Činjenica je kako u Hrvatskoj je sve više onih koji u vojsku, barem onu obaveznu, ne žele te su spremni vojni rok radije odraditi za fotokopirnim aparatom, nego s puškom.
Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja u kojima civilni ročnici svoj doprinos domovini mogu odraditi fotokopiranjem ili prenošenjem dokumenata po sudovima i drugim državnim i lokalnim upravnim tijelima, a među zemljama je u kojima se rad civilnim ročnicima uopće ne plaća, no i među državama u kojima će broj civilnih ročnika uskoro premašiti onaj ročnika u vojarnama.
Jedan zagrebački student, anonimno je Glasu Istre izjavio kako koristi od civilne vojske on nema, ali misli kako država ima neke koristi od njega. O uvjetima u kojima odslužuju civilni vojni rok, ročnicima je, prema Zakonu o civilnoj službi, zabranjeno govoriti.
Međutim, jednako tako, isti zakon državi, i "poslodavcu", nalaže da ročniku dodijeli posao u skladu s njegovom stručnom spremom i znanjem, koji će ročnik obavljati maksimalno osam sati dnevno radnim danima tijekom osam mjeseci.
U praksi je, prema svjedočenjima samih ročnika, drukčije pa, ponekad više ne rade nego što rade, a rade gotovo beskorisne poslove ili ih se pak previše iskorištava pa postaju besplatna radna snaga koja mora obavljati najgore poslove. U oba slučaja, nadzora države nad radom ročnika nema, niti se može dobiti podatak koji je postotak ročnika trenutačno na kojim poslovima.
Među civilnim ročnicima, postoje i oni koji si praktički sami nađu posao jer postoji mogućnost da od ustanove u kojoj žele služiti rok dobiju odobrenje za rad, a onda im nadležno Povjerenstvo za civilne ročnike to i odobri. Često ročnici ustanovu odaberu sukladno svojim životnim planovima da bi možda u njoj ostali i nakon fakulteta ili škole.
U Sindikatu javnih i lokalnih službenika žale se upravo na to, napominjući da su civilni ročnici postali "ozbiljna prepreka za privremeno ili stalno zapošljavanje službenika jer besplatno obavljaju poslove za koje bi netko drugi trebao biti plaćen".
S druge strane, njihova bi pomoć itekako dobrodošla tjelesnim invalidima. Dakako, i oni imaju pravo na dodjelu ročnika, no, kako napominju u nekim udrugama invalida, veći broj mladića bio bi im više nego koristan.
Nedavno je, naime, Ministarstvo obitelji određenom broju invalida dodijelilo osobne asistente (bez posebnih kvalifikacija) koje će država plaćati 2.500 kuna, a većina kvalificiranih ročnika pere sanitarne čvorove po bolnicama ili čisti bolničke parkove.
(V.K.)
Izvor:
Glas Istre
