Prošloga mjeseca humoristični Funny or Die sajt otpustio je sve svoje urednike i najavio prelazak na drugačiji poslovni model. Par sati kasnije pisac i komičar Mat Klinman na Twitteru je napisao: "Mark Zuckerberg upravo je ušetao u Funny or Die i otpustio sve moje prijatelje."
Klinman je dodatno istaknuo kako je Funny or Die u svom poslovnom zaokretu odlučio staviti naglasak na dulje formate kao što su televizijski i brendirani sadržaj, a manje pažnje posvećivati originalnom sadržaju kreiranom za internet, jer to više 'jednostavno nema smisla'.
Kasnije je objasnio: "Nema novca u stvaranju komedije online. Facebook je potpuno uništio neovisnu digitalnu komediju i moramo razgovarati o tome."
Split Sider je stoga i odlučio porazgovarati s njim o ovoj temi u zanimljivom intervjuu gdje Klinman iznosi svoje viđenje Facebooka, ali i budućnosti sadržaja općenito.
Za početak, Klinman ističe kako otkazi u Funny or Die nisu krivica menadžmenta ili sadržaja koji je sajt proizvodio, već je razlog taj što je poslovni model izgubio smisao, barem što se tiče objavljivanja sadržaja online i pokušaja da se od toga živi.
"U suštini, radi se o tome da Facebook ima toliki promet da su počeli uvjeravati izdavače da objavljuju sadržaj na Facebooku. Dugo vremena to je funkcioniralo. Ljudi su objavljivali stvari na Facebooku, dobivali klikove i posjetitelje na svojim stranicama. Onda je, s vremenom, Facebook počeo preuzimati sve veću kontrolu nad time što je korisnicima vidljivo, do točke da oni, a ne više web stranice, postaju glavni izdavači svačijeg sadržaja. Danas, nema razloga da posjetite konkretnu web stranicu kako biste pogledali neki video, ako je on već objavljen na Facebooku. I to bi bilo sasvim uredu kada bi Facebook tvrtkama plaćao činjenicu da zarađuje na njihovom sadržaju, ali budući da to nije slučaj, postalo je neisplativo kreirati visokokvalitetan sadržaj za internet," objašnjava Klinman.
'Jadan i bezličan internet'
Na taj način je, ističe Klinman, Facebook postao šef i urednik izdavačima. „On odlučuje što je uspješno a što nije, koristeći uglavnom beznačajnu metriku. Skriva se iza algoritama koje stalno mijenja. I čini mi se da to ne ide u prilog visokoj kvaliteti već 'klikbejtu' koji je optimiziran za Facebook, niskokvalitetnim i nasumce odabranim stvarima svedenim na najniži mogući zajednički nazivnik."
Na taj način Facebook je, smatra Klinman, stvorio centralno dizajniran internet.
"To je jadan i bezličan internet. Nije cool kao internet koji je velik kaotičan prostor ispunjen tisućama neovisnih web stranica koje mogu živjeti od stvaranja cool sadržaja koji ljudi žele vidjeti."
Kako se to sve dogodilo?
Klinman objašnjava da Facebook 'operira' tako što izdavač mora platiti kako bi njegovi fanovi mogli vidjeti njegov sadržaj. "Imaš li veliku izdavačku tvrtku i kreiraš li veliku količinu sadržaja na koji si ponosan, objavljuješ to na Facebooku. Od tamo stvar preuzima algoritam, bez transparentnosti. Dakle, ne samo da web stranica ne ostvaruje prihod koji je navikla ostvarivati, već mora i platiti Facebooku da taj sadržaj istakne njenim pretplatnicima. Tako Facebook ostvaruje dvostruku dobit: od pregleda korisnika, ali i od onoga tko je sadržaj objavio. To je kao da New York Times ima svoju bazu pretplatnika, ali morate platiti dostavljaču novina za svaki članak koji želite pročitati," objašnjava.
"Najgori dio ove priče je što kao umjetnik imate osjećaj da je problem u vama. Navikli smo na svijet u kojem objavite nešto dobro, ljudi to vide i dijele. Ali u ovom svijetu to više nije tako. Netko može napraviti nešto stvarno odlično, ali samo zbog nekakvih algoritamskih razloga, ili ako nije kreirano ciljano za Facebook, to neće dobro proći. Postalo je nemoguće znati koje biste dobre stvari trebali nastaviti raditi, a i nema smisla kreirati sadržaj za algoritam koji je optimiziran za 'smeće'," ironično zaključuje Klinman.
