam godina.
U Hrvatskoj se, napominje dr. Bejaković, vrlo rano odlazilo u mirovinu, a budući da se to čini još i danas, odnos između broja korisnika mirovina i osiguranika je vrlo nepovoljan. On se u posljednje vrijeme kreće oko 1:1,4.
Kako žive hrvatski umirovljenici ilustriraju i pokazatelji siromaštva Državnog zavoda za statistiku. Prema stopi rizika od siromaštva – koja je u 2007. bila 22,8 posto – umirovljenici su treća, najugroženija skupina u društvu. Prije njih su na listi samo nezaposleni – sa stopom rizika od 34,5 posto, te ekonomski neaktivne osobe – za koje stopa rizika iznosi 28,2 posto.
Dr. Bejaković ističe da se budući umirovljenici većim mirovinama mogu nadati jedino ako ljudi budu što duže radili, broj umirovljenika se smanji te se poveća zaposlenost. Također, "drugi mirovinski stup na duži bi rok trebao povećati iznos mirovina", Bejaković. (V. K.)
Izvor:
Novi list
