Prema najnovijem izvještaju časopisa The Economist svjetska bitka za talente postaje sve žešća, a u njoj se natječu talentirani pojedinci s jedne, te tvrtke i države s druge strane. Zbog toga, moć iz ruku kompanija sve više prelazi u ruke zaposlenika, što najbolje ocrtavaju riječi Daniela Pinka, koji je radio na predsjedničkim kampanjama Billa Clintona:
Talentirani ljudi trebaju organizacije manje nego što organizacije trebaju talentirane ljude.
Do takvog trenda došlo je zbog razvoja i dostupnosti tehnologije, jer se računalo kao glavno sredstvo rada sada nalazi u rukama radnika, što prije nekoliko desetaka godina nije bio slučaj. Istovremeno, organizacije gube svoje uobičajene prednosti u pregovaranju o zaposlenju, poput mogućnosti ponude stalnog posla i sigurnosti.
Naime, stalno pada broj ljudi spremnih raditi za kompanije, a broj samozaposlenih u Americi raste za 4% do 5% svake godine. Također, u SAD-u se smanjuje i prosječan broj godina provedenih na jednom poslu. Na primjer, muškarac iz dobne skupine od 55 do 64 godine, do 1983. je u prosjeku proveo 15,3 godine u istoj tvrtki, a do 2000. samo 10,2 godina.
Prijelaz moći s organizacije na zaposlenika posebno je vidljiv među vrhunskim talentima i mladim zaposlenicima. Danas je vrlo moderno biti "slobodnjak" - tehnološke zvijezde redovito "skaču" s posla na posao, a velik broj uspješnih menadžera na svom putu do uspjeha često mijenja organizacije.
Mladi uspješni ljudi postali su izbirljivi u odabiru posla jer imaju dobar osjećaj o svojoj "tržišnoj vrijednosti". Naime, nezaposlenost među američkim diplomantima iznosi samo 2%, unatoč tome što mnogi iz generacije "baby boomera" (rođenih između 1945. i 1950.), koja se ubrzano približava odlasku u mirovinu, još uvijek rade. Također, prije nego se odluče zaposliti u nekoj tvrtki, mladi ljudi danas mogu vrlo lako putem Interneta dobiti uvid o stanju unutar tvrtke te plaćama za pojedinu poziciju.
Organizacija Corporate Executive Bord (CEB) smatra da se tvrtke, ako žele privući nove talente, moraju usredotočiti na "employment value proposition" (EVP) koji odgovara na pitanje zašto je neka tvrtka najbolji odabir. Očito je da visina plaće i dodatne pogodnosti čine dio EVP-a, no u njega je uključeno još mnogo stvari, od sukladnog svjetonazora pojedinca i tvrtke do prilika za daljnje usavršavanje.
Temeljem detaljnog istraživanja provedenog na 90 tvrtki, CEB tvrdi da su nagrade za učinkovito upravljanje EVP-om vrlo velike. Naime, moguće je povećati tvrtkinu "pričuvu" potencijalnih radnika za 20%, a predanost zaposlenika četverostruko. Iznos plaća se čak može i smanjiti, jer se prema istraživanju kompanije s kvalitetnim EVP-om mogu "izvući" i s 10% nižom plaćom od ostalih tvrtki. Međutim, mnoge kompanije padaju na ovom testu jer 75% novih zaposlenika smatra da poslodavci ne ispunjavaju svoja obećanja, pa tako gube na predanosti zaposlenika poslu.
Tvrtke, prema mišljenju CEB-a, trebaju posvetiti pažnju načinu slanja svoje poruke. Većina ljudi nepovjerljiva je prema informacijama iz reklama, a vjeruju u ono što im kažu sadašnji i bivši zaposlenici tvrtke koja ih zanima. Američka inženjerska tvrtka Mitre radi na tržištu na kojem se vodi žestoka bitka za softverske inženjere, a svoj su način regrutiranja zaposlenika uspjeli su poboljšati tako što su potaknuli sadašnje zaposlenike da se uključe u potragu za novim talentima.
Međutim, najvažnija stvar koju tvrtke trebaju učiniti kako bi privukle talentirane ljude jest podići radnikovu dugoročnu zapošljivost. Naime, zaposlenici od kompanija više ne očekuju siguran posao, ali od njih očekuju da im omoguće redovito obnavljanje i usavršavanje vještina, kako bi uvijek bili konkurentni na tržištu.
No, to ipak nije tako jednostavno kao što se čini. CEB je utvrdio da prosječna američka kompanija za usavršavanje i daljnje obrazovanje zaposlenika, potroši samo 800 dolara godišnje po zaposleniku, što je tek 1,25% od njegove ukupne godišnje plaće. Nadalje, prosječna tvrtka u SAD-u omogućava usavršavanje za samo 66% svojih zaposlenika, a neke ne učine čak niti toliko.
Stoga The Economist tvrtkama diljem svijeta predlaže da se pretvore u velike učionice u kojima će zaposlenici stalno obnavljati i usvajati nova znanja i vještine, jer samo je tako moguće, piše taj ugledni časopis, izvojevati pobjedu u globalnoj bitci za talente.
(T.N.)
Izvor:
The Economist
