Share
Tweet
Share

Ankete i istraživanja

Sudjeluj u istraživanju o najpoželjnijim poslodavcima i osvoji vrijedne nagrade!

Za ispunjavanje upitnika potrebno je svega nekoliko minuta.

Četrnaestu godinu zaredom portal MojPosao dao se u potragu za odgovorom na 'vječno' pitanje – Tko su (i zbog čega) najatraktivniji poslodavci u Hrvatskoj?
 
Razrješenje ovog misterija ponovno donosi istraživanje Poslodavac prvog izbora, u okviru kojeg - ispunjavanjem UPITNIKA – ulaziš u 'bubanj' za osvajanje vrijednih nagrada:
 
  • Električni romobil Xiaomi
  • XIAOMI Mi Smart Band 4
  • Slušalice MSI Buds bežične slušalice

Istraživanje traje do 18.4.2021., a sretni dobitnici će o osvojenoj nagradi biti obaviješteni putem e-maila. 

Pronalazak boljeg posla i rast plaće najčešće su novogodišnje odluke vezane uz karijeru

Iako je ponekad djelovalo kao da nikad neće doći svome kraju, prošlog četvrtka u ponoć konačno smo se pozdravili s turbulentnom 2020. i zakoračili u novu godinu.

Okretanjem stranice, kako one na našim kalendarima tako i one simboličke, velik broj ljudi se početkom godine odlučuje za donošenje novogodišnjih odluka i želja. Sasvim razumljivo, zbog svega što nas je u protekloj godini snašlo, u godini koja slijedi sebi i bližnjima prvenstveno želimo zdravlje, mirno tlo i prstohvat sreće. Kad je o novogodišnjim odlukama riječ, odnosno stvarima na koje možemo i sami utjecati, one se u pravilu odnose na planove vezane uz posao i karijeru. 

Portal MojPosao je istraživanjem u kojem je sudjelovalo više od 2.200 ispitanika doznao s kakvim su željama i odlukama naši sugrađani ušli u 2021. godinu.

Želimo pronaći (bolji) posao

Prema istraživanju, tri četvrtine građana (74%) je donijelo novogodišnju odluku, a velika većina njih je vezana uz posao i karijeru (79%).

Najzastupljenija novogodišnja odluka je pronalazak novog (i boljeg) posla, za koju se odlučilo 69% sudionika istraživanja, a potom slijede povećanje mjesečnih prihoda (40%), profesionalno usavršavanje i pohađanje edukacija (38%) te uspostavljanje ravnoteže poslovnog i privatnog života (19%). 

Dio građana se nada pokretanju vlastitog biznisa ili pronalasku dodatnog posla, širenju mreže poslovnih kontakata te uspostavljanju kvalitetnijih odnosa s kolegama, a jedan manji dio ljudi razmišlja o odlasku u inozemstvo.

Žene nešto češće nego muškarci donose novogodišnje odluke (77% žena naprema 71% muškaraca), baš kao i mlađi ispitanici te nezaposlene osobe.

Odluke donosimo, ali ih ne ispunjavamo 

Na pitanje jesu li ispunili svoju prošlogodišnju novogodišnju odluku vezanu uz karijeru, svega 30% ispitanika odgovorilo je potvrdno, što predstavlja pad u odnosu na 2019. godinu (38%).

Većina osoba (45%) je podbacila u ispunjavanju svoje prošlogodišnje odluke jer nisu računali na zapreke na putu, u prvom redu na epidemiju koronavirusa. 

S druge strane, svakom trećem ispitaniku donesena odluka nije bila dovoljno važna kako bi uložili trud potreban za njeno ostvarenje, petina ispitanika ističe kako se njihova odluka izjalovila jer nije bila dovoljno dobro isplanirana, dok svaka deseta osoba za sve krivi ''nedovoljnu podršku okoline''. 

Također, jedan manji dio ljudi je zaboravio koju odluku su donijeli pa je stoga nisu niti mogli ostvariti.

 

Istraživanje: Odlazimo li na lažna bolovanja?

Što vas može natjerati na ranojutarnji poziv šefu kojim javljate kako danas (a možda niti tijekom narednih nekoliko dana) ipak nećete doći na posao?

Viroze i prehlade, gripa, prijelomi nogu i ruku, teže bolesti… sve su to opravdani razlozi zbog kojih uzimamo kraći ili duži predah od posla i odlazimo na bolovanje. No, s druge strane, postoje i oni primjeri kada se odlučujemo na ostanak kod kuće unatoč tome što nismo bolesni.

Prema podacima HZZO-a, u prvoj polovici prošle godine pregledano je 7069 osiguranika i zaključeno 2653 bolovanja, odnosno 38 posto kontroliranih bolovanja. Drugim riječima, gotovo 40 posto bolovanja je bilo otvoreno bez opravdanog razloga.

Istini za volju, kontrolori HZZO-a su provjeravali 'sumnjiva' bolovanja, međutim, brojka je svejedno prilično velika i ne smije se ignorirati.

Kako bismo doznali u kojoj mjeri, i zbog čega, odlazimo na lažna bolovanja, portal MojPosao vas poziva da se odazovete anonimnom Istraživanju o bolovanju i podijelite vaša iskustva.

 

Nije sve tako sivo - dvije trećine građana smatra da epidemija ima i neke pozitivne posljedice

Rad od kuće, digitalizacija državne administracije i preslagivanje prioriteta samo se u neke od dobrodošlih promjena.

U ovo predblagdansko vrijeme običaj je da se osvrnemo na godinu na izmaku i sve ono lijepo što nam je donijela. Ove godine to je izrazito teško, s obzirom na pandemiju COVID -19 virusa i sve negativnosti koje je izazvala. Međutim, kako je u ljudskoj prirodi tražiti tračak nade, na MojPosao odlučili smo pitati građane ima li nešto dobro u zlu koje nas je zadesilo. 

U anketi je sudjelovalo više od 1000 ispitanika i evo što su nam odgovorili. 

Pozitivne strane – rad od kuće, digitalizacija…

Bez obzira na tešku situaciju u kojoj se svi nalazimo, čak dvije trećine građana (68%) smatra kako epidemija ima i neke svoje pozitivne posljedice.

Najviše (44%) ih je istaknulo mogućnost rada od kuće, koji se ispitanicima očito jako sviđa zbog fleksibilnosti te uštede vremena i novaca na putovanje na posao.

Izdvajamo neke od komentara:

„Kad radim od doma, ne moram otvarati bolovanje zbog njege djece kad se razbole.“

„Ovo je trebalo već ranije uvesti i regulirati u Zakonu o radu.“

„Ušteda vremena, novaca i živaca.“

Trećina građana (34%) pozitivnom posljedicom smatra digitalizaciju  državne administracije koja nije potpuna, ali je, kako ističu, barem učinjen korak prema naprijed. Također, neki se ispitanici nadaju da će se digitalizacijom državne administracije smanjiti potreba za tolikim brojem zaposlenika u državnoj upravi.

„Ovo je pokazalo da se sve može putem računala i interneta riješiti, bez da fizički skupljate papire, plaćate biljege i ostale birokratske gluposti. Kako sad odjednom možemo digitalizirati nešto? Kako sad odjednom velika većina ljudi može svoj posao raditi od kuće? Kako to?“.

Preslagivanje prioriteta

Manji dio ispitanika (16%) smatra kako smo u ovoj epidemiji shvatili kako nam materijalne stvari malo znače ako nemamo znanje, ljudskost i zdravlje te kako je došlo do svojevrsnog preslagivanja prioriteta na način da više cijenimo nematerijalne stvari.

„Materijalno je prolazno, nematerijalno je trajno. Ono u što ulažeš, to ti se i vraća.“

Najmanji dio ispitanika (7%) navodi neke druge pozitivne posljedice kao što su promjena odnosa u tvrtki – otvoreniju komunikaciju i više razumijevanja za radnike, više vremena za rad na sebi te stjecanje i usavršavanje postojećih znanja i vještina, manje prometnih gužvi, štednju ( s obzirom na to da je sve zatvoreno), više vremena provedeno s obitelji i sve veći broj trudnica.

Druga strana medalje – otkazi i otežan normalan život

S tim se ne slaže trećina (32%) ispitanika koji ne vide ništa pozitivno u ovoj situaciji, prvenstveno zato jer u ostali bez posla uslijed epidemije ili im je život na neki drugi način jako otežan u ovoj situaciji.  

Izdvajamo neke od komentara:

„Za moje radno mjesto za sada nema mogućnosti rada od kuće. Radim u zdravstvu i zbog samoizolacija i bolovanja kolega moram odraditi i njihov dio posla, jer taj posao ne može čekati. Farmaceut sam i radim u ljekarni. Zna biti jako naporno i ima puno problema (baš namjerno ne želim reći izazova jer su to problemi koji nam jako otežavaju ionako tešku situaciju). Izazovi su nešto o čemu ne ovisi ljudski život i egzistencija, već dokolica onih koji nemaju drugih životnih problema.“

„Nikako ne mogu pozitivnim ocijeniti moj otkaz.“

 

Zbog krize i lošijih poslovnih rezultata, božićnicu očekuje manje građana nego lani

Isplati božićnice se nada 59 posto radnika, i to u prosječnom iznosu od 2.089 kuna.

