Zadržavanje znanja sadržanog isključivo u glavama starijih zaposlenika, odnosno zadržavanje tog znanja i nakon njihova odlaska u mirovinu, poznato je pod nazivom "menadžment znanja". I dok mnoge europske zemlje i dalje bilježe značajan pad nataliteta, u slijedećih nekoliko godina najstariji od generacije baby booma steći će uvjete te otići u mirovinu, a s njima bi moglo otići i njihovo znanje.
To bi tvrtkama trebao biti dovoljan stimulans da prepoznaju i zadrže znanje i ekspertizu koja nigdje nisu zapisana. Globalna studijia Accenturea, provedena na 1.400 zaposlenika u starosti između 40 i 50 godina, pokazuje kako tvrtke još uvijek nisu svjesne ozbiljnosti problema ni potrebe za radom na "menadžmentu znanja". Gotovo 4 od 10 ispitanika reklo je kako njihove organizacije nemaju formalan proces ili instrumente za zadržavanje znanja odlazećih zaposlenika.
Kad je u pitanju odlazak u mirovinu, 27% odgovorilo je kako očekuju da će otići bez nekakvog transfera znanja, dok ih je tek 17% reklo kako ih prije odlaska očekuje dugačak proces prijenosa svog znanja novim zaposlenicima.
Nažalost, implementacija "menadžmenta znanja" prezahtjevan je zadatak za mnoge tvrtke, djelomice stoga što previše vjeruju informatičkoj tehnologiji. Naime, tvrtke se često usredotočuju na tehnologije koje djeluju poput knjižnica te daju strukturu i taksografiju korporativnim informacijama, a "menadžment znanja" je zapravo usredotočen na ono skriveno, indirektno znanje koje sadrže pojedini zaposlenici. Osim toga tehnologija i nije dovoljno fleksibilna.
Jedan od problema "menadžmenta znanja" jest iznimno teško postizanje jasno, izračunljivog povrata na investiciju. K tome, troškovi izgubljenog znanja u velikoj su mjeri skriveni i ne nalaze se na platnim bilancama.
Drugi je problem najasnoća oko toga, tko bi trebao preuzeti odgovornost za implementaciju "menadžmenta znanja", unutar organizacije. Neke su tvrtke primjerice, na razini odbora, imenovale menadžere za znanje, ali drugi u toj ulozi vide informatičke menadžere koji znaju organizirati informaciju, ali ne poznaju kulturološke aspekte. Zato i nije čudno da su postignuća većine tvrtki na polju "menadžmenta znanja" relativno mala.
Muku koje su mnoge tvrtke imale s "menadžmentom znanja" ništa ne ilustrira bolje od potrebe za "vraćanjem znanja", što je vrlo čest slučaj. Riječ je naprosto o potrebi da se u svojstvu vanjskih suradnika ili konzultanata vrate oni koji su otišli u mirovinu.
Jedna američka studija pokazala je kako 60% tvrtki to prakticira, iako ni jedna nije bila pretjerano oduševljena činjenicom da je morala priznati pogrešku. Međutim, znakovi nade postoje, jer je interes za "menadžmentom znanja" porastao. Naročito otkad tvrtke uočavaju potrebu za pravilnom implementacijom te koncepcije.
(V.K.)
Izvor:
Lider
