Izlaz iz pat-pozicije ekonomisti vide u jačanju privatnog i reformi javnog sektora kojom bi država postala jeftinija i efikasnija.
Dok se zemlje u okruženju oporavljaju od jedne od najtežih gospodarskih kriza u posljednjih 75 godina, Hrvatska i dalje tone. Prognoze neovisnih ekonomista, s obzirom na to da Državni zavod za statsitiku (DZS) još nije objavio službene podatke, govore da smo i u prvom ovogodišnjem tromjesečju imali pad gospodarske aktivnosti, najvjerojatnije od jedan posto, što znači da već deset kvartala uzastopce plešemo u negativnoj zoni ili vrlo blizu nje, piše Adriano Milovan u Jutarnjem listu.
Kriza je u Hrvatsku stigla kasnije nego u druge zemlje. Prve naznake recesije osjetili smo u jesen 2008., kada su se naši izvoznici nasukali na padu potražnje u zapadnoj Europi, što je potaknulo i prvu lavinu otkaza u Hrvatskoj.
Istodobno, zbog globalne financijske krize znatno se otežalo zaduživanje u inozemstvu, što je za gospodarstvo - financijskom infuzijom vezano za svijet, kakvo je hrvatsko - bilo gotovo fatalno. Uslijedio je nesretan splet vanjskih i unutarnjih okolnosti, odnosno svjetske krize i naših slabosti, ali i nesnalaženja vlasti. Rezultat toga su i dvije i pol godine teške krize kroz koju prolazimo i kojoj malotko u ovom trenutku vidi kraj.
"Hrvatsku, nažalost, čeka još tri do pet godina stagnacije", smatra Damir Novotny, neovisni ekonomist, koji upozorava da se model na kojem se prije temeljio rast - snažno zaduživanje za financiranje državne, ali i osobne potrošnje - više ne može obnoviti.
Jedini izlaz iz pat-pozicije ekonomisti vide u jačanju privatnog sektora te u reformi javnog, jer je jeftinija i učinkovitija država posljedica upravo toga. Riječ je o reformama kakve se u bolja vremena nisu provodile jer se od izbora do izbora kupovao socijalni mir, a sada ih moramo provesti, kako radi ulaska u Europsku Uniju tako i zbog sebe samih.
No, takve reforme isprva mogu imati i negativan učinak na gospodarstvo, posebice ako se događaju brzo i odjednom. Do tada nam stoga ne preostaje ništa drugo nego pomiriti se s lošim uvjetima u kojima živimo. To znači da ćemo do kraja ove godine možda i izaći iz recesije, ali ne znači da će nam stvarno biti bolje.
U svakom slučaju, plaćama koje primaju hrvatski će radnici teško krpati početak i kraj mjeseca. Posla neće biti, a država će se iz dana u dan sve više i sve skuplje zaduživati kako u pitanje ne bi došla isplata plaća i mirovina. (T. B.)
Izvor: Jutarnji list