S obzirom na to da su nam blagdani pred vratima, portal MojPosao je odlučio istražiti nadaju li se naši sugrađani isplati božićnice i u ovoj pandemijskoj godini. U istraživanju je sudjelovalo više od 1.600 ispitanika.

Najviše očekujemo novac i to u iznosu od 1.938 kuna

Ove godine božićnicu očekuje 59% ispitanika, što je značajno manje u odnosu na prošlu godinu, kada je istu očekivalo 73% građana. Ispitanici koji ne vjeruju da će dobiti 'blagdansku' nagradu, kao razlog njenog izostanka navode politiku tvrtke (60%) i loše poslovne rezultate (31%), 10% ispitanika navode neke druge razloge, najčešće COVID-19.

Očekujem božićnicu ove godine
 

Među onima koji 'računaju' na božićnicu, velika većina (95%), kao i dosadašnjih godina, očekuje novac i to u prosječnom iznosu od 2.089 kuna, što je za 14% više od iznosa kojeg su u prosjeku dobili prošle godine (1.839 kuna). Bon za kupovinu ove godine očekuje 21% ispitanih, dok se 8% osoba nada poklon paketu.

Božićnicu u najvećoj mjeri očekuju zaposlenici hrvatskih institucija (82%), a u najmanjoj djelatnici privatnih tvrtki u domaćem vlasništvu (55%). 

Također, božićnoj nagradi se najviše nadaju zaposlenici velikih (66%) i srednjih (61%) tvrtki, a najmanje, baš kao i prošle godine, djelatnici malih tvrtki (49%). 

U 2019. godini nas je razveselila božićnica u iznosu od 1.839 kuna

Prošle godine božićnicu je dobilo 71% ispitanika, što je gotovo jednako kao i godinu ranije, kada je božićnicom bilo nagrađeno 69% ispitanika.  

U 2019. godini božićnica je u najvećoj mjeri isplaćena u novcu (87%) i to u prosjeku 1.839 kuna, što je bilo znatno više nego godinu ranije, kada su poslodavci davali božićnicu u prosječnom iznosu od 1.459 kuna. Bon za kupovinu primilo je 22% zaposlenih, a gotovo svaki deseti radnik je od poslodavca dobio poklon paket (8%).

Prošle godine su božićnicu najčešće dobivali zaposlenici velikih kompanija (76%) i državnih institucija (84%). 

Lani je četvrtina zaposlenih građana (26%) od tvrtke dobila dar za dijete. Kao i kod božićnice, i poklone za djecu su u najvećoj mjeri dobili ispitanici zaposleni u velikim tvrtkama, i to prvenstveno u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu (34%) te hrvatskim institucijama (36%).

Božićnica – pravo radnika ili dobra volja poslodavca?

Otprilike polovica ispitanika (51%) smatra da je isplata božićnice stvar dobre volje poslodavca, s čime se ne slaže 49% ispitanika koji vjeruju kako svaki radnik ima pravo na božićnicu i koji zamjeraju poslodavcu ukoliko je ne isplati. 

Božićnica bi trebala iznositi 2.488 kune

Kada bismo sami mogli birati našu božićnu nagradu, velika većina (90%) bi bez previše razmišljanja odabrala novčanu nagradu. Za 5% ispitanika dovoljna je i zahvala te poštovanje od strane nadređenih, dok bi 1% ispitanika radije primilo poklon paket. Bon za kupovinu proizvoda odabralo je 3% ispitanika.

Ispitanici smatraju da bi, u prosjeku, zadovoljavajuća božićnica trebala iznositi 2.488 kuna, što je 19% više od prosječne božićnice koju očekujemo ove godine (2.089 kuna) i čak 35% više od iznosa koji su ispitanici dobili prošle godine.

Gotovo polovica ispitanika (42%) božićnicu bi iskoristila za podmirenje osnovnih životnih troškova, dok bi njih 20% obavilo kupnju božićnih darova. Svaka deseta osoba (11%) bi božićnicom zatvorila dugovanja, a isto toliko (11%) ispitanika bi sebi nešto priuštili. Dio ispitanika (13%) božićnicu bi iskoristili za štednju.

 

Proglasili smo Najbolje poslodavce za 2020. godinu!

MojPosao dodijelio je nagrade poslodavcima koji su ostvarili najviše ocjene u Istraživanju zadovoljstva zaposlenika.

Riječ je o anonimnom istraživanju, čiji sudionici su tvrtke koje samovoljno prijave svoje sudjelovanje, a ocjenu zadovoljstva daju zaposlenici te iste tvrtke i kojeg MojPosao provodi s ciljem utvrđivanja u kojim je tvrtkama trenutno najbolje raditi u Hrvatskoj. 
Tvrtke koje ostvare najbolji rezultat proglašavaju se Najboljim poslodavcima.

photo by: Toni Lugarov

Najbolji poslodavci u 2020. u kategoriji velikih tvrtki su: 

1. Infinum
2. dm-drogerie markt
3. Rimac Automobili
 
U kategoriji srednji tvrtki najbolji poslodavci su: 
1. Q agency
2. BORNFIGHT
3. Logista
 
Najbolji poslodavci u kategoriji malih tvrtki za 2020. godinu su: 
1. COBE
2. Ars Futura
3. Integracija od-do
 
Također, od prošle godine sve tvrtke koje prvi put sudjeluju u Istraživanju ulaze u konkurenciju za priznanje Best new entry – najbolje plasirana nova tvrtka, a ovogodišnji dobitnik je tvrtka Q agency.
 

Posvećenost poslu i izazovnost radnih zadataka posebno su na cijeni

Ove godine je u istraživanju zadovoljstva zaposlenika sudjelovalo 48 tvrtki (42% srednjih, 33% malih, 15% velikih i 3% micro tvrtki), a svoje odgovore je ponudilo 4.300 zaposlenika (od preko 7.000 zaposlenih u tvrtkama sudionicama).
Ukupna ocjena svih tvrtki koje su ove godine sudjelovale u istraživanju je 3,32 (od mogućih 4).
 
Ispitanici su najbolje ocjene dali u kategorijama: Posvećenost poslu, Izazovnost radnih zadataka te Međuljudski odnosi dok su najlošije ocijenjene kategorije Uključenost u donošenje odluka i organizacija rada.
 
Istraživanjem se mjeri i angažiranost zaposlenika, odnosno njihova motivacija da dodatno doprinose razvoju i rastu tvrtke u kojoj rade. Ovogodišnji rezultati pokazuju da je angažirano 41% zaposlenika, što je rast od 12% postotnih poena u odnosu na prošlu godinu, dok 55% djelatnika nije angažirano. Nemotivirano je svega 4% zaposlenika. 
 
Od ove godine istraživanjem se mjeri i eNPS - Employee Net Promoter Score (eNPS), definiran kao koncept koji je izgrađen oko Net Promoter Score (NPS) radi mjerenja lojalnosti zaposlenika. 
To je metoda kojom mjerimo koliko su zaposlenici voljni preporučiti svoje radno mjesto/tvrtku svojoj obitelji ili prijateljima. Moguća eNPS ocjena kreće se od – 100 do +100. Prosjek tvrtki u istraživanju iznosi + 50 bodova, s tim da je prosjek eNPS bodova tvrtki dobitnica +87.
 

O Istraživanju zadovoljstva zaposlenika

Istraživanje zadovoljstva zaposlenika upitnik je koji se sastoji od 78 ključnih tvrdnji iz devet područja zadovoljstva zaposlenika. To su: Izazovnost radnih zadataka, Lojalnost zaposlenika, Organizacija rada, Radni uvjeti, Posvećenost poslu, Osobni rast i razvoj, Uključenost u donošenje odluka, Međuljudski odnosi i Komunikacija u tvrtki. 
 
Kroz posljednje četiri kategorije mjeri se angažiranost zaposlenika, koja se prikazuje kao postotak angažiranih, neangažiranih te nemotiviranih zaposlenika. 
 
I ove godine nagradne statue dobitnicima su ručni rad perspektivnog mladog akademskog kipara Petra Ćuje.
 
 

Prema mišljenju građana, aktualne mjere dovest će do masovnog otpuštanja radnika

Na snazi su nove mjere borbe protiv koronavirusa. Istražili smo što građani misle o posljedicama aktualnih mjera.

Prije desetak dana na snagu su stupile nove mjere za suzbijanje koronavirusa. Brojni poduzetnici, a posebice one koji posluju u sektoru ugostiteljstva, ovu vijest su dočekali s nevjericom i neodobravanjem jer se radi o najstrožim mjerama od proljeća. Pitaju se kako opstati i što će se dogoditi s njihovim zaposlenicima.

A što u mogućim učincima novih mjera misle građani, ispitao je portal MojPosao kroz anketu u kojoj je sudjelovalo više od 1000 ispitanika

Doći će do otkaza, ali i iseljavanja ljudi

Većina građana, njih čak 61%, predviđa da će nove mjere dovesti do masovnog otpuštanja radnika, bez obzira na pomoć koju Vlada daje pogođenim tvrtkama. 

