Goranovo iskustvo selekcijskog postupka bi, vjerujemo, većina kandidata voljela doživjeti.
Radim u firmi Infinum, koja se bavi dizajnom i razvojem mobilnih i web softwera.
Prije nešto više od 2 i pol godine, objavili su natječaj za asistenta prodaje. Tada je firma imala 20-tak zaposlenika, danas ima oko 70.
S obzirom da su već tada imali jako puno upita o klijenata, odlučili su zaposliti asistenta prodaje kome bi glavni zadatak bio komuniciranje s klijentima, definiranje i oblikovanje njihovih upita, te izrada ponuda, ugovora i slično.
Kao magistar informatike, sa smjerom organizacije poslovnih sustava, do tada sam već bio na jako puno testiranja i intervjua po raznim firmama iz različitih industrija. Stoga mogu reći da imam dosta iskustva s hodanjem po raznim firmama.
Kao preduvjet za intervju, u natječaju je stajao zadatak za svakog kandidata koji se sastojao od toga da kandidat treba kreirati ponudu prema fiktivnim zadanim parametrima za klijenta, prezentaciju za klijenta i mail.
Zadatak sam radio 2-3 dana i potrudio sam se do mjere da sam ga pripremio na hrvatskom i engleskom jeziku (što uopće nije bilo traženo, međutim shvatio sam to kao nešto uobičajeno).
Ubrzo je uslijedio poziv za intervju. Prva specifična stvar je bila što je intervju bio zakazan u 18h. Obično u svim firmama imate radno vrijeme 8-16.
Kada sam došao do firme, u njoj je bilo nekoliko ljudi koji su ostali raditi do kasnije. Direktor firme me odveo u konferencijsku sobu i ubrzo su nam se pridružila još 2 člana managementa.
Ubrzo nakon što smo sjeli i započeli razgovor, stigla je dostava pizze. Dečki su predamnom jeli kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, i ponudili me da im se pridružim.
Tada je firma bila mlada, kao i njeni direktori i još su se probijali na tržištu, tako da nisu imali svoj HR odjel, pa su sami vodili intervje oko zapošljavanja. S obzirom da se radi informatičkoj firmi koja se 90% sastoji od programera, ovo je bio prvi natječaj gdje su zapošljavali nekog s business strane. Iz tog razloga nisu zapravo bili pripremljeni niti znali što bi me konkretno pitali.
Pročitali su moj CV, i vidjeli da sam bio u SAD-u na work&travel programu kao student. To im se svidjelo pa smo razgovarali o tom iskustvu. Pričali smo o raznim situacijama iz života, mojim hobijima, serijama koje gledam i slično.
S obzirom da sam imao sako, šalili su se da ako dobijem posao da moram svaki dan dolaziti u njemu.
Nakon nekog vremena su me spojili na Skype s kolegicom koja vodi podružnicu firme u Sloveniji, pa sam i s njom pričao par minuta, a nakon toga i s klijentom s kojim smo radili više projekata u Srbiji i zapravo imamo partnerski odnos. To je bilo vrlo neubičajeno.
U svakom slučaju, razgovor je trajao oko 1h, i ono što je najvažnije bilo je da su zapravo htjeli vidjeti kakva sam osoba, da li sam odgovoran, savjesan i karakteran i da li sam dobar fit za firmu i kulturu kakvu njeguju. Nije im bilo važno što nisam imao radnog iskustva, a ni moja diploma. Bilo je važno da imam želju i potencijal naučiti sve što se od mene traži i uklopiti.
Jedna stvar koju sam u međuvremenu saznao je da im se jako svidjelo to što sam bio vrlo iskren i na svako pitanje sam bilo vezano za posao ili privatan život sam odgovarao iskreno kao da su mi prijatelji. To je jedna od mantri koja se u ovoj firmi njeguje - bolje biti iskren nego ljubazan, jer samo tako možete napredovati.
Do danas je prošlo 2 i pol godine, i napredovao sam do pozicije voditelja prodaje. Firma je s 20 ljudi narasla na blizu 70 i renomirana je ne samo u Hrvatskoj već i na svjetskom tržištu jer više od 70% našeg posla radimo za inozemne klijente. Danas imamo svoj HR odjel, ali management je i dalje uključen u završne intervjue u selekcijskom procesu.
Kultura firme i atmosfera je ostala ista, i rijetko gdje možete pronaći ovakve uvjete za rad.
Goran
