Mihaela Šaš je završila studij novinarstva na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Do sada je radila u trgovini, na raznim administrativnim poslovima i kao office assistant. Godinu dana je volontirala u udruzi 'Idem' i radila s djevojčicom s posebnim potrebama. Bavi se veslanjem, trčanjem, pjeva u zboru i svira gitaru. Za sebe kaže da je pozitivna osoba koja voli upoznavati nove ljude.
Što te motivira i veseli u životu?
Motivira me sam život. Motiviraju me svi problemi i životne situacije koje naiđu i kako ih ljudi prevladavaju. Iz vlastitog iskustva sam shvatila značenje potpore drugih, te je najvažnije da je čovjek svjestan svoga života i da je time zadovoljan. Veseli me lijep dan, sunce, kada su drugi ljudi veseli i kada sreću mogu podijeliti s drugima. Veseli me ispunjen dan.
Koje su ti strasti?
Strast mi je ljubav. Strast mi je sport. Ne volim biti pasivna već volim razne aktivnosti. Uživam u glazbi i čitanju.
Čemu se nadaš u budućnosti?
Nadam se da ću uskoro naći posao. Nadam se da ću se i udati i imati djecu, po mogućnosti, što više djece. Nadam se i da ću živjeti život u njegovoj punini, pomagati drugima i biti otvorena za sve životne situacije.
Kako si se odlučila za studij novinarstva?
Zanimalo me ili to, ili medicina. Dakle, dvije potpuno suprotne stvari. I onda sam se ipak odlučila za novinarstvo, budući da ipak obuhvaća širi spektar područja i čovjek se može baviti politikom, sportom, kulturom itd., što me na kraju ipak više privuklo. Smatram da s novinarstvom imam više prostora za istraživanje novih stvari. Najdraža grana novinarstva mi je radijsko novinarstvo. No, privlači me i televizija, kao i odnosi s javnošću. Nemam neko posebno područje koje bih željela pratiti i sve mogu naučiti. Mislim da se mogu brzo prilagoditi i pratila bih i kulturu i sport, ali i glazbu i zabavu.
Imala si različitih radnih iskustava – u trgovini, kao office assistant, na raznim administrativnim poslovima i kao osobni asistent djeci s posebnim potrebama . Što si naučila i koje si vještine stekla kroz ta iskustva?
Unaprijedila sam znanje engleskog jezika. Naučila sam se strpljenu i stekla radne navike. Također, naučila sam se prilagođavati i snalaziti u različitim situacijama. Mislim i da je dobro da sam radila tijekom studija, jer da sam tek sada krenula tražiti prvi posao bilo bi mi mnogo teže.
Radila si i s jednom djevojčicom s posebnim potrebama, možeš li nam reći nešto više o tome?
Ona je sada super! U petom je razredu osnovne škole, u posebnom razredu sa sedam učenika. Dok sam bila s njom, u četvrtom razredu, bilo ih je oko 20-ak i to je bilo loše, ali znam da je sada zadovoljna i bavi se plesom. Iako ima dosta težak poremećaj, napredovala je.
Imala je dosta problema pratiti nastavu, a pažnju je mogla zadržati samo oko pet minuta, te je bilo dosta teško raditi s njom i prilagoditi joj se. Moj pristup od prvog dana je bio da se spustim na njen nivo – da se ne ponašam kao učitelj, već više kao prijatelj i asistent. Dakle, netko tko je tu da ju shvati, da joj se prilagodi, ali ujedno i da kroz tu interakciju pokušam i nešto napraviti.
Raditi s tom djevojčicom sam počela preko jedne kolegice koja mi je spomenula da je ona to radila i rekla mi je da je to jako zanimljivo i da postoji velika potreba za time kod nas. Prijavila sam se udruzi 'Idem' jer sam i prije imala iskustava s čuvanjem djece od šest mjeseci do 10 godina i volim to. Oni su me brzo kontaktirali, obavili smo razgovor i počela sam raditi te sam s djevojčicom provela jednu školsku godinu.
Zajedno smo provodile četiri školska sata i sjedile smo zajedno u klupi. Ostala djeca u razredu su me brzo prihvatila. Bile smo zajedno i pod odmorima i na satovima tjelesnog odgoja. Kroz četiri sata radile smo jednostavne zadatke iz matematike i hrvatskog, izrađivale figurice od glinamola što je bilo dobro za razvoj njene kreativnosti. Rad je uključivao i pisanje te provjeru zadaća.
Bavila si se mnogim aktivnostima – veslanjem, trčanjem, sviraš gitaru, pjevaš u zboru. Možeš li nam reći nešto više o tim iskustvima i što si kroz njih naučila?
Tijekom studija, šest godina sam se bavila veslanjem. Kroz to sam se naučila redu, radu i disciplini. Pjevam u crkvenom zboru već dugo. Javila se potreba za nekim tko svira gitaru, pa sam odlučila to naučiti. Vježbala sam s prijateljima koji znaju svirati i tako već tri godine sviram.
Možeš li opisati svoj idealan posao?
Moj idealan posao bi bio posao u komunikaciji s ljudima. Važno je da je raspoloženje na poslu prijateljsko i da nema prevelikih pritisaka. Odgovaralo bi mi klizno radno vrijeme.
Što bi rekla potencijalnom poslodavcu na razgovoru za posao, zašto bi baš tebe trebao zaposliti?
Potencijalnom poslodavcu bih rekla da me zaposli zato što volim raditi s ljudima, komunikativna sam, otvorena i prilagođavam se svim situacijama. Spremna sam naporno raditi, a jedna osoba u timu više uvijek je dobro došla. Čaša nikada nije napola prazna, nego je uvijek napola puna i sve se može napraviti.
