Molim Vas da mi objasnite pojam osobno uvjetovan otkaz i pravo na otpremninu u slučaju takvog otkaza. Da li, ako daje otkaz u firmi u kojoj radi 2 godine, zaposlenik ima pravo na otpremninu ili ne? Da li ima pravo na otpremninu u slučaju da daje otkaz poslodavcu zbog osobnih razloga (ako da, koji najčešće razlog postoji kod takvog otkaza)?
Osobno uvjetovani otkaz određen je člankom 113. Zakona o radu. Kao što je rečeno, poslodavac može radniku dati osobno uvjetovani otkaz ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti. Radi se otkazu bez krivnje radnika, dakle samo na temelju objektivne činjenice da on zbog trajnih osobina ili sposobnosti ne može uredno izvršavati svoje obveze.Takvi otkazi u praksi su rijetki, pa nema baš niti sudske prakse iz koje bi se moglo vidjeti o kakvim se tu konkretnijim situacijama radi.
Općenito, smatra se da razlozi za takav otkaz mogu postojati ako radnik nema potrebno znanje ili sposobnost za obavljanje određenog posla, ali da krivnja nije na strani radnika ili ako taj posao ne može obavljati zbog neke trajne osobine.
Osobno uvjetovani otkaz je redoviti otkaz, što znači da u slučaju takvog otkaza radnik ima pravo na otkazni rok od 15 dana do 3 mjeseca, zavisno od staža kod toga poslodavca.
Također, radnik ima pravo na otpremninu ako je kod poslodavca radio najmanje dvije godine na neodređeno vrijeme. Otpremnina iznosi najmanje trećinu plaće (prosjek posljednja tri mjesaca), za svaku godinu staža kod tog poslodavca.
Osobno uvjetovani otkaz poslodavac mora obrazložiti i dostaviti radniku u pisanoj formi. Na poslodavcu je teret dokazivanja da je otkaz opravdan.
Napominjem da osobno uvjetovani otkaz isključivo daje poslodavac. Naime, radi se o tome da poslodavac može dati otkaz samo ako ima opravdani razlog za otkaz (poslovno uvjetovani otkaz, osobno uvjetovani otkaz i otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). S druge strane, radnik može dati redoviti otkaz ne navodeći ikakav razlog. Stoga Zakon niti ne predviđa opravdane razloge za redoviti otkaz koji daje radnik, pa se radi toga ne može govoriti o osobno uvjetovanom otkazu koji daje radnik.
Kada radnik daje otkaz, tada nema nikakvo zakonsko pravo na otpremninu. Naime, otpremnina je u Zakon ugrađena u cilju zaštite radnika koji protiv svoje volje dobiva otkaz od strane poslodavca. Prema tome, ako sam radnik otkazuje, tada je sam odabrao tu situaciju, pa mu Zakon navedenu zaštitu ne pruža.
Inače, kada radnik redovito otkazuje tada je dužan odraditi otkazni rok, koji također iznosi između 15 dana i 3 mjeseca, s time ako radnik ima osobito važan razlog tada otkazni rok iznosi najviše mjesec dana.
Međutim, ako postoji odgovornost odnosno krivnja poslodavca zbog koje radnik otkazuje, tada bi radnik mogao otkazati izvanrednim otkazom i tražiti naknadu štete.
Izvanredni otkaz može se dati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obje ugovorne strane, nastavak radnog odnosa nije moguć.
U tom slučaju nema otkaznog roka i radnik bi, ako je otkazao zbog krivnje poslodavca, imao pravo i na naknadu štete. No, ako radnik otkazuje izvanrednim otkazom dužan je obrazložiti zbog čega otkazuje, a također je dužan i dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz. Najčešći razlozi zbog kojih radnici izvanredno otkazuju je neisplata plaća. Međutim nema baš zahtjeva za naknadu štete kod takvih otkaza, a niti sudske prakse koja bi dala detaljnije odgovore o visini štete i sl.
