U Bolonji promišljaju pristup urbanim zajedničkim dobrima na drugačiji način. Oni, naime, smatraju kako su "građani izvrstan izvor energije, talenta, resursa, sposobnosti i ideja", naglašava Roberto Diolaiti, pročelnik Ureda za okoliš i energiju u gradskoj upravi tog talijanskog grada, središta regije Emilia-Romagna.
Taj resurs koji vide u građanima krenuli su koristiti za dobrobit cijelog grada, koracima koji vode upravljanju ne u ime građana, već zajedno s građanima.
"Grad suradnje je evolucija ideje pametnog grada. S građanima, udrugama ili zadrugama sklapamo sporazume suradnje na područjima urbanih zajedničkih dobara, a to su zasad javni prostori, zelene površine ili napuštene zgrade", nabraja Diolaiti.
Tako se u Bolonji skupina susjeda ili čak samo jedan čovjek mogu prijaviti da održavaju neku zelenu površinu u svom susjedstvu. S gradom sklope ugovor koji se realizira u nekoliko mjeseci, piše H-alter.
"Ako je riječ o zelenoj površini, građani ili udruge će kositi travu, održavati čistoću, brinuti se za događaje u nekom parkiću u svom susjedstvu i to uglavnom funkcionira izvrsno, dosad nismo imali nikakvih većih problema", ističe Diolaiti.
Takvih je sporazuma s građanima dosad sklopljeno 63 u gradu koji broji 385 tisuća stanovnika, a sklapaju se na temelju dokumenta koji je Grad usvojio, Pravilnika o suradnji između građana i Grada na brizi i obnovi urbanih zajedničkih dobara.
Osim što građani dobivaju priliku sudjelovati u kreiranju svojih javnih prostora i prilagođavanja istih svojim potrebama, Grad zapravo štedi novac. Održavanje 1.444.740 m2 površine koliko ti ugovori pokrivaju Grad godišnje košta 260 tisuća eura što je znatno jeftinije nego da ga održava privatna tvrtka. Naime, Bologna nema svoju verziju gradskog poduzeća koje održava zelenilo već održavanje dodjeljuju na natječaju privatnim tvrtkama. No, dok ih godišnje održavanje metra kvadratnog zelene površine košta 0,50 eura, površine koje održavaju građani znatno su za Grad jeftinije.
"Građanskim inicijativama plaćamo od 0,13 do 0,26 eura, ovisi koje usluge oni preuzimaju. Taj se novac koristi kako bi oni nabavili sredstva za rad, možda radna odijelo, gorivo za kosilice, vreće za smeće, boje za klupe i slično. Naravno, neke poslove oni ne mogu preuzeti, primjerice monitoring koje je stablo opasno ili bolesno, to i dalje obavlja stručna služba", kaže Diolaiti.
Na sjevernoj periferije Bolonje park Dei Giardini održava tako vrlo uspješno skupina građana okupljenih u udrugu Cà Bura.
"Park čistimo dnevno, a sve radimo volonterski. Kroz godine doprinijeli smo puno ovom području. Danas ovdje živi 30 životinjskih vrsta, ptice, ribe i kornjače, za koje se također brinemo na razne načine. Primjerice, kada patke izlegnu jaja, pokupimo ih, stavimo u inkubator i kasnije odgajamo patkice koje tek kada dovoljno izrastu vratimo majci. Naime, kornjače mesožderke koje žive u jezeru inače bi ih pojele", opisuje Stefano Baratti iz udruge Cà Bura dokle seže njihova briga, a dodir volonterske ruke kakav sigurno ne može pružiti uniformirana tvrtka vidi se na otočiću usred jezera s brojnim kućicama za ptice i po ručno izrađenim kućicama povješanim po drveću parka. Volonteri osim brige za životinje, kose travu, skupljaju lišće, prazne kante za smeće, održavaju sprave na dječjim igralištima i klupe, te staze u parku.
Iako su i u Bolonji i ranije građani samoinicijativno sudjelovali u uređenju svojeg okoliša i sličnim inicijativama, u gradskoj upravi vide prednosti toga da se zna tko je točno kada i za što odgovoran. Kako ističe Stefano Di Petta iz Ureda za promociju aktivnog građanstva, ovakvo uključivanje građana nema za rezultat samo održavanu površinu već ima i šire društvene koristi.
"Građani koji sudjeluju doprinose i društvenoj kontroli područja nisu više pasivni promatrači već počinju paziti i na to što na javnoj površini rade drugi ljudi. Od malog broja ljudi danas je ova ideja narasla i velik broj ljudi aktivno sudjeluje u boljitku grada. Bologna je po tome pionir u Italiji", zaključuje Di Petta ovu lijepu talijansku priču.
Link na cijeli članak.