„Ako ih ne oslobode doprinosa i poreza, mislim da slijedi katastrofa ne samo po zaposlenike nego i obrtnike koje će zatvoriti do Božića. Te mjere su se trebale provoditi puno prije i mislim da će nas ovakvi postupci vratiti nazad u lockdown, a to će onda uništiti ekonomiju države.“

„Pojedini poslodavci su to napravili na proljeće-pokupili novce i otpustili ljude. Nije bilo kontrola, kao ni sankcija. Bit će masovnih otkaza, ali će biti i veći egzodus ljudi iz države“, samo su neki od komentara ispitanika.

Vladine mjere će spriječiti masovna otpuštanja

Nešto više od trećine ispitanika (36%) misli kako će do otpuštanja zasigurno doći, ali ne masovnog. I dok jedni svoj stav obrazlažu vjerom u učinkovitost Vladinih potpora za očuvanje radnih mjesta, drugi ističu kako je ''dio obrtnika već ranije uništen zbog čega im sad niti ne može biti puno gore''.

Jedan ispitanik napominje kako „poduzetnici na raspolaganju imaju operativne kredite, a i nekakvu dobit ostvarenu prethodnih godina... Mogu raditi, ne moraju otpuštati. No nažalost većina ne razmišlja na ovaj način.“, dok drugi dodaje kako će promjena okolnosti dovesti do „prilagodbe poslovanja novim uvjetima“.

Svega 3% ispitanika smatra kako se ove mjere za suzbijanje epidemije neće odraziti na otpuštanje zaposlenika i to zahvaljujući Vladinim potporama za spas gospodarstva.

 

Vrijeme je darivanja… Očekujete li božićnicu ove godine?

Otkrijte nam hoće li vas vaš poslodavac darivati ovih blagdana i podijelite s nama vaše novogodišnje odluke.

Pod pritiskom teške gospodarske situacije, pada prometa i neizvjesne budućnosti, dio poslodavaca je ove godine bio prisiljen odustati od dijela planiranih nagrada namijenjenih zaposlenicima.

Odustajalo se od isplate uskrsnica, regresa i različitih bonusa za ostvarene rezultate, ili su pak te nagrade na račune radnika stizale u smanjenom iznosu, uz pojašnjenje kako je to posljedica otegotnih okolnosti prouzročenih koronavirusom.

Međutim, prosinac donosi još jednu, posljednju ovogodišnju 'priliku' za podebljanjem naših bankovnih računa i to - božićnicama.

Ispunjavanjem MojPosao ANKETE otkrijte nam hoće li vas i ovih blagdana 'ispod bora' dočekati božićnica ili neki drugi dar vašeg poslodavca i podijelite s nama vaše novogodišnje odluke i želje.

 

Sve više zaposlenih strahuje od gubitka radnog mjesta

Dobri međuljudski odnosi i dalje su najvažniji faktor prilikom odabira radnog mjesta, pokazalo je regionalno istraživanje stanja na tržištu rada.

Portal MojPosao je za vrijeme trajanja Regionalnog sajma poslova proveo istraživanje čiji je cilj bio utvrditi stanje na hrvatskom i regionalnom tržištu rada. Istraživanju su se priključili partnerski portali iz regije MojPosao.ba, Infostud.rs, Vrabotuvanje.com.mk te Deloglasnik.si*.

Istraživanje je provedeno kao standardno ispitivanje stavova javnog mnijenja kroz 17 pitanja od kojih su se određene grupe pitanja fokusirala na 3 demografske grupe ispitanika: zaposlene, nezaposlene i one koji se trenutno školuju.

U istraživanju je sudjelovalo više od 5.000 ispitanika, od čega je više od 2.000 ispitanika bilo iz Hrvatske. Među hrvatskim ispitanicima je bilo 43% zaposlenih, 51% nezaposlenih, a 6% ispitanika se još uvijek školuje.

Dobri međuljudski odnosi najvažniji su faktor prilikom odabira radnog mjesta

Za odabir radnog mjesta najvažniji su međuljudski odnosi, potvrdilo je istraživanje.

Naime, čak 74% ispitanika iz Hrvatske odabralo je upravo međuljudske odnose kao jedan od najvažnijih faktora pri izboru poslodavca. Na drugom mjestu nalazi se visina plaće (54%), a na trećem mogućnost učenja i napredovanja (49%). 

Bez obzira na zemlju iz koje dolaze, svim ispitanicima su dobri međuljudski odnosi na prvom mjestu. Visina plaće nešto je važnija ispitanicima iz Srbije i Makedonije, dok ispitanici iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske posebno cijene mogućnost učenja i napredovanja.

* Zbog malog broja ispitanika rezultati iz Slovenije nisu uzeti u daljnju obradu.
 

Istraživanje nije otkrilo osjetnije razlike između muškaraca i žena kad je riječ o faktorima kojima se vode prilikom odabira poslodavca. Pa ipak, valja napomenuti kako žene u nešto većoj mjeri naglašavaju dobre međuljudske odnose, a muškarci visinu plaće. Također, radno vrijeme i sigurnost posla važniji su ženama nego muškarcima.

Visina primanja je posebno na cijeni kod zaposlenih ispitanika, dok je mogućnost učenja i napredovanja važnija ispitanicima koji se još uvijek školuju, baš kao i priroda i sadržaj posla. 

Sigurnost radnog mjesta nešto je važnija nezaposlenim ispitanicima nego zaposlenima i onima koji se još školuju.

Bez obzira na njihov stupanj obrazovanja, svi ispitanici na prvo mjesto liste najvažnijih faktora stavljaju kvalitetne međuljudske odnose. Visina plaće važnija je ispitanicima s višim i visokim obrazovanjem, nego onima sa srednjim, baš kao i sadržaj, odnosno priroda posla. Radno vrijeme i sigurnost radnog mjesta nešto su važniji ispitanicima sa srednjom stručnom spremom.

Kako do posla?

Sudionike istraživanja smo upitali što je po njihovu mišljenje najvažnije za dobivanje posla, odnosno čime mogu osvojiti potencijalnog poslodavca.

Najviše ispitanika iz Hrvatske (34%) smatra da su to motivacija i želja za zaposlenjem te njihova znanja i vještine (29%). Zanimljivo je da svega 5% ispitanika smatra kako je za dobivanje posla važna sreća, a 9% da su važni dobri kontakti i poznanstva. Formalno obrazovanje ističe svega 2% ispitanika, dok 3% smatra kako je važna stranačka pripadnost.

Zaposleni ispitanici vjeruju kako je za dobivanje posla nužno znanje i vještine (33%). 

S druge strane, nezaposleni ispitanici (39%), kao i oni koji se još uvijek školuju, presudnim smatraju motivaciju i želju za zaposlenjem.

Kad je o regiji riječ,  Makedonci u nešto većoj mjeri nego ostali ključnim faktorom za dobivanje posla navode radno iskustvo, dok ispitanici iz Srbije  ističu dobre kontakte i poznanstva, sreću i stranačku pripadnost.

Koliku plaću bismo htjeli?

Kad je riječ o priželjkivanoj plaći, u prosjeku, tu ispitanici iz Hrvatske imaju najviša očekivanja - preko 1100 eura u prosjeku, ali istovremeno i imaju najvišu prosječnu plaću (prema podacima servisa MojaPlaća). Međutim, i dalje je očekivana plaća u Hrvatskoj je 24% viša od stvarne prosječne plaće (886 eura).

Najskromnija očekivanja po pitanju iznosa plaće imaju u Sjevernoj Makedoniji, gdje očekivana plaća iznosi 524 eura, odnosno 17% više od prosječne plaće u toj zemlji. Ispitanici iz Srbije bi kod poželjnog poslodavca radili za 606 eura, dok im prosječna mjesečna zarada iznosi 490 eura, a radnici u Bosni i Hercegovini priželjkuju plaću od 809 eura, što je 180 eura više od trenutne prosječne plaće.


 
Većina zaposlenih u Hrvatskoj (72%) u idućih godinu dana planira promijeniti posao. Posao u najvećoj mjeri žele mijenjati ispitanici iz Bosne i Hercegovine (76%), a najmanje oni iz Makedonije (65%) koji tvrde kako će posao mijenjati samo ako na to budu prisiljeni.

Trećina zaposlenih u Hrvatskoj strahuje od gubitka posla

Više od trećine ispitanika iz Hrvatske (36%) boji se da bi mogli ostati bez posla uslijed krize izazvane pandemijom. Prošle godine za svoje radno mjesto je strahovala petina (18%) zaposlenih, tako da je vidljiv direktan utjecaj koji je pandemija ostavila na mišljenje zaposlenika. 

Poslodavci su se uglavnom dobro snašli u epidemiji 

Tri četvrtine ispitanika (78%) smatra da se njihov poslodavac dobro ili čak odlično snašao u krizi, dok petina anketiranih misli kako su reakcije njihovih poslodavaca bile promašene i kako nisu pokazali dovoljnu brigu za zaposlenike.

Gledano po zemljama regije, najbolje su se snašli poslodavci u Hrvatskoj.

