Potvrđuju to rezultati istraživanja „Na poslu želim da me se doživljava profesionalno“, autorice Dunje Bonacci Skenderović, provedenog u sklopu projekta „Frida“.
Spolno uznemiravanje na radnome mjestu nije novonastali fenomen. Ono postoji već dugi niz godina, ali kao i brojni drugi oblici rodno uvjetovanog nasilja, o njemu se rijetko progovara.
Zaglušujuću tišinu - koja nerijetko vlada u javnom i medijskom prostoru kad je riječ o ovoj temi - godinama prekida Dunja Bonacci Skenderović, politologinja i neovisna konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama. Međutim, usprkos velikom trudu pojedinaca i određenih organizacija usmjerenom na borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i spolnog uznemiravanja, ono je i dalje prisutno u našem društvu i radnim okolinama.
Potvrdilo je to i istraživanje pod nazivom „Na poslu želim da me se doživljava profesionalno“ koje je Bonacci Skenderović provela u sklopu projekta protiv spolnog uznemiravanja na radnome mjestu „Frida“, u kojem je sudjelovalo 448 osoba. Od toga 92,41 posto žena, 7,14 muškaraca dok 0,45 sudionika nije odgovorilo na pitanje o spolu.
Što je spolno uznemiravanje?
Spolno uznemiravanje je rodno uvjetovano nasilje protiv žena. Jer u većini slučajeva muškarac je počinitelj, a većina žrtava su žene. Kao i drugi oblici seksualnog nasilja i spolno uznemiravanje na radnome mjestu se rijetko prijavljuje, a ima dalekosežne posljedice.
Najčešće se u prvi plan ističu posljedice za žrtvu, a one se mogu kategorizirati na sljedeći način:
- Fizičke – glavobolje, probavne smetnje, kožne reakcije, fobije, nesanica
- Psihičke – depresija, tjeskoba, šok, ljutnja, frustracija, pomanjkanje samopouzdanja, osjećaj da smo izdani, sram, krivnja
- Vezane uz posao i rad – smanjeno zadovoljstvo poslom, odlazak na (dugotrajno) bolovanje, niska ocjena uspješnosti, pad radne produktivnosti, gubitak posla i prihoda, otuđenost na radnom mjestu
Posljedice za tvrtke se očituju kroz lošu radnu atmosferu i pad produktivnosti te veći odljev zaposlenika. Što se u konačnici i financijski odražava na poslovanje tvrtke.
Hrvatsko zakonodavstvo spolno uznemiravanje je definiralo čak trima zakonima (Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o suzbijanju diskriminacije i Kazneni zakon), a sve zakonske definicije, pojašnjava Bonacci Skenderović, imaju tri uvjeta koja moraju biti ispunjena kako bi neko djelo moglo biti kvalificirano kao spolno uznemiravanje:
- Ponašanje mora biti neželjeno sa strane osobe prema kojoj je usmjereno
- Mora biti spolne prirode
- Mora biti takvo da vrijeđa dostojanstvo žrtve i stvara neugodno, neprijateljsko ili uvredljivo okružje
Kada se povreda dostojanstva radnika/-ca događa u radnom okruženju, poslodavac je obvezan štititi njihovo dostojanstvo. Na to ga obvezuje Zakon o radu u kojem piše:
„Poslodavac je dužan štititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom o radu i posebnim zakonima“.
Rezultati istraživanja
Čak 71.36% ispitanika/-ca je odgovorilo da su tijekom dosadašnjeg radnog vijeka doživjeli spolno uznemiravanje na radnome mjestu. Udio žena koje su doživjele spolno uznemiravanje na radnome mjestu iznosi 73.36%, a muškaraca 50.00%.
Najčešći oblici spolnog uznemiravanja u čak 90.09% jesu neželjene seksualne primjedbe te sugestivni i uvredljivi komentari i/ili šale usmjerene prema osobi ili izrečene u prisutnosti osobe. Zatim slijedi požudno i neprimjereno izravno gledanje u dijelove tijela – 63.78%.
Neželjene dodire, grljenje, ljubljenje doživjelo je 52.63% ispitanika/-ca, a neželjene pozive seksualne prirode 40.25% ispitanika/-ca.
Čak 82.36% ispitanika/-ca označilo je kako su doživjeli/-le dva ili više oblika spolnog uznemiravanja i nasilja.
Svaki/-a treći/-a ispitanika/-ca koji/-a su doživjeli/-e spolno uznemiravanje na radnome mjestu, doživjeli/-e su ga od više od jedne osobe.
