Naličje integriteta
Sveprisutno je, prepoznatljivo i svi ga osuđuju. Prosipanje umjetnog zaslađivača dok iza leđa (Vaših...) sijevaju noževi, može se prepoznati u mnoštvu svakodnevnih situacija, poslovnih ili privatnih. Kad ste ga zadnji put osjetili? Nedavno, pretpostavljam, kao i ja: pokretanjem jednog novog projekta i nekim akcijama, primjetih oveće doze licemjerja. To je i "tamna strana", naličje integriteta, no uvijek vrlo lako prepoznatljivo. I naravno, više govori o onima koji to čine, no o Vama.
Definicija je čitavo mnoštvo, česti je grijeh današnjice, no ne spada u sedam kršćanskih glavnih grijeha, ma koliko se spominjali farizeji. Hipokrit je u antičkoj Grčkoj bio po definiciji glumac, odnosno osoba koja namjerno zavarava druge. Definicije licemjerje uglavnom tumače kao čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono što zamjera drugima. Moliere je u Tartuffeu lijepo rekao: "Oni čije ponašanje daje mjesta govoru, uvijek će prvi napasti svoje susjede." O da, i to vrlo vrijedno, samo kako bi dali sebi opravdanja, dodala bih.
Reći ćete: svugdje je oko nas. Možemo se složiti oko potrebe definiranja temeljnih vrijednosti, ciljeva i svrhe, svakog od nas, države i nacije, no razmislimo malo o svom osobnom licemjerstvu, i onom na radnom mjestu. Izravan rezultat licemjerstva u oba slučaja je nedostatak povjerenja, što zaista bitno utječe na odnose unutar tvrtke, produktivnost, ali i odnose prema kupcima/korisnicima usluge.
Kako to izgleda na radnom mjestu? Direktori koji ne žele priznati prave probleme koji duboko tište tvrtku, no uvijek su spremni izreći mantru o "zdravoj radnoj okolini" na koju prvenstveno utječe prosvijećen menadžment? Nasilnici se često opisuju kao "visoko kompetentni individualci koji teže biti jaki lideri" Formalno, sve je "med i mlijeko", učestalo opisano vrlim riječima misije, vizije i korporativnih vrijednosti. Realno: mrtvo slovo na papiru, iznjedreno samo zato da bi se time "gradio bolji imidž" tvrtke (tako su govorili savjetnici).
Izvršna razina u ovakvim tvrtkama često prezentira napredne pristupe u vođenju, propagandno, kao da je to sredstvo kojim će promijeniti realno stanje stvari. Rezultat su obično agresivno promovirane vrijednosti tvrtke koje nimalno ne odgovaraju događajima u svakodnevnom poslovanju. Vjerujem da možete, u nepunoj minuti, nabrojati barem pet tvrtki za koje je ovo prepoznatljivo. "Naš najvrjedniji resurs su naši ljudski potencijali" – česta izjava, na primjer. Vrlo rjeđe istinita. Ili, najgore, najuporniji i najizraženiji prekršitelji svih vrijednosti tvrtke upravo su oni koji su nagrađeni najboljom plaćom? Čak i kada je licemjerje jasno vidljivo svima, događa se i to da ga sama uprava tvrtke uopće ne primjećuje: pitanje je samo da li su bespomoćno nesvjesni toga što se događa ili su bez ikakvog integriteta, kao što niti ne vide čemu bi im poslužio, pa im takvo stanje i odgovara.
Jedna američka studija napravljena 2004. godine (no obuhvatila je 1.200 osoba u cijelom svijetu), pokazala je da 62% ispitanika drži da bi kao najveću zamjerku menadžmentu definirali licemjerstvo i favoritizam, dok je samo 8% navelo da bi to bilo neetično financijsko poslovanje.
Definirajmo sada integritet: to je koncept koji počiva na usklađenosti djela, vrijednosti, metoda, mjera, principa, očekivanja i ishoda u svemu što činite, bilo da govorimo o Vama osobno ili o tvrtki kojom upravljate.
WIFY ili IMT (what's-in-it-for-me, ili ima'l mene tu) integriteta u odnosu na licemjerje?