Čak 30% ispitanika iz Hrvatske misli kako su njihovi poslodavci povlačili odlične poteze tijekom krize, pokazujući pritom da su mu zaposlenici na prvom mjestu. Sukladno tome, iz Hrvatske dolazi najmanji broj ispitanika (22%) koji smatraju da se njihov poslodavca loše snašao u epidemiji te kako nije pokazao dovoljnu brigu za zaposlenike. Prema mišljenju ispitanika, najlošije su se snašli poslodavci iz Makedonije te Srbije gdje četvrtina ispitanika (26%) ističe kako su se njihovi poslodavci u pandemiji snašli loše te da ne mare za svoje zaposlenike.

Zanimljivo, ispitanici kojima je (bio) omogućen rad od doma u pravilu su davali bolje ocjenjivali snalažljivost poslodavca tijekom pandemije, a najlošije rezultate su ostvarili poslodavci koji radnicima nisu omogućili rad od kuće, iako im je priroda posla kojim se bave to dozvoljavala.

Želimo raditi u privatnim tvrtkama u privatnom vlasništvu

Kada bi birali tvrtku prema vlasništvu. ispitanici iz Hrvatske bi najradije odabrali rad u privatnoj tvrtki u stranom vlasništvu (30%) i državnu tvrtku (27%). Petina (19%) ispitanika želi raditi u vlastitoj kompaniji, odnosno planiraju pokrenuti vlastiti posao. 

Strano privatno vlasništvo je naročito popularno u Makedoniji, dok su ispitanici iz Hrvatske u  manjoj mjeri skloni radu u stranim privatnim tvrtkama i radije biraju zaposlenje u državnim tvrtkama. 

Žene su nešto otvorenije za rad u tvrtkama u državnom vlasništvu, dok muškarci radije biraju mogućnost osnivanja vlastite tvrtke.

Ispitanici više i visoke stručne spreme u najvećoj bi mjeri radili u stranim privatnim tvrtkama, dok oni sa srednjom stručnom spremom preferiraju državne tvrtke.

S pozicijom u tvrtki se mijenja i preferencija zaposlenika o željenom tipu vlasništva: niže pozicionirani ispitanici preferiraju državnu službu, dok oni na višim položajima favoriziraju strane privatne poslodavce, ali i mogućnost otvaranja vlastite tvrtke.

Nezaposleni 

Od nezaposlenih ispitanika iz Hrvatske najveći broj njih (49%) je nezaposleno 3 mjeseca ili manje, svaka peta osoba bez posla je između 3 i 6 mjeseci, dok 6% ljudi na posao čeka dulje od 5 godina. U periodu od kad su nezaposleni, trećina anketiranih se prijavila na 5 ili manje oglasa za posao, a 16% ljudi se uopće nije prijavljivalo na oglase za slobodna radna mjesta. 

Većina nezaposlenih (65%) traži bilo kakav posao, bez obzira je li riječ o onima u njihovoj struci ili izvan nje. 

Posao u struci najviše traže nezaposleni iz Bosne i Hercegovine, a u najmanjoj oni iz Hrvatske.Osobe starije od 45 godina u većoj mjeri nego ostali inzistiraju na pronalasku posla u struci, dok mlađi ispitanici pristaju na bilo kakav posao.

Također, osobe više i visoke stručne spreme u značajno većoj mjeri traže posao u struci, što nije neobično, s obzirom na količinu vremena koje su uložili u svoje školovanje.

Ispitanici su sve manje optimistični oko perioda pronalaska posla

Najveći broj ispitanika iz Hrvatske, njih 40%, vjeruje kako novi posao mogu pronaći u roku od tri mjeseca nakon što završe školovanje, dok svaka deseta osoba smatra kako će posao naći i za manje od mjesec dana. Četvrtina (24%) anketiranih očekuje da će njihova potraga za poslom trajati barem pola godine.

Manji dio ispitanika koji se još školuju (3%) već radi, ili ih posao čeka nakon završetka obrazovanja. 

Ispitanici su sve manje optimistični oko perioda pronalaska posla: 2019. godine je 19% ispitanika vjerovalo da će posao naći za manje od mjesec dana, a sada taj postotak iznosi svega 10%.

Ispitanici iz Makedonije i Hrvatske pokazuju najviše optimizma kad je riječ o predviđanju 'brzine' pronalaska novog posla, dok su najcrnje prognoze dali nezaposleni iz Bosne i Hercegovine koji smatraju da će im za taj zadatak biti potrebno i više od godine dana.

Ohrabruje činjenica da samo 6% mladih osoba još uvijek nema jasnu predodžbu čime se žele baviti nakon završetka školovanja dok preostali ispitanici, čak i ako nisu sto posto sigurni u kojem smjeru krenuti, ipak imaju određenu viziju onoga čime se žele baviti.

Demografija

U istraživanju je sudjelovalo preko 5.000 ispitanika iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije te Slovenije. 41% ukupnog broja ispitanika, preko 2.000 bilo je iz Hrvatske. Od ispitanika iz Hrvatske 43% ih je zaposleno, 51% nezaposleno, a svega 6% ispitanika se još školuje.

Od ispitanika iz Hrvatske, 68% ispitanika su žene, a 32% muškarci. Najviše je ispitanika u dobi od 26 do 35 godina (35%), 26% od 36 do 45 godina te 17% ispitanika starije je od 45 godina. Petina ispitanika (22%) mlađe je od 25 godina. Najviše ispitanika ima završenu srednju školu (48%) ili višu školu ili fakultet (40%).

 

'Neovisno o tome rade li od kuće ili iz ureda, svi zaposleni trebaju plaćati jednak porez'

Ekonomisti Deutsche Banke nedavno su predložili dodatno oporezivanje rada od kuće. Provjerili smo što naši sugrađani misle o tome.

Ekonomisti Deutsche Banke nedavno su podigli manju medijsku buru uputivši u javni prostor prijedlog dodatnog oporezivanja plaća zaposlenika koji odluče raditi od kuće.

Tzv. ''porez na privilegiranost'' bi plaćali poslodavci, a generirani prihod bio bi isplaćen ljudima koji svoje poslove ne mogu obavljati od doma, poručuju analitičari banke.

Mjeru opravdavaju time da je to jedino pošteno rješenje, jer oni koji rade od kuće štede novac i ne doprinose sustavu na jednak način kao što to čine oni koji svakodnevno napuštaju svoj dom kako bi otišli na posao. 

A što o ideji oporezivanja onih koji rade na daljinu misle naši sugrađani, provjerio je portal MojPosao kroz anketu u kojoj je sudjelovalo više od 950 ispitanika.

'Rad je rad i porez za sve treba biti isti' 

Gotovo dvije trećine građana (62%) smatra da svi zaposleni trebaju plaćati isti porez, bez obzira rade li od kuće ili ne u ovoj situaciji. Kako poručuju, porez na dohodak se plaća sukladno obavljenom poslu i ne bi trebalo biti važno gdje se taj posao obavlja. Također, naglašavaju da su zaposlenici prelaskom na rad od kuće dobili neke nove troškove koje prije nisu imali, kao što su povećana potrošnja struje, grijanja, vode, interneta. 

Izdvajamo neke od komentara sudionika ankete:

„Kakve veze ima porez na dohodak s mjestom rada? Pa zaposlenici koji rade od kuće štede tvrtki najam poslovnog prostora i sve režije. I još ne dobiju niti naknadu za prijevoz.“

„Ne kužim tu ljubomoru na druge ljude i pitanje tko će kome nabiti veći porez. Iako ne radim od kuće, onima koji rade takve mogućnosti nisu pale s neba nego su ih sami stvorili.“

„Da li se radi od kuće, u uredu ili na Marsu, rad je rad i za sve treba biti isti porez.“

Neki predlažu i manji porez za rad od kuće

Svaki četvrti ispitanik (25%) poručuje kako uslijed rada od kuće zaposlenicima rastu troškovi režija, zbog čega ne samo da ih se nipošto ne smije dodatno oporezivati, već je, napominju, takav oblik rada potrebno porezno rasteretiti.

„Rad od kuće zahtijeva više trošenja vlastitih resursa - voda, grijanje, struja. Smatram da je pošteno smanjiti porez na dohodak da se pokrije novi trošak.“

„Računi režija su znatno narasli, a poslodavac ne isplaćuje nikakav dodatak na plaću. S druge strane, uštedio je na plaćanju naknade za prijevoz.“

S druge strane, ima i onih koji smatraju da bi zaposlenici koji rade od doma doista trebali plaćati veći porez na dohodak (13%). Kako poručuju, radom od kuće zaposlenici manje troše i ne doprinose razvoju ekonomije, a osim toga štede i na mnogim drugim stvarima kao što su javni prijevoz ili gorivo za automobil.

O anketi:
Sudjelovalo je više od 950 ispitanika. Zbog jednostavnosti ispunjavanja ankete nisu zabilježeni demografski podaci o ispitanicima tako da se rezultati ne mogu generalizirati, ali su indikativni. 

Zadnja prilika za prijavu u Istraživanje zadovoljstva zaposlenika

Još je malo vremena ostalo do kraja godine, a time i do proglašenja najboljih poslodavaca za 2020. godinu.

