Profesor fizike, školski defektolog, diplomirani inžinjer medicinske biokemije, stjuardesa, elektroinženjer i glasnogovornik su samo neki od onih koji neće dugo čekati na posao.
Iako je broj ljudi koji traže posao prešao 334 tisuće, postoje zanimanja koja relativno brzo nestaju s burze. Profesor fizike, školski defektolog, diplomirani inžinjer medicinske biokemije, stjuardesa elektroinžinjer i glasnogovornik su samo neki od onih koji neće dugo čekati na posao, odnosno po podacima koje je za prošlu godinu objavio Hrvatski zavod za zapošljavanje moglo bi se reći da – posao čeka njih.
Riječ je, naime, o profesijama koje na Zavodu za zapošljavanje čekaju u prosjeku manje od dva mjeseca, pokazuje statistika. U prosjeku na Zavodu je 20-ak osoba s tom profesijom. Slično je i s mornarima marine. Tek nešto malo dulje na posao u prosjeku čekaju hotelska sobarica, organizator putovanja, brodski kuhar i razredni učitelj te tehničar željezničke komunikacije. No, osim u slučaju razrednog učitelja i hotelske sobarice, riječ je o zanimanjima u koja je i ulazak novoprijavljenih manji od prosjeka, pa zato nema onih koji dugo čekaju na posao.
S druge strane, 12 tehničara tkanja apsolutni su rekorderi koji na posao preko Zavoda za zapošljavanje čekaju 137,8 mjeseci, ili oko 11,5 godina. Sva zanimanja vezana uz tkanje i obradu tekstila, kao i pomoćni šivači obuće, ili oni koji se bave predenjem, na Zavodu u prosjeku provode više od sedam godina. Na posao dugo čekaju i radnici koji se bave pletenjem, kao i tehničari i strojari poljoprivredne mehanizacije.
Kad je riječ o onima s visokom školskom spremom, u mnogim hrvatskim gradovima područni Zavodi za zapošljavanje bilježe višak ekonomista, pravnika i novinara, što su zanimanja koja su svojedobno bila najpopularnija među hrvatskim maturantima. Brojke pokazuju da na posao dugo čekaju i daktilografi, diplomirani komercijalisti i knjižničari, zatim mladi ljudi sa završenom ekonomskom školom ili gimnazijom općeg smjera.
Izvor: Jasam
