Pola godine išao je raditi u Njemačku, nakratko je bio u Francuskoj u berbi oraha, ali vratio se kući, na svoje.
"Vratit će se i Slavonci, svi će se vratiti. Lijepo je ići van, ali nigdje se ne živi kao u Hrvatskoj. Duša me boli kad čujem kako ljudi govore da se idu u Njemačku snaći", kaže Tomislav Kovač zatvarajući vrata kušaonice koju ju je napravio na imanju u Jaškovu, nedaleko od Ozlja.
Danas ovaj 37-godišnji prehrambeni tehničar po struci sa suprugom Snježanom i roditeljima Marijanom i Ivanom obrađuje četrdeset hektara zemlje na kojoj su posađeni orasi, bundeve, žitarice i lješnjaci.
U plasteniku uzgajaju luk, salatu i rajčice. U proljeće i jesen gospodarstvo Kovačevih, na kojem imaju ponija, ovcu, ali i vepra, redovito posjećuju djeca vrtićke i školske dobi. Kovačevi im ispričaju i pokažu što i kako rade, zatim slijedi igra: "Pokažem im kukuruz i pitam što je to, a oni kažu – mrkva. Pitam ih tko jede kukuruz, odgovaraju: Mravi", kaže kroz smijeh Snježana Kovač, svjesna da dosta djece pojma nema ni o biljkama ni o životinjama koje se uzgajaju na selu, što nije slučaj supružnika Kovač jer su oboje odrasli u obiteljima poljoprivrednika.
Tih osamdesetih imali su Kovačevi za ono doba modernu staju, a onda je Tomislavov djed odlučio posaditi 70 stabala oraha. Tomislav i Snježana sada ih imaju 800. Za orahe, koje prodaju po cijeni 70 kuna za kilogram, imaju eko znak, ove će godine certifikat dobiti buča i žitarice. Njihov cilj je da sve što proizvedu ima oznaku ekološkoga, a tako sve i uzgajaju jer je život u skladu s prirodom zapravo njihov stil života. Zato koriste samo ona gnojiva koja su u ekološkoj proizvodnji dozvoljena, a sjeme kupuju od certificiranih ekoloških proizvođača.
Sva stabla oraha zaštitili su ekovapnom, a do ove godine sve su plodove sakupljali ručno. No, prijavili su se na Mjeru 4.1.1 ruralnoga razvoja pa su i tresač i berač tu. Sad imaju ili će im uskoro stići kompletna mehanizacija za branje i čišćenje oraha, linija za buču – od branja do finalnoga proizvoda, hladnjaču, sušaru, kombajn, prešu za hladno prešanje kojom će se koristiti u proizvodnji orahova i lješnjakova ulja. Predali su i zahtjev za zakupom 70 hektara državnoga zemljišta. Bude li riješen pozitivno, još će povećati nasad oraha. Namjeravaju uz već uređenu kušaonicu na svome domaćinstvu napraviti i sobe za goste, za što su posegnuli za sredstvima iz Mjere 6.2. Orijentirat će se na lovni turizam.
"Optimistični smo u vezi s fondovima EU. Imamo rođaka u Sloveniji, tu blizu granice. On je povukao sve iz Europe. Eto, i mi smo bili najprije dobili odbijenicu, ali od fondova ne treba odustati, dokaz smo da je to tako", kaže Snježana Kovač.
Zbog plodoreda nužnoga za ekološku poljoprivredu Kovačevi sade više kultura pa je stoga i finalnih proizvoda na ovome gospodarstvu napretek. U brašno prerađuju heljdu, pšenicu, kukuruz i buču od koje prave i ulje. Tu su i kaše te bučine ekokoštice koje bi ove godine mogle završiti u izvozu, u Sloveniji ili Austriji. I naravno, jezgre oraha i lješnjaka za koji kažu da iziskuje puno posla i da kod lješnjaka od sadnje do prvoga prinosa prođu tri godine. Orah je u punome rodu u petnaestoj godini nakon sadnje. Zadnje dvije godine njihova je stabla na pojedinim parcelama dohvatio mraz, no Kovačevi se ne predaju.
Ističu da nisu bitne količine, nego kvaliteta koja se uvijek, znaju to iz iskustva, može prodati. Svoje proizvode plasiraju na kućnome pragu, na sajmovima i manifestacijama diljem Hrvatske, a svake su druge subote u mjesecu na domaćem placu u Supernovoj u Karlovcu. Kupci im se vraćaju i uvijek dovedu ili pošalju nekoga novog.
Izvor: Večernji list