Vrijeme je da se rezimira godina na izmaku i da se postave planovi za iduću. A kako bolje završiti godinu nego tako da pitate svoje zaposlenike kako su! Ili još bolje, pitajte svoje zaposlenike kako su, a oni vas možda nagrade za proteklu godinu tako da vam osiguraju nagradu za najboljeg poslodavca!
 
I da, bez obzira na epidemiološku situaciju, naše nagrade za najbolje poslodavce biti će dodijeljene 10.12. bilo uživo ili virtualno!
 
A kako do nagrade? Jednostavno! Odite na web stranicu Istraživanja zadovoljstva zaposlenika, prijavite se u istraživanje, pošaljite upitnik zaposlenicima i saznajte:
 
  • Opću ocjenu zadovoljstva zaposlenika vaše tvrtke
  • Stupanj angažiranih i lojalnost zaposlenika
  • Kako vaša tvrtka stoji u usporedbi s drugim tvrtkama iz vaše branše i s najboljim hrvatskim poslodavcima
 
Ukoliko imate više od 20 zaposlenika, zaposlenici su vam vrlo zadovoljni i spremni su to reći, vi ste idealan kandidat za nagradu najboljeg poslodavca!
 
I požurite, jer prijave samo što nisu završile! Kako biste si osigurali nagradu, istraživanje morate provesti do 1. prosinca 2020.
 
Za sva dodatna pitanja stojimo Vam na raspolaganju.  
 

Za vrijeme online sastanaka većinom se ponašamo profesionalno, ali ponekad si dozvolimo male „nepodopštine“

Odlučili smo provjeriti ponašamo li se jednako profesionalno tijekom sastanaka u virtualnom okruženju, kao što to činimo za vrijeme onih koji se odvijaju uživo.

Unatoč tome što online sastanci već neko vrijeme ne predstavljaju novost u poslovnom svijetu, dobar dio tvrtki počeo ih je redovito koristiti tek dolaskom pandemije, odnosno u trenutku kada je kontakt uživo postao otežan.

Međutim, baš kao što smo to učinili s radom od kuće, posljednjih mjeseci smo se priviknuli i na komunikaciju ''na daljinu''.

Ponukani tom činjenicom, istraživanjem na uzorku od 2.300 ispitanika, odlučili smo provjeriti ponašamo li se jednako profesionalno tijekom sastanaka u virtualnom okruženju, kao što to činimo za vrijeme onih koji se odvijaju uživo, licem u lice. 

Online sastanci se održavaju češće od onih uživo

Nakon proljeća i potpunog lockdowna kada je dvije trećine građana radilo od kuće, od kuće, barem djelomično, trenutno radi svaki peti radnik (20%) u Hrvatskoj.

Za vrijeme rada od kuće (bilo trenutno, bilo na proljeće) trećina zaposlenih online sastanke je imala svaki dan ili čak nekoliko puta dnevno, dok je 18% ispitanika poslovne sastanke posredstvom monitora održavala tri do četiri puta tjedno.

Svaki četvrti radnik je (26%) virtualnim sastancima prisustvovao je jednom ili dva puta u tjednu, a za petinu zaposlenih oni nisu bili toliko učestala pojava – imali su ih jednom tjedno ili rjeđe.

Čak 71% anketiranih smatra da je tjedni broj virtualnih sastanaka u njihovoj tvrtki sasvim primjeren situaciji, dok 17% ljudi ipak dijeli mišljenje kako ih je previše.

U usporedbi s uobičajenim brojem tjednih sastanaka uživo prije dolaska pandemije, najveći broj ispitanika (40%) ističe kako se online sastanci održavaju češće, 28% tvrdi da je riječ o podjednakom broju, a petina ispitanika (19%) navodi kako je u njihovim tvrtkama virtualnih sastanaka bilo manje nego onih uživo.

Kako se ponašamo za vrijeme online sastanaka?

Iako većina platformi za online sastanke nudi mogućnost gašenja kamere, tu pogodnost koristilo je manje od polovica ispitanika pa je tako 53% radnika sastancima prisustvovala sa upaljenim kamerama i mikrofonima

Sukladno tome, polovica anketiranih (52%) je izjavila kako su za vrijeme online sastanaka najčešće pažljivo pratili što se događa i ništa drugo nisu radili, dok je 39% radnika usporedno obavljalo i druge radne zadatke.

Manji dio radnika (7%) priznaje kako su uz praćenje sastanka radili i stvari nevezane za posao - poput kućanskih poslova, dopisivanja s prijateljima i članovima obitelji, pripreme obroka, igranja videoigara ili igre s djecom, tjelovježbe i slično.

Najneobičnije stvari koje su ispitanici radili tijekom sastanaka kreću se od bezazlenih, svakodnevnih zanimacija (ispijanja kave i uživanja u cigareti) pa sve do ozbiljnog zanemarivanja sugovornika i 18+ tema. 

Od onih koje je pristojno izdvojiti, navest ćemo da se radilo o drijemanju i spavanju, farbanju, gletanju, trgovanju kriptovalutama, kupovini (u fizičkom dućanu)…

Neugodnosti tijekom video poziva

Iako smo bili svjedoci zabavnih i malo manje zabavnih priča iz medija o nezgodnim situacijama tijekom video poziva, velika većina ispitanika (91%) nije doživjela nikakve neugodne situacije tijekom video poziva.

Međutim, nezgodne situacije se ipak znaju dogoditi, pa su tako neki zaboravili da imaju upaljenu kameru zahvaljujući čemu su njihovi kolege mogli svjedočiti kopanju nosa te upadanju ukućana (posebice djece) u kadar.

Usprkos tome što poslovna etika nalaže da se sastanci, čak i oni tijekom rada od kuće, zakažu ranije, petina ispitanika (21%) se susrela s video pozivom u trenutku kada nisu bili spremni „izaći pred kameru“, jer ruku na srce, rad od kuće ponekad podrazumijeva raščupanu kosu i pidžamu. 

U takvim situacijama ispitanici su najčešće ignorirali poziv dok se brzinski ne spreme te se povratno javili, ili su se javili bez da su uključili kameru. 

Sve u svemu, iako se za vrijeme rada od kuće ponašamo profesionalno, baš kao i na radnom mjestu, rad od kuće ponekad dozvoljava male „nestašluke“.

O istraživanju:

Istraživanje je provedeno na više od 2.300 ispitanika, od kojih je preko 700 radilo, ili još (povremeno) radi od kuće. 59% žene, a 41% muškarci. Najviše ispitanika, njih 35% mlađe je od 25 godina; 24% ima između 31 i 40 godina, 28% ih je starije od 41 godinu, a 14% je u dobi od 26 do 30 godina. Najviše ispitanika, 67% ima srednju stručnu spremu, a 16% visoku stručnu spremu. Većina ispitanika (86%) trenutno je zaposleno, dok ih je 14% nezaposleno.

Građani smatraju da će uvođenjem eura cijene rasti

Istražili smo što naši sugrađani misle o najavljenoj promjeni valute.

Hrvatska se priprema za uvođenje eura kao svoje valute plaćanja, što je ekonomski vrlo složena operacija. Postavlja se pitanje koliko će kuna biti jedan euro i kada ćemo na policama trgovina imati cijene i u kunama i u eurima, a mnoge zanima i što će se dogoditi s kunskim kreditima te plaćama i cijenama općenito.

Kako bismo doznali mišljenje građana o uvođenju eura, portal MojPosao je putem servisa MojaPlaća proveo istraživanje na više od 3.500 ispitanika

Trećina još uvijek nema jasan stav

Više od trećine anketiranih (35%) niti podržava niti ne podržava uvođenje eura, odnosno nemaju jasno definiran stav te su oni izuzeti iz daljnje obrade.

Među građanima koji imaju mišljenje o ovoj temi njih nešto više od polovice (54%) podržava uvođenje eura, dok 46% ljudi ne podupire ovu odluku.

Promjenu valute u većoj mjeri podržavaju stariji ispitanici (65% starijih od 46 godina) nego oni mlađi (49% mlađih od 25 godina), osobe muškog spola (64% muškaraca naprema 43% žena) i oni sa višim mjesečnim neto primanjima (74% s plaćom višom od 8500 kuna, naprema 43% onih s plaćom nižom od 4500).

Prednosti i nedostaci

Najveću prednost uvođenja nove valute građani vide u, kako tvrde (50%), izjednačavanju Hrvatske s ostatkom EU te u jednostavnijem plaćanju. 

Također, vjerujemo kako ćemo napuštanjem kune ukloniti valutni rizik povezan s tečajem i istovremeno dobiti stabilniju valutu, a dio građana smatra kako će uvođenje eura pridonijeti padu kamatnih stopa na kredite i smanjenju troškova koji nastaju u mjenjačnicama, prilikom zamjene kuna u euro.

Kad je o nedostacima riječ, ljudi se u prvom redu pribojavaju povećanja cijena te gubitka  'monetarnog suvereniteta'. Svaki treći ispitanik dijeli mišljenje kako je prelazak na euro suviše kompliciran, a četvrtina građana ističe nemogućnost korištenja deviznog tečaja na povećanje konkurentnosti gospodarstva. 

