Tek bi 38 posto radnika bez razmišljanja prihvatilo raditi kraći tjedan za manju plaću, dok bi ih 39 posto odmah potražilo drugi posao
Skraćivanje radnog tjedna sve se češće spominje kao još jedna mjera, kojom bi se Vlada trebala suprotstaviti recesiji u Hrvatskoj. Budući da bi skraćivanje radnog tjedna za sobom automatski povuklo i smanjivanje plaća, Industrijski sindikati i HUP, Vladi su predložili da uvede naknadu za skraćeni radni tjedan od 20 eura po danu po svakom zaposleniku.
Dakle, na mjesečnoj razini naknada bi iznosila 80 eura po radniku, budući da bi se radni tjedan skratio za četiri dana. Iako su u Vladi skloni pristati na skraćivanje radnog tjedna, tek trebaju uslijediti pregovori unutar kojih bi se dogovorile i eventualne subvencije za radnike.
Slobodno vrijeme za obitelj ili dodatni posao
Do tada, anketa na MojPosao pokazuje da radnici ne bi baš olako prihvatili skraćivanje radnog tjedna za proporcionalno manju plaću. Naime, od ukupno 565 ispitanika, tek ih je 38 posto potvrdilo da bi bez razmišljanja prihvatili takvu ponudu, dok bi ih 39 posto odmah pokušalo pronaći drugi posao.
Većina ispitanika koji bi odmah pristali na skraćeni radni tjedan ističe da bi, iako s manjom plaćom, imali više slobodnog vremena koje bi mogli provesti s obitelji. Pojedini su pak istaknuli da bi višak slobodnog vremena iskoristili za pronalazak drugog honorarnog zaposlenja i na taj način nadoknadili razliku u plaći. Osim toga, znatan dio ispitanika smatra da je u vrijeme recesije bolje imati bilo kakav posao, pa makar i slabije plaćeno, ali sigurnije radno mjesto.
Pismena garancija poslodavca
Oni pak koji bi odmah potražili drugi posao ističu da zbog visokih životnih troškova i zaduženosti, nikako ne bi željeli raditi za manju plaću. A dio ih je istaknuo i da bi manja primanja potaknula dodatna zaduživanja.
Također, nekolicina ispitanika strahuje da bi zbog kraćeg radnog tjedna, za manju plaću, i još k tome u kraćem vremenskom roku, morali zadržati jednaku razinu produktivnosti.
Preostalih 23 posto ispitanika navodi da bi prihvatili raditi skraćeni radni tjedan uz proporcionalno manju plaću, ali samo ako ne bi imali nikakve druge mogućnosti.
I dok bi jedni pristali na takvu opciju samo kada bi im poslodavac pismeno zajamčio koliko će takvo razdoblje trajati i sukladno radnom vremenu ograničio opseg posla, drugi bi pristali raditi za manju plaću samo ako ne bi mogli pronaći novi posao. (V. K.)
