U nadi da će nekome pomoći, Lea je odlučila podijeliti svoju priču o uspješnom traženju posla 'bez veze'.
"Dugo sam bila zaposlena u jednoj solidnoj firmi, no rodila sam i, kao majka, na poslu više nisam mogla davati sebe koliko je to posao zahtijevao. Odlučila sam se za promjenu, razglasila prijateljima i poznanicima i nije dugo prošlo kada mi je jedan ponudio posao u administraciji restorana njegovog prijatelja – dakle 'preko veze'. Na prvi pogled idealno – fiksno radno vrijeme, bez potrebe za prekovremenima, bez da te šef zove u bilo koje doba dana, plaća nešto manja, ali mala žrtva kako bih se majčinstvu posvetila kako treba.
Kako mi je u opisu posla bio i uvid u stanje računa, dugova i potraživanja, vrlo brzo sam primijetila da se u novoj firmi doprinosi ne uplaćuju redovno, a kroz nekoliko mjeseci i plaće su počele kasniti i isplaćivati se na rate. Neredovitu uplatu doprinosa nisam osjećala na vlastitoj koži, nije mi bilo baš svejedno, ali hajde – bolje išta nego ništa, kako često 'mudro' znamo sami sebi reći. No kad je i plaća krenula kasniti i kad su nam doma za račune krenule stizati opomene – shvatila sam da idem upravo prema ovom 'ništa' i da je vrijeme za novu promjenu.
Zbog lošeg iskustva na poslu koji sam dobila 'preko veze' i priča kako se na jedno radno mjesto javljaju stotine ljudi, nisam bila optimistična, dapače - malodušna i ljuta na cijeli svijet, ali – hej! – nije logično ne činiti ništa i očekivati da će se nešto samo od sebe promijeniti, zar ne?
Počela sam pratiti oglase, javljati se na one koji su mi bili interesantni (iako u lošoj financijskoj situaciji ipak nisam htjela pristati na bilo što, pa opet završiti nezadovoljna) i čijim sam zahtjevima barem 80% udovoljavala (npr. traže diplomu ekonomskog fakulteta za mjesto administratora – diplomu nemam, al zato sam završila tečaj za obavljanje knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova i imam puno iskustva u administrativnim poslovima. Naravno, ako su tražili jezik koji ne znam – tu nema kompenzacije, tu se nisam javljala), životopis i molbe sam uređivala i prilagođavala bezbroj puta...
Kroz dva mjeseca trud je donekle urodio plodom - napokon su me počeli zvati na razgovore. Vjerujem, a na razgovorima mi je bilo i potvrđeno - radilo se o jednoj crtici u životopisu, o jednoj mojoj vještini koja nema veze sa samim poslom, ali zvuči dovoljno zanimljivo da moj životopis izdvoji iz mase sličnih.
Jedna firma mi je posebno bila zanimljiva i jako sam željela tamo raditi, toliko da me pred razgovor uhvatila strašna trema i sam razgovor, prema mojoj ocjeni, prošao je grozno, nisam mogla vjerovati sama sebi kakve gluposti izgovaram. Svejedno, pružena mi je šansa da kroz zadatak u excelu dokažem da im mogu ponuditi baš ono što traže. I tako, nakon tri mjeseca potrage, bez ikakve veze, isključivo zbog svojih znanja i vještina, ali i upornosti i ne prepuštanja očaju, te uz trunku sreće, dobila sam posao koji sam željela, a čak su odmah udovoljili i mojim uvjetima kao što su visina plaće, ugovor na neodređeno... i sada sam već četvrtu godinu sretno zaposlena.
Svakako su pomogli i savjeti sa portala MojPosao - nije plaćena reklama, već zahvala ;)
Ima tu zbilja smiješnih i nekorisnih savjeta - pogotovo onih prevedenih sa stranih portala koji ne vrijede u našem podneblju i situaciji, al neki su čisto zlato.
Firma u kojoj radim svake godine zapošljava sezonske radnike, većina ih je stalnih no redovno imamo potrebu i za novim radnicima. Jedan od mojih zadataka sada je i selekcija pristiglih molbi.
Iz iskustva tražiteljice posla, u vrijeme kada je ponuda loša, i osobe koja sada vrši selekciju životopisa, potvrđujem vam da je prvi dojam jako važan. Molbe i životopisi napisani zbrda-zdola, u žurbi, nepismeni... veliki su minus jer već na prvu govore da vam nije stalo i da ne dajete sve od sebe. Često primamo mailove bez uvodnog pozdrava, bez potpisa... kao da se osoba koja ga šalje dopisuje sa prijateljem, a ne sa mogućim poslodavcem, takve nam mailove šalju čak i visokoobrazovane osobe, što je jako tužno, a govori o nedostatku elementarne kulture u komunikaciji. Proučite mogućeg poslodavca i ponudite mu, uz ostalo, i neku svoju vještinu koju možda trenutno ne traži ali bi mogla dobro doći, poslodavci danas cijene "multifunkcionalne" radnike. Radite na sebi, budite svjesni svojih prednosti, ali i nedostataka. Tečajevi su skupi ali ako možete priuštite si koji, makar na rate, ima i nagradnih igara u kojima možete osvojiti besplatne tečajeve... a možete se i besplatno usavršavati - recimo, ja sam svojevremeno vodila blog gdje sam uz pomoć kolega blogera naučila osnove dizajna stranica. Kroz igranje u excelu, koristila sam ga za svakakve gluposti, dosegla sam napredni stupanj korištenja istog - bez ikakvih tečajeva... Engleski (ili bilo koji jezik)? Nađite si strane prijatelje (preko fejsa npr.) i komunicirajte s njima, zamolite ih da vas upozore na greške...
Pošaljite otvorene molbe firmama u kojima bi htjeli raditi - nemojte si reći "ma treba mi veza za to", jer nikad se ne zna, a ako ne pokušate nećete ni znati. I, mislim, najvažniji savjet - ne prepuštajte se očaju, malodušnosti i pesimizmu - to se jako osjeti u mailovima, na razgovorima... možda ćete morati poslati i milijun molbi, ali svakoj pristupite kao da je prva i najvažnija. Nemojte zbog loših iskustava propustiti priliku koja možda čeka baš vas.
Sretno!"
Lea
