Iz turističkog sektora već su lani tražili da se ubrza proces izdavanja radnih dozvola, međutim, u principu jedino što se promijenilo jest to da se zahtjevi predaju online umjesto da se nose u nadležnu policijsku postaju. A onda preopterećene službenice zahtjeve kao i proteklih godina rješavaju ručno.
Koliko je ove godine teško doći do radnika koji će odraditi sezonu, iz prve ruke znaju sami ugostitelji, hotelijeri i ostali vlasnici turističkih firmi.
Problem nedostatka kadra eskalirao je već lani u ljeto, a ove godine je još naglašeniji jer gostiju ima više, sezona bi mogla biti i bolja nego 2019., a želja za putovanjima je velika, pa neki kažu – kao da je brana popustila.
Na domaćem tržištu rada radne snage ima koliko ima, a ustvari sada više nema ni za lijek, pa se poslodavci okreću stranim radnicima, piše Novi list.
Kažu, čak je i bazen susjednih zemalja ispražnjen pa se sve više dovode radnici iz nekad nezamislivih zemalja poput Indije, Nepala, Filipina…
Za rad u Hrvatskoj strancima, jasno, trebaju radne dozvole. A s njima je i lani bio velik problem.
Ljudi su dolazili izvana i tjednima boravili u smještaju za radnike, sve dok ne bi dobili radne dozvole, dakle, papirnato se pokrili da mogu početi raditi. S time da u sezoni, kada svaki dan znači jako puno, sjedenje u sobi jer nema papira da se može počne raditi, jednostavno nije dobro jer se svaki dan radi o velikom broju gostiju.
Ručno rješavanje
Iz turističkog sektora već su lani tražili da se ubrza proces izdavanja radnih dozvola, međutim, u principu jedino što se promijenilo jest to da se zahtjevi predaju online umjesto da se nose u nadležnu policijsku postaju. A onda preopterećene službenice zahtjeve kao i proteklih godina rješavaju ručno.
Kako to u praksi izgleda ispričao je ugostitelj iz Crikvenice Robert Palić koji u centru ima pet ugostiteljskih objekata. Zatražio je pedesetak radnih dozvola početkom svibnja i do danas nije dobio niti polovinu.
S time da je, kaže, u međuvremenu deset radnih dozvola praktički propalo jer su ljudi u međuvremenu odustali i našli drugi posao. „Među njima je bilo i sedam Nepalaca. Platio sam agenciji preko koje se zapošljavaju 10.500 kuna za dovođenje tih sedam ljudi, a potom još 4.000 kuna za njihove radne dozvole.“
S time da su oni morali doći u New Delhi u ambasadu s radnom dozvolom da bi dobili vizu. Kada mi je rečeno da će radne dozvole biti spremne, ljudi su krenuli prema New Delhiju koji je, da ne zaboravimo, od njihova doma udaljen 550 kilometara.
„I čekali su tamo tri dana da radne dozvole stignu kako bi pokupili vizu. Međutim, kako radne dozvole nisu stizale, ljudi su, naravno, odustali“, ispričao je Palić.
Dodao je kako je u policijskoj postaji u Crikvenici pitao može li vratiti te dozvole ili prebiti ono što je platio dozvolama za druge radnike, jer mu ove za Nepalce više očito ne trebaju, ali rečeno je da ne može.
„Em izgubim radnike, em izgubim novac, a povrh svega moram preko noći naći novih desetak radnika. Do prije nekoliko dana sam imao sve objekte zatvorene jer ne mogu kompletirati ekipu, a već je sredina lipnja“, dodao je ovaj ugostitelj koji je ipak sve otvorio uz manjak personala.
„Ja razumijem te dvije žene koje moraju obraditi sve te zahtjeve i koje su zatrpane poslom, ali onda treba stvari drukčije posložiti, uzeti još ljudi, koliko treba, ili cijelu priču digitalizirati. Uostalom, pandemija nas je naučila sve rješavati online. Neka se stave u moj položaj, sezona je tu, a nema ljudi, ne mogu imati tri radnika. Što mi vrijedi 18 dozvola, kad njih skoro deset nisu iskoristive jer su ljudi u međuvremenu odustali. Moji djelatnici koji već sada rade, ne mogu sami odraditi cijelu sezonu, to je neizdrživo, tako da moram hitno naći još radnika. Dakle sutra, a ne za 15 ili mjesec dana“, ukazao je ovaj ugostitelj koji je, kako nam je kazao, ustvari još u ožujku bio u Srbiji, odakle planira uzeti dio personala, te je već tada s budućim sezoncima potpisao ugovore.
Dakle, u potragu za radnicima je doista krenuo na vrijeme. No papirologija je očito pomutila planove.
Izvor: Novi list
