Radnik u Švicarskoj može bilo kada biti otpušten i razlog otpuštanja se ne mora komunicirati. Ipak, običaj je da se navede razlog, kaže Krešimir.
Krešimir Kosanović rođen je na Susaku, a djetinjstvo je proveo u Rijeci i Novom Vinodolskom. Dobar dio njegove obitelji bio je u Australiji, Novom Zelandu i Njemačkoj. To je bila stara iseljenička obitelj koja je već nekoliko generacija živjela izvan Hrvatske i oni su bili Krešimirova veza sa svijetom.
Na zadnjoj godini studija Krešimir je napravio pauzu te na godinu dana otišao u Englesku i u Australiju. U međuvremenu, upoznao je buduću suprugu, dobio posao kao IT inženjer u Švicarskoj banci i zauvijek odselio u Zürich.
"Moja motivacija - Hrvatska je premala zemlja za mene kako bih si ispunio barem dio želja i ciljeva koje sam si kao klinac postavio u životu. Radi novca nisam morao odlaziti. Obitelj mi nije bila bogata, ali nismo oskudjevali ni u čemu. Roditelji su bili akademski obrazovani, imali su dobar i siguran posao", kaže Krešimir koji po dolasku u Švicarsku nije znao jezik, a i njihov mentalitet bio mu je stran. Srećom, kaže, nakon svakog poraza nešto bi naučio.
"Zürich je mali grad i stručnjaci iz cijelog svijeta dolaze ovdje raditi. Dakle, što se multikulturalnosti tiče vrlo je sličan Londonu. Raditi u Zürichu nije lako jer je konkurencija velika. Firmama je zakonski vrlo lako otpustiti radnike, a uzimaju se samo najbolji. Mijenjati posao u Švicarskoj je normalna stvar i kod nekih firmi je to čak i poželjno. Mijenjanjem posla se dobiva iskustvo koje se kasnije može primjeniti na aktualnom radnom mjestu. Od tog modela svi profitiraju", kaže Krešimir za portal Naši ljudi.
Švicarac zna koja prava ima i koje su mu obaveze. Kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Od svih (domaćih i stranaca) se očekuje da znaju koje im je mjesto u društvu i na poslu, koja im je zadaća i koje kompetencije imaju. To zvuči komplicirano, ali je logično i ima smisla. Takvo razmišljanje i stav prema društvu se uče od malih nogu.
"Radnik u Švicarskoj može bilo kada biti otpušten i razlog otpuštanja se ne mora komunicirati. Ipak, običaj je da se navede razlog. Masovni otkazi štete ugledu firme i pokušavaju se izbjeći. Općenito se pojedinac uvažava, shvaća ozbiljno i dobar rad se cijeni. Cijeni se jer firma i cijelo društvo od tog rada profitiraju. Ako je nešto drugačije, to a-priori nije loše. Različita mišljenja se uvažavaju, a vrlo često se odlučuje na principu suglasnosti. Plaće obično ne kasne, ali i to se zna dogoditi. Naravno da se ta praksa dugotrajno ne tolerira te može rezultirati tužbom. Meni nije poznato da velike firme imaju tih problema", prepričava Krešimir.
Za Hrvate švicarsko tržište rada još nije u potpunosti otvoreno. Za prijelazno razdoblje vrijede sljedeće odredbe - Hrvatima su određeni kontingenti i procedura zapošljavanja se razlikuje od ostalih "starih" članica EU.
"Ja trenutno nabavljam prirodni plin za švicarske regionalne distributere. Oko 20-30 posto cijelog švicarskog uvoza. Također radim i kao IT projekt menadžer. U Švicarskoj sam završio postdiplomski studij iz ekonomije i specijalizaciju u financijama. Sada radim isključivo sa Švicarcima i Nijemcima. Kada tražite posao jako je bitna priprema za razgovor i prezentacija preko životopisa", savjetuje Krešimir.
Švicarska je pravna država. Sudstvo funkcionira besprijekorno. Kao što sam već rekao, svi znaju u kojem dispozicijskom prostoru se nalaze. Koje su im obaveze i koja prava. To je ovdje svima jasno. Ako se bilo koja strana ne pridržava zakona, sankcije su jasne i brzo provedive. Ovdje se stranke ne tužakaju godinama. Za par mjeseci je većina sudskih parnica riješena i zakon se provodi. Kazne su ponekad proporcionalne zaradi, tako da bogataš plaća veće kazne. Obično su to prekršaji u prometu.
Infrastruktura, zakonodavstvo, zdravstvo, financije - sve funkcionira, kaže Krešimir. Zato je život u Švicarskoj dobar i zato se iz te zemlje ne odlazi. Porezi za zaposlenike su oko 13 posto, a plaća je uvijek brutto. Za plaćanje poreza je svatko sam odgovoran. Ako se porez ne plati, plaća kamate na dug. Na početku nema sankcija. Zdravstveno se također plaća odvojeno.
"Konkretni savjeti za one koji su dobili posao u Švicarskoj - ako ne znate dobro njemački, na poslu obavezno komunicirati na engleskom, a privatno učiti njemački jezik. Poželjno je usavršavati se u švicarskim školama. Osim posla, Švicarcima je bitan angažman, a on se očituje vremenom provedenim na poslu. Komunikacija je direktna. Za vrijeme posla "hrvatska duhovitost" ne prolazi. Nakon 10 godina i to ide, ali na početku ne. U komunikaciji sugovornik se shvaća ozbiljno. Upadanje u riječ "ala neki popularni hrvatski TV novinari" je nepristojno. Nitko ne treba dokazivati da je pametan i soliti pamet drugome (tu grešku rade naši ljudi dosta često) jer se to ovdje interpretira kao kompleks manje vrijednosti i ne prolazi dobro.
Moja stara prijateljica iz Zagreba mi je rekla da se ljudi mogu podijeliti na one koji su putovali po svijetu i one koji nisu. Većina ljudi može sama odlučiti kojoj grupi će se priključiti. Za odluku su najveće blokade u glavi. Strah od nepoznatog. Ja sam se odlučio napustiti Hrvatsku. I nije mi žao. Nije bitno da li je to Švicarska, Australija, Njemačka ili Irska. To bih ponovno učinio. Ide se tamo gdje te se hoće (prvo kao čovjeka, a zatim i kao radnika). Po meni prvo se treba prihvatiti nova sredina u koju se dođe, niti u kom slučaju ne uspoređivati (jer to nema smisla i kontraproduktivno je), treba biti uporan, vrijedan i treba učiti. Prilike onda dolaze same od sebe", zaključuje Krešimir za portal Naši ljudi.
