"Ovaj način rada mi odgovara jer se mogu posvetiti svemu i uspijem dobro raditi i kao pedagoginja u školi, u svom studiju, ali i u plesnoj kompaniji. Ničega se nisam morala odreći, a prihodi od svega su mi sada dovoljni za normalan život", kaže Andrea.
Andrea Solomun radi na pola radnog vremena kao profesorica klasičnog baleta u Školi za balet i ritmiku u Zagrebu. Posao je dobila prije dvije godine, a 'part time' rad bio je njezin cilj. Tako više zarađuje, a ima vremena za predstave s plesnom kompanijom i za plesni studio koji je otvorila.
"Ovaj sam posao željela zbog sigurnosti - ipak je to siguran prihod koji imam svaki mjesec. Da sam odabrala rad na puno radno vrijeme, ne bih imala plaću veću od šest tisuća kuna. A time bih jedva pokrivala visoke troškove za stan, režije i sve ostale potrebe. Zato sam odlučila kombinirati: pola radnog vremena radim u školi, a pola sam u svom studiju, gdje radim s polaznicima ili na probama za predstave, kako svoje tako i tuđe", kaže Andrea za Jutarnji list.
"Ovaj način rada mi odgovara jer se mogu posvetiti svemu i uspijem dobro raditi i kao pedagoginja u školi, u svom studiju, ali i u plesnoj kompaniji. Ničega se nisam morala odreći, a prihodi od svega su mi sada dovoljni za normalan život", kaže Andrea.
Stručnjaci se slažu: puno je prednosti rada na pola radnog vremena, ali nažalost malo ih je u takvom radnom odnosu. I to unatoč činjenici da imamo više od 259 tisuća nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti se u sedam godina udvostručila, sa 8,4 posto na 19,3 posto, a nema znakova značajnijeg oporavka. - Umjesto da se smanji krutost tržišta rada, stvore fleksibilni poslovi i radni uvjeti koji se lakše prilagođavaju promjenjivom gospodarskom okruženju, sve to je u Hrvatskoj još više otežano - upozorava Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje u HGK. Predsjednik Zajednice obiteljskog turizma HGK, Nedo Pinezić, smatra da je Hrvatska suočena s tri ključna izazova: prejakom reguliranosti, prekompleksnom procedurom zapošljavanja i slabom mobilnošću.
"Trebalo bi omogućiti da svaki poslodavac uzme radnika na posao onoliko koliko mu treba: tjedan, dva, mjesec ili godinu i da taj postupak bude brz. Jasno, trebalo bi definirati sve obveze poslodavca tako da nema sive zone", kaže Pinezić i dodaje: "Mi smo preregulirani, baštinimo loše iz starog sustava, a iz EU smo pokupili najgore. Treba osvijestiti da ne žele svi raditi poslove koji traju osam sati i pružiti svima mogućnost da rade ono što vole onoliko sati koliko žele: manje ili više od osam sati, ovisno o tome koliko mogu."
Predrag Bejaković s Instituta za javne financije smatra da je part time model dobar za mnoge: one koji imaju malu djecu, skrbe se o nekom starijem članu obitelji ili pak ne mogu dobiti stalan posao na puno radno vrijeme. Ovako, ističe, ipak rade i stvaraju socijalne kontakte i u jednom trenutku mogu taj posao pretvoriti u onaj na puno radno vrijeme. "Izvan poljoprivrede se mali broj ljudi odluči raditi na ovaj način, a to je zaista šteta", kaže Bejaković.
Izvor: jutarnji.hr