Što možemo učiniti?
Bilo bi odlično, smatra Klinman, kada bismo se mogli maknuti iz te priče. Barem vratiti ljude na web stranicu. Danas više nitko ne pamti vrijeme kada je nazive pojedinačnih stranica upisivao u tražilicu. Samo se ulogiramo u Facebook, Twitter ili Reddit, pasivno sjedimo i čitamo ono što je odabrano za nas.
"Alternativa bi bila da jednostavno naplaćujete. Kada radite nešto visoke kvalitete, drugi za to moraju platiti."
"Drugo ludo rješenje bilo bi da se najveće medijske kompanije udruže i odbijaju objavljivati svoj sadržaj na Facebooku, dok im to ne bude kompenzirano. Te kompanije moraju steći moć nad ovim masivnim entitetom koji jede njihov ručak," smatra Klinman i dodaje da je nemoguće voditi digitalnu medijsku kompaniju ako nemate doslijedno znanje o tome što i zašto objavljujete.
Problem jednoličnog interneta
Osim toga, Facebook je sve 'popeglao' i učinio jednoličnim, što Klinman smatra drugim velikim problemom. "Članak koji je napisao, primjerice, pobunjeni tinejdžer izgleda identično kao članak iz New York Timesa. Postoji razlog zašto se časopisi razlikuju jedan od drugog: pokrivaju različitu vrstu sadržaja. Uz Facebook sve izgleda jednako, nemate više osjećaj da ste uskočili u jedan novi svijet na internetu. 'Scrollate' i sati prolaze, a vi ste ošamućeni. Možda se i ne sjećate jeste li vidjeli nešto zanimljivo, jer je sve nekako stopljeno u jedno," zaključuje.
Potraga za sadržajem umjesto pregledavanja ponuđenog
Navodi primjer zanimljivog istraživanja koje je dokazalo sljedeće: ako vlasnici svojim mačkama daju hranu u zdjelicu, životinja postaje deblja i depresivna jer ne koristi svoje lovačke instinkte. Ako pak vlasnici sakrivaju hranu po kući, njihovi ljubimci moraju tragati za njom i postaju puno sretniji jer sada rade nešto konkretno. Smatra da je ista stvar sa sadržajem: bolje je pronalaziti sadržaj i pristupati mu kroz različite izvore te na taj način ulaziti u različite svjetove - otići na maleno putovanje i pronaći nešto umjesto da vam se sve slijeva u lice putem nekakvog news feeda.
"Da mogu donijeti zakon, on bi bio da samo stvarni ljudi mogu preporučiti stvari drugim ljudima. Zeynep Tufekci ima TED govor o tome kako nas machine learning i algoritmi pretvaraju u luđake. Vode nas prema sve ekstremnijim uvjerenjima. Ako gledate video s Donald Trumpom, a imate upaljen autoplay, tada YouTube predlaže sljedeći sličan video. Nakon nekog vremena, shvaćate da ste se kilometrima udaljili od prve teme i da gledate video koji govori da je Hitler radio ispravne stvari! Europska unija ima brojne zakone koji udaraju u pitanja algoritamske transparentnosti i gdje vam je netko dužan objasniti zašto vam pokazuje to što vam pokazuje. Primjerice, ako mi Facebook pokazuje neki članak, mora mi reći zbog čega to radi," smatra Klinman i zaključuje da nas Facebook pretvara u robote.
Predvidljivo ponašanje kao jamstvo dosega
"Facebooku je potrebno da su ljudi predvidljivi kao roboti, jer njihov poslovni model, u kojem tvrtke plaćaju Facebooku određenu svotu novca za određeni doseg, mora jamčiti da će tvrtke to i dobiti. Kako bi to ostalo međuovisno i prodajno, ponašanje korisnika na društvenoj mreži mora biti pouzdano. Nekome pokazujete jednu te istu stvar dok se ne zainteresira. Onda se osoba riješi svega ostalog zanimljivog, a ono što ostaje je njezin Facebook optimizirani feed: ispeglan, predvidljiv internet, a 'ispeglana' osoba je predvidljiva osoba."
Samo zato što nešto možete napravit, ne znači da biste trebali, već morate promisliti o tome što radite, smatra Klinman.
"Ako netko s Facebooka ovo čita, želim da znaju: ako im je uopće stalo do ideje kao što je bio internet, morali bi promisliti o ovome što rade. Siguran sam da su to pametni ljudi koji su imali najbolje namjere u početku i da vole internet. Ali moraju početi promišljati o tome što rade," zaključuje.