Ima i onih kojima će naprosto nedostajati skupljanje 'medeka', odnosno kovanica od 5 kuna, koje su nekima, očigledno, prirasle srcu.

Na pitanje smatraju li da će promjena valute rezultirati rastom cijena, velika većina anketiranih (85%) je uvjerena kako će do toga neminovno doći. 

S druge strane, kad je riječ o našim primanjima, najveći broj ispitanika misli da neće biti većih promjena (40%). Trećina se ipak nada da će primanja umjereno rasti, dok svaki četvrti ispitanik predviđa pad primanja građana.

Prema sadašnjim informacijama, Hrvatska bi euro mogla uvesti već 2023. godine. Istraživanje otkriva kako podjednak broj ljudi smatra da je to sasvim dovoljno vremena za prilagodbu, odnosno kako predviđen rok nije dostatan za odrađivanje svih predradnji potrebnih za promjenu valute. 

O istraživanju:

Istraživanje je provedeno na više od 3.500 ispitanika, od kojih su 54% žene, a 46% muškarci. Najviše ispitanika, njih 39% ima između 26 i 35 godina, 21% ih ima između 36 i 45 godina, a 31% mlađe od 25 godina. 10% ispitanika starije je od 46 godina. Najviše ispitanika, 44% ima srednju stručnu spremu, a 32% visoku stručnu spremu. Najviše ispitanika, 42% ima mjesečnu neto plaću između 4500 i 6500 kuna, petina (21%) ima između 6500 i 8500 kuna, dok ih 18% ima plaću višu od 8500 kuna. Isto toliko (18%) ima mjesečnu neto plaću nižu od 4500 kuna.

Polovica građana smatra da će zabrana rada nedjeljom dovesti do otpuštanja radnika

Kakve će posljedice imati možebitna zabrana rada nedjeljom?

Iako je Ustavni sud zabranu rada nedjeljom u vrijeme lockdowna proglasio protuustavnom, ova tema opet se našla u središtu pozornosti. 

Nakon što je proljetos većina građana (71 posto) podržavala zabranu rada nedjeljom, MojPosao je najnovijom anketom, u kojoj je sudjelovalo više od 700 ispitanika, odlučio provjeriti smatraju li građani da će možebitno ograničavanje, odnosno zabrana rada nedjeljom poslodavce natjerati na otpuštanje dijela zaposlenika.

'Smanjit će se broj prekovremenih sati'

Polovica ispitanika (51%) smatra kako zabrana ne bi rezultirala masovnijim dijeljenjem otkaza jer je u trgovinama ionako prisutan manjak radnika koji uz to rade i prekovremeno.

„Mediji su zadnjih tjedana objavljivali prijetnje poslodavaca o potencijalnim otpuštanjima 10-15.000 radnika ako se uvede neradna nedjelja. No, takve izjave su uobičajene u situacijama kad radnici traže svoja prava. Trgovine su do sada manjak radnika nadoknađivale zapošljavanjem studenata i umirovljenika, kao i velikim brojem prekovremenih sati koje su odrađivali zaposleni radnici, a uvođenjem neradne nedjelje ne bi se smanjio fond sati nego bi se umanjio broj prekovremenih koje radnici sada odrađuju“, komentira jedan ispitanik, a drugi dodaje:

„Trgovački udio u bruto godišnjem prometu neće se smanjiti uvođenjem neradne nedjelje. Doći će jedino do preraspodjele i djelomičnog rasterećenja radne snage. Dakle neće biti kolateralnih žrtava, kao što pojedine interesne skupine to pokušavaju prikazati.“

Manja zarada, manje radnika

S druge strane, podjednak broj ljudi (49%) ipak vjeruje da će uvođenjem zabrane doći do otpuštanja radnika, i to prvenstveno zbog toga što bi manja satnica dovela do manje potrebe za radnicima

„Čista matematika, jedan radni dan manje, zarada manja“, tvrdi jedan ispitanik.

Dio građana tvrdi da bi se radnici u slučaju uvođenja zabrane mogli preraspodijeliti i da su ionako pretrpani poslom, ali da do toga neće doći, već su izgledniji otkazi. 

„Ne bi bilo u redu radi jednog dana smanjiti broj radnika, ali moguće da će poslodavci otpuštanjem iskazati svoj revolt“, poručuju.

O anketi:

Anketa je provedena na preko 700 ispitanika i iako se radi samo o jednom pitanju bez demografskih podataka njeni rezultati se ne mogu generalizirati, ali mogu ukazivati na trend u javnom mišljenju. 

 

Građanima se svidio rad od doma, ali smatraju da troškove 'kućnog ureda' ne bi trebali snositi sami

Istraživanjem, u kojem je sudjelovalo više od 1100 ispitanika, provjerili smo jesu li tvrtke nastavile s radom na daljinu.

Vodeći računa o epidemiološkoj situaciji i zdravlju radnika, velik broj poslodavaca u Hrvatskoj svojim zaposlenicima i dalje omogućuje rad od kuće. Dakako, ako im priroda posla kojim se bave i dostupne tehničke mogućnosti to dozvoljavaju. 

Portal MojPosao je istraživanjem u kojem je sudjelovalo više od 1100 ispitanika doznao jesu li, i pod kojim uvjetima, tvrtke nastavile s radom od kuće.

Trenutno na daljinu radi trećina zaposlenih

Nakon proljeća i potpunog lockdowna kada je dvije trećine građana radilo od kuće, preko ljeta je iz udobnosti vlastitog doma - barem djelomično - radila trećina zaposlenih (32%). 

Preostali dio radnika (68%) je za to vrijeme radio isključivo u prostorima tvrtke. 

Polovica radnika koji su na proljeće radili na daljinu sada rade iz ureda, dok je svaka druga osoba nastavila raditi od doma (29% u potpunosti, a 22% djelomično).

U predstojećem periodu jeseni i zime, odnosno u razdoblju sve učestalijih viroza, građani vjeruju kako će nešto češće nego dosad raditi od kuće. 

Prema mišljenju ispitanika, tijekom jeseni i zime čitavo vrijeme će na daljinu raditi svaka deseta osoba (12%), a istovremeno će porasti broj oni koji djelomično rade od kuće (29%) i smanjiti se udjel zaposlenih koji isključivo rade u uredima (57%).

Među zaposlenima koji bi mogli raditi od kuće (posao im to dozvoljava), ali trenutno rade iz ureda, baš kao i u proljeće, većina bi htjela raditi od kuće (71%).

Radno mjesto – od kuće

Dvije trećine radnika koji barem povremeno rade na daljinu kod kuće ima radni stol i stolicu, odnosno osnovne uvjete za rad.

S druge strane, svaka četvrta osoba je  nedostatku boljeg rješenja posao odrađivala radeći za kuhinjskim stolom, dok je 13% ispitanika radilo gdje su stigli, odnosno nisu imali fiksno radno mjesto, pa su posao odrađivali na kauču, krevetu ili čak na podu. Manji dio ispitanika (4%) „uselio“ se u dječju sobu, za njihov radni stol.

Od opreme se iz tvrtke, osim računala, posuđivalo štošta: monitori (64%), telefoni i mobiteli (38%), stolci (10%), tipkovnice, miš, printeri, docking stationi (8%), ali i stolovi (5%), čak i biljke (6%).

Kako je sve manje izgledno da će se svi zaposlenici vraćati u urede u narednom periodu, trećina zaposlenih (31%) razmišlja o kupnji radnog stola i stolca za 'kućni ured', dok ih je petina (20%) tu kupovinu već obavila. Polovica (49%) ispitanika odlučila se snalaziti kao i do sada.

Radnici koji su već odradili kupovinu poslovnog namještaja to su uglavnom financirali iz 'vlastitog džepa' (77%), svaki deseti zaposleni (11%) je dobio djelomičnu subvenciju od poslodavca, a podjednak broj ljudi (12%) ističe da su imali sreće jer im je poslodavac u potpunosti financirao opremanje doma poslovnim namještajem.

Kao i kod kupnje namještaja, troškove režija nastalih uslijed rada na daljinu većinom (83%) snose sami zaposlenici, dok je u 17% slučajeva taj trošak podmirila tvrtka.

Bez obzira što su sami obavili kupovini i sami plaćaju uvećane režije, građani smatraju kako bi nastale troškove trebala pokriti tvrtka, ali i država kroz neoporeziva davanja poslodavaca.

Općenito, ispitanici trenutni Zakon o radu ocjenjuju neprikladnim za ovu situaciju, tvrdeći da je jednostavno zastario i da bi ga trebalo mijenjati (87%), dok 13% ljudi misli kako je ovo izvanredna situacija i zbog toga ne treba mijenjati zakon.

O istraživanju:

Istraživanje je provedeno na preko 1.100 ispitanika (zaposlenih i nezaposlenih), od kojih su 65% žene, a 35% muškarci. Najviše ispitanika, njih 31% ima između 31 i 40 godina, 32% ih je starije od 41 godinu, a 18% mlađe od 25 godina. Najviše ispitanika, 49% ima srednju stručnu spremu, a 37% visoku stručnu spremu. Većina ispitanika (90%) trenutno je zaposleno, dok ih je 10% nezaposleno.