Spolno uznemiravanje od nadređene osobe doživjelo je 61.18% ispitanika/-ca.
Što se tiče prijave spolnog uznemiravanja nekom u tvrtki, 83.23% ispitanika/-ca je navelo kako spolno uznemiravanje nisu nikom prijavili.
Tek 16.77% ispitanih je prijavilo spolno uznemiravanje na radnome mjestu, i to isključivo žene.
Najveći dio ispitanica je uznemiravanje prijavilo isti ili sljedeći radni dan, njih 38.90%. U najvećem broju slučajeva, 53.57% uznemiravanje je prijavljeno nadređenoj osobi.
Prijava nužno nije značila i pozitivan ishod budući da 51.85% ispitanica navodi kako nakon prijave nisu poduzeti nikakvi daljnji koraci.
Na pitanje o tome kako je riješena prijava u 20.69% slučajeva ispitanicama nije poznato kako je riješena. U 20.69% slučajeva navode da je zlostavljač dobio opomenu, dok u 17.24% slučajeva uznemiravanje nije utvrđeno.
Zašto žrtve ne prijavljuju spolno uznemiravanje?
Najčešći razlog neprijavljivanja spolnog uznemiravanja je nepovjerenje u poslodavca – sudionici istraživanja u 56.77% smatraju da poslodavac neće ništa poduzeti u slučaju prijave.
Čak 53.38% ispitanika/-ca odgovorilo je da su se sami/-e suprotstavili/-le zlostavljaču. Njih 34.96% je navelo kako nisu prijavili spolno uznemiravanje iz straha od osvete i/ili drugih neželjenih posljedica. Nadalje, njih 25.56% navodi da ne znaju komu to prijaviti u tvrtki. Njih 23.68% odgovorilo je kako nisu prijavili zbog srama. Dok zbog straha od gubitka posla zlostavljanje nije prijavilo 23.31% ispitanika/-ca. Udio ispitanika/-ca koji nisu prijavili zato što nisu upoznati s postupkom prijave iznosi 21.80%, dok 21.43% ispitanika/-ca navodi kao razlog neprijavljivanja to što ne znaju je li to što se dogodilo bilo spolno uznemiravanje.
Ispitanici/-ce koji/-e rade u tvrtkama s 20 ili više zaposlenika u 44.89% odgovaraju kako je u njihovim tvrtkama uređen sustav prevencije kroz pravilnik o radu ili drugim sličnim dokumentom.
S druge strane, 16.45% ispitanika/-ica odgovara da u tvrtkama u kojima rade nije uređen sustav prevencije kroz pravilnik o radu ili drugim sličnim dokumentom, dok ih je 37.33%, navelo/-le kako ne znaju je li pravilnicima uređena zaštita dostojanstva radnika.
Nadalje, 46.67% navodi kako u tvrtkama u kojima rade postoji povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika. Međutim, njih 23.56% njih navodi kako u tvrtkama u kojima rade ne postoji povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, dok 29.77% ispitanika/-ca koji ne znaju postoji li povjerenik za zaštitu u tvrtki u kojoj rade.
Čak 75.22% ispitanika/-ca je odgovorilo kako u tvrtkama u kojima rade se ne provodi edukacija o spolnom uznemiravanju na radnome mjestu.
Kako prevenirati spolno uznemiravanje na radnom mjestu?
Na kraju istraživanja autorica je iznijela nekoliko preporuka koje za cilj imaju prevenirati, odnosno spriječiti spolno uznemiravanje i nasilje na radnom mjestu.
Tvrtkama se savjetuje:
- Provesti zakonsku obvezu zaštite dostojanstva radnika/-ica kroz interne akte tvrtke, kroz koje će se definirati način utvrđivanja okolnosti i činjenica potrebnih za donošenje odluka o pritužbi, kao i mjere sprječavanja nastavka spolnog uznemiravanja, ako i kada se ono utvrdi.
- Postaviti institut povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika.
- Provoditi redovite edukacije svih zaposlenika/-ca na temu spolnog uznemiravanja na radnome mjestu.
- Provoditi redovite edukacije povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika.
- Sastaviti interne obrasce za prijavu spolnog uznemiravanja na radnome mjestu.
Cjeloviti istraživački izvještaj istraživanja „Na poslu želim da me se doživljava profesionalno“ možete pronaći na https://projectfrida.com/istrazivanje.
