Iako je propisan Zakonom o radu, radni tjedan od 40 sati tjedno za mnoge je radnike tek pravo na papiru. U praksi vrijedi nepisano pravilo jačega, točnije nekih poslodavaca o neplaćenom prekovremenom radu, a sadrži samo dvije riječi: uzmi ili ostavi.
Zbog velike konkurencije nezaposlenih na burzi, ljudi šute i rade. U strahu od otkaza ne usude se progovoriti, a kamoli tužiti novopečene gazde.
S četrdesetosatnim radnim tjednom, Hrvatska je u europskom prosjeku. No o tome koliko se uistinu radi nema podataka jer to nitko u državi posebno ne prati. Prema jedinom tragu, podacima Državnog zavoda za statistiku, ispada da prekovremenog rada u Hrvatskoj gotovo i nema.
Prema Zakonu o radu, prekovremeni rad je izuzetak. U slučaju više sile, povećanog opsega posla ili u prijekoj potrebi, radnik može raditi najviše 10 sati tjedno dulje.
Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno u tijeku godine, ne smije se raditi dulje od 52 sata tjedno, a u slučaju sezonskih poslova - 60 sati tjedno.
Prekovremeni rad ograničen je na 10% ukupnog radnog vremena, zabranjen je za maloljetne osobe, a trudnice, majke s djecom do tri godine i samohrani roditelji s djecom do šest godina mogu raditi samo ako dobrovoljno pristanu.
Zakon ne regulira cijenu prekovremenog sata, nego se to uređuje kolektivnim ugovorom (najčešće 50% i više) ili pravilnikom o radu.
Poslodavci u malim privatnim tvrtkama ponašaju se kao bog i batina, tvrde sindikalisti. Radnici često ne dobiju nikakav ugovor o radu, a gazda ga drži negdje sa strane ako naleti inspekcija. Velik broj radnika u malim dućanima čak ne može dokazati na sudu da su uopće radili pet, šest mjeseci i to bez plaće. Nemaju ugovor o radu, a na sudu im nitko od preostalih radnika, u strahu od otkaza neće svjedočiti.
Predsjednica Sindikata trgovine, Ana Knežević tvrdi da radnik čak može dati punomoć Sindikatu da ga zastupa na sudu, ali preniske prekršajne kazne samo stimuliraju poslodavce da ne plaćaju ništa.
Sindikati tvrde da se prekovremeno radi u trgovini i ugostiteljstvu, graditeljstvu, poljoprivredi i obrtu, ali se uglavnom ne plaća.
Prodavači u trgovinama u prosjeku rade od 46 do 65 sati tjedno, a plati im se 40 sati. Prekovremeni sati, kao i rad nedjeljom i blagdanom, ne evidentiraju se i ne plaćaju. - kaže čelnica Knežević.
Neplaćanje prekovremenih sati najveći je problem u malim dućanima. U Sindikatu trgovine izračunali su da 65.000 radnika u maloprodaji godišnje odradi 25 milijuna prekovremenih sati bez kune naknade, što znači da bi se moglo otvoriti 20.000 radnih mjesta.
Preračunaju li se milijunski prekovremeni sati u kune, ispada da neki poslodavci ukradu radnicima oko 500 milijuna kuna godišnje, koliko bi im trebali više dati za plaće. Svaki radnik zakinut je u prosjeku za 6300 kuna godišnje ili čak 530 kuna mjesečno.
(T.K.)
Izvor:
Vjesnik