 

Radimo li i dalje od doma?

Sudjelujte u najnovijem MojPosao istraživanju i otkrijte nam kakva je situacija u vašoj tvrtki.

Tijekom lockdowna u ožujku i travnju, kada su na snazi bile najrigoroznije mjere za suzbijanje pandemije koronavirusa, čak dvije trećine zaposlenih u Hrvatskoj radilo je na daljinu, izvršavajući svoje radne zadatke iz udobnosti vlastitog doma.

U međuvremenu su mjere dobrim dijelom ukinute ili ublažene što je velikom broju radnika omogućilo povratak na njihova uobičajena radna mjesta, međutim, dio ljudi i dalje radi od kuće.

Jeste li i vi među njima? Ako jeste, imate li osigurane sve preduvjete za nesmetan rad na daljinu – kvalitetan stol i stolac, računalo, stabilnu internetsku vezu i slično? U slučaju da ste bili primorani kupovati namještaj/opremu za rad od doma, tko je pokrio nastale troškove? Vi ili poslodavac?

I smatrate li da bi, s obzirom na promjenu okolnosti i uvjeta u kojima radimo, trebalo mijenjati postojeći Zakon o radu?

Podijelite s nama vaša iskustva i razmišljanja u Istraživanju o radu od kuće – drugi val portala MojPosao.


 

Zaposlenima nije problem raditi prekovremeno ako su odrađeni sati adekvatno plaćeni

Dvije trećine radnika u Hrvatskoj povremeno odrađuje prekovremene sate, otkriva istraživanje u kojem je sudjelovalo 5.500 ispitanika.

Prema zakonu o radu, puno radno vrijeme radnika u Hrvatskoj ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno, a u slučaju više sile i izvanrednih okolnosti poslodavac od zaposlenika može zatražiti odrađivanje prekovremenih sati pa samim time i naš radni tjedan može trajati nešto duže – do maksimalnih 50 sati.

Kako bismo doznali u kojoj mjeri i koliko često radnici u Hrvatskoj rade prekovremeno, koji su razlozi njihova duljeg ostanka na poslu i jesu li ti dodatni radni sati adekvatno plaćeni, proveli smo istraživanje o prekovremenim satima u kojem je sudjelovalo više od 5.500 ispitanika

Trećina zaposlenih nikada ne radi prekovremeno

Istraživanje je otkrilo kako dvije trećine radnika (64%) povremeno odrađuje prekovremene sate.

Konkretnije, trećina zaposlenih to čini 3 ili više puta tjedno, od svake pete osobe se to traži jednom ili dvaput tjedno, dok za 9% ljudi duži ostanak na poslu i nije tako česta pojava jer, kako tvrde, to se događa rjeđe od jednom tjedno.

Kad radimo prekovremeno, na poslu se najčešće zadržavamo jedan ili dva sata duže nego inače.

S druge strane, trećina zaposlenih u Hrvatskoj (36%) ističe kako nikada ne rade prekovremeno, ili se to od njih traži samo u iznimnim situacijama.

Glavni razlog – prevelika količina posla

Prekovremeni sati učestaliji su kod ispitanika zaposlenih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu nego kod privatnih tvrtki u stranom vlasništvu i državnim tvrtkama.

Najspominjaniji razlozi nešto duljeg zadržavanja na poslu su prevelika količina posla (66%), manjak zaposlenika (45%) i loša organizacija posla u tvrtki (40%).

Dio ispitanika (15%) ostaje prekovremeno zbog dodatne zarade, svaki deseti radnik smatra da će se na taj način 'dokazati pred šefom', dok svega 3% anketiranih priznaje kako poslu ostaju prekovremeno jer loše organiziraju vlastito vrijeme. 

Polovica ispitanika (52%) nema nikakvih problema s odrađivanjem prekovremenih sati onda kada je to doista potrebno, čak i ako se to od njih često traži.

S druge strane, nešto više od trećine radnika (37%) tvrdi da bi vjerojatno potražili novi posao kada bi prekovremeni sati postali učestala pojava, a 11% ispitanika bi odmah dalo otkaz.

"Bitno je da se napravi posao te nije problem ostati duže ako mi obaveze dozvoljavaju. Prekovremeni sati trebaju biti plaćeni ili kompenzirani slobodnim danima."

"Mislim da su normalni u situacijama kad treba predati neki izvještaj, dovršiti projekt i slično. No, nije normalno da je standard. Kao ni to da se radnika ne cijeni što ostaje, nego se to jednostavno podrazumijeva", neki su od komentara ispitanika.

Priznanje za prekovremene izostaje

U velikoj većini slučajeva nadređene osobe podrazumijevaju da će radnici ostati prekovremeno ako je to potrebno (73%), ili o tome nemaju izraženo mišljenje (19%), smatraju ispitanici.

Svega 3% radnika tvrdi kako njihovi nadređeni ne odobravaju ostanak na poslu nakon isteka radnog vremena, dok 5% zaposlenih smatra kako njihovi nadređeni čak niti ne znaju da ljudi rade prekovremeno.

Dulji ostanak na poslu se u pravilu nagrađuje, bilo novčano (38%), bilo slobodnim danima (16%), ali čak 46% sudionika istraživanja upozorava kako se odrađeni prekovremeni sati u njihovim tvrtkama ni na koji način ne kompenziraju.

Optimalno radno vrijeme

Na pitanje što misle koliko bi trebao trajati prosječan radni dan, polovica ispitanih (56%) odgovara kako je trenutno, osmosatno radno vrijeme optimalno rješenje, dok svaka treća osoba misli da je i šest radnih sati dnevno sasvim dovoljno. 

Neki vjeruju da bismo trebali raditi i po deset sati dnevno (5%), ili u smjenama od 12 sati s nešto dužim odmorom među radnim danima (3%), a manji broj ljudi (1%) bi najradije radilo 4 sata dnevno.

Što se produktivnosti tiče, najveći broj osoba (41%) smatra da su doista produktivni između 6 i 8 sati dnevno, dok trećina anketiranih priznaje kako nisu toliko uspješni i da svakodnevno efikasno rade između 4 i 6 sati.

Ispitanici zaposleni u privatnim tvrtkama su, prema vlastitoj procjeni, u prosjeku efikasniji i produktivniji nego oni zaposleni u državnim tvrtkama.

 

Uglavnom čitamo navečer, a stručnu literaturu pronalazimo na društvenim mrežama

Istražili smo koliko često čitamo, u koje vrijeme se najradije opuštamo uz knjigu i pratimo li stručnu literaturu.

Ako je vjerovati jednom od najslavnijih komičara prve polovice dvadesetog stoljeća Grouchu Marxu, uz psa, “knjiga je najbolji čovjekov prijatelj“. Uz kvalitetno štivo istovremeno odmaramo i punimo baterije, kratimo vrijeme na godišnjem odmoru te barem nakratko bježimo od užurbane svakodnevice i problema kojima smo okruženi.

Također, uz stručnu literaturu razvijamo profesionalne vještine i kompetencije što u konačnici nerijetko rezultira boljim poslovnim rezultatima, većim zadovoljstvom onime što radimo, a gdjekad i rastom plaće ili napredovanjem unutar tvrtke.

Međutim, koliko doista čitamo? Imamo li omiljeno doba u danu za opuštanje uz knjigu? I pratimo li, i na koji način, profesionalnu literaturu vezanu uz naš posao? Sve to istražio je portal MojPosao u suradnji s EduCentrom na gotovo 2.000 ispitanika. 

Svaki četvrti građanin pročita jednu knjigu mjesečno 

Prema rezultatima istraživanja, svaki četvrti ispitanik (27%) pročitao je više od 10 knjiga u proteklih godinu dana*. 

*Ovdje treba spomenuti da su veći interes za sudjelovanjem u istraživanju imali ispitanici koje ova tematika zanima, te su realne brojke vjerojatno niže. 

Podjednak broj ljudi (24%) je u navedenom razdoblju pročitao knjigu do dvije, svaka peta osoba (20%) je prelistala 4 do 5 naslova, dok je 13% građana 'pod ruku' uzelo između 6 i 10 knjiga. 

Otprilike 16% osoba unazad godinu dana nije pročitalo niti jednu knjigu.

Mladi sve manje čitaju

Svaki četvrti muškarac (24%) tvrdi kako uopće ne čita knjige, dok isto priznaje svega 10% žena.

Zabrinjavajuća je činjenica da se mlađi ispitanici puno rjeđe 'druže' s knjigom od starijih sudionika istraživanja.

Naime, svaka četvrta osoba u dobi do 25 godina u posljednjih godinu dana nije pročitala niti jednu knjigu, dok se isto može reći za svega 8% ispitanika starijih od 41 godine.

Razlike primjećujemo i na temelju stručne spreme, pa tako ispitanici s visokom stručnom spremom imaju izraženiju naviku čitanja nego oni sa srednjom i nižom.

Najradije čitamo navečer

Na pitanje kada najčešće čitaju, dvije trećine ispitanika ističe kako se uz knjigu opuštaju navečer. Popodne čita 25% ljudi, dok je jutarnjih čitača relativno malo, svega 10%.

Također, trećina redovitih čitalaca ističe kako tijekom ljetnih mjeseci više vremena provodi uz knjigu nego što je to slučaj u ostatku godine.

Unatoč digitalnom razvoju, knjige se i dalje u najvećoj mjeri kupuju u papirnatom izdanju (62%) ili pak posuđuju u knjižnici (59%). To i ne čudi, s obzirom da mlađa populacija u manjoj mjeri čita od starije, a upravo su oni digitalno pismeniji. Knjige u digitalnom formatu kupuje 14% ispitanika, a 38% čita besplatne knjige na internetu.

Stručnu literaturu pronalazimo i na društvenim mrežama

Za razliku od beletristike i publicistike, stručnu literaturu ispitanici čitaju nešto češće

Svaki četvrti ispitanik (23%) svakodnevno konzumira sadržaj vezan uz posao kojim se bave, dok 28% ispitanika takvu vrstu sadržaja prati na tjednoj bazi.

S druge strane, 14% zaposlenih uopće ne čita literaturu koja ima doticaja s njihovim poslom.

Zanimljivo je da profesionalnu literaturu najčešće pronalazimo na društvenim mrežama (56%), iza kojih slijedi YouTube (50%) i široki i specijalizirani news portali (45%). Edukativne portale prati 35% ispitanika, blogove 31%, dok 29% ispitanika edukacije pronalazi na specijaliziranim portalima kao što je primjerice Stack overflow.

Međutim, za vrijeme godišnjih odmora profesionalnu literaturu ostavljamo po strani.

Naime, trećina ljudi (34%) tijekom odmora u potpunosti izbjegava stručnu literaturu, 39% ljudi takve sadržaje čita samo ako je riječ o nečemu doista zanimljivom, dok svega 6% ljudi tijekom stručnu literaturu tada prati i više nego u ostatku godine.

O istraživanju:

Istraživanje je provedeno na gotovo 2.000 ispitanika, od kojih su 69% žene, a 31% muškarci. Najviše ispitanika, njih 30% ima između 30 i 40 godina, 29% ih je starije od 41 godinu, a 24% mlađe od 25 godina. Najviše ispitanika, 47% ima srednju stručnu spremu, a 33% visoku stručnu spremu. 

 

Prekovremeni sati - nužnost ili izmišljotina?

Sudjelujte u MojPosao istraživanju o prekovremenom radu.

Prema zakonu o radu, puno radno vrijeme radnika u Hrvatskoj ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno, a u slučaju više sile i izvanrednih okolnosti poslodavac od zaposlenika može zatražiti odrađivanje prekovremenih sati pa samim time i naš radni tjedan može trajati nešto duže – do maksimalnih 50 sati.

Također, zakonom je zabranjen prekovremeni rad maloljetnika, dok određene skupine zaposlenika poput trudnica i roditelja s malenom djecom mogu raditi prekovremeno samo ako poslodavcu dostave pisanu izjavu o pristanku na takav rad.

To je ono što o prekovremenom radu kaže zakon, no praksa je nerijetko ponešto drugačija i dio zaposlenika radi i više od propisanih normi.

Kako bismo doznali u kojoj mjeri i koliko često radnici u Hrvatskoj rade prekovremeno, koji su razlozi njihova duljeg ostanka na poslu i jesu li ti dodatni radni sati adekvatno plaćeni, MojPosao provodi Istraživanje o prekovremenom radu.

Podijelite s nama vaša iskustva i otkrijte nam radite li i vi prekovremeno i što mislite o takvom obliku rada.

 

Tijekom lockdowna čak 40 posto radnika je moralo koristiti godišnji

Prema našem istraživanju u kojem je sudjelovalo više od 3.200 ispitanika

Čak 40 posto radnika je tijekom lockdowna moralo koristiti svoje godišnje odmore

Tijekom proljeća, za vrijeme lockdowna koji je neke od nas upoznao s radom od kuće, druge privremeno onemogućio u radu, a svima ograničio mogućnost kretanja i putovanja, rijetki su bili oni koji su pomišljali na uzimanje godišnjeg odmora.

Barem onog klasičnog, u okviru kojeg sami odlučujemo kada ćemo, gdje i koliko dugo predahnuti od posla. 

Međutim, prema istraživanju portala MojPosao, u kojem je sudjelovalo više od 3.200 ispitanika, velik broj ljudi je svoje godišnje odmore koristio upravo u vrijeme karantene. I to ne vlastitim odabirom.

U vrijeme lockdowna potrošili smo 21 dan godišnjeg odmora

Naime, tijekom ožujka i travnja, odnosno u vrijeme izolacije zbog epidemije koronavirusa, čak 42% radnika je odlukom poslodavca moralo koristiti svoje godišnje odmore, dok se svega 6% ljudi svojevoljno odlučilo na uzimanje godišnjeg upravo u tom razdoblju.

Na „prisilnom“ odmoru su u najvećoj mjeri bili zaposlenici državnih tvrtki, njih 48%, u privatnim tvrtkama je takva sudbina snašla 46% zaposlenih, dok su u najmanjoj mjeri svoje odmore tokom karantene morali trošiti djelatnici hrvatskih institucija (31%).

Radnici kojima je nametnut 'predah od posla' time su izgubili 21 dan godišnjeg odmora. U prosjeku, potrošili su 8 dana starog i 13 dana novog godišnjeg odmora.  

Godišnji bismo produžili za 10 dana

Prosječno gledano, zaposlenici u Hrvatskoj imaju pravo na 22 dana godišnjeg odmora, što je 1 dan manje nego 2019. godine. 

Polovica anketiranih je tim brojem zadovoljna, dok druga polovica ipak želi produžiti trajanje godišnjih odmora, i to za desetak dana. 
Sasvim očekivano, što je broj dana predviđenih za odmor manji, to je nezadovoljstvo radnika trajanjem godišnjih odmora veće.

Tako je svega 27% ispitanika koji imaju pravo na 18 ili manje dana godišnjeg odmora ocijenilo da im je to sasvim dovoljno, isto razmišlja 35% ispitanika koji imaju između 19 i 24 dana te čak 72% ispitanika koji imaju 25 ili više dana godišnjeg odmora.

Većina ne očekuje regres ove godine

Regres ove godine očekuje, ili ga je već dobilo, četvrtina naših ispitanika (24%), što je značajno manje u odnosu na prošlu godinu kada se regresu nadala trećina zaposlenih u Hrvatskoj.

Regres u najvećoj mjeri očekuju djelatnici hrvatskih institucija, njih čak 72%, dok se na drugom kraju spektra nalaze zaposleni u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu među kojima se svega 14% anketiranih nada isplati ovog dodatka na plaću.

Prosječni očekivani regres ove godine iznosi 1.805 kuna što je blagi rast u odnosu na 2019. godinu kada je regres iznosio 1.788 kuna.

Ako ljetujemo, ljetujemo unutar Hrvatske

Svaki drugi radnik (56%) ove godine neće ljetovati i to prvenstveno zbog nepovoljne financijske situacije.

Dio građana će ostati kod kuće jer su već ranije iskoristili cijeli svoj godišnji odmor, druge pak brine cjelokupna situacije s epidemijom koronavirusa, a svaki deseti ispitanik ionako živi na moru pa će ljeto provesti u 'poznatom okruženju'.

Među onima koji će i ovog ljeta putovati i upoznavati nove destinacije, većina se odlučila svoj godišnji odmor provesti unutar granica Hrvatske. Neki svoju odluku obrazlažu pojašnjenjem kako „i inače ljetuju u Hrvatskoj'', drugi odlaskom u inozemstvo ne žele riskirati obolijevanje od koronavirusa ili pak smatraju da je sam put u neke druge zemlje u ovom trenutku prekompliciran, dok jedan manji broj ljudi vjeruje kako je ljetovanje u Hrvatskoj jeftinija opcija od odlaska u inozemstvo.

Svega 5% ljudi planira svoj godišnji odmor planira provesti negdje u inozemstvu, polovica njih i inače (52%) ljetuje van Hrvatske, trećina (36%) želi iskoristiti situaciju i jeftinije avionske karte, dok svaka peta osoba planira posjetiti članove obitelji koji žive u inozemstvu.

O istraživanju:

U istraživanju je sudjelovalo više od 3.200 ispitanika. Od toga su 63% žene, a 37% muškarci.

Četvrtina ispitanika (25%) mlađe je od 25 godina, 18% ispitanika pripada dobnoj skupini do 30 godina, 29% u dobi od 31 do 40 godina te 28% starijih od 41 godinu. 

Više od polovice ispitanika (58%) je srednje stručne spreme, dok ih je četvrtina (23%) visoke stručne spreme, a 14% više stručne spreme.

Zaposleno je 63% ispitanika, a 28% je nezaposleno. Od zaposlenih ispitanika njih 53% radi u privatnim tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu, a 23% u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu. Manji dio ispitanika zaposlen je u institucijama (11%) i državnim tvrtkama (6%).

 

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.