Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

Richard Branson: Profil jednog neuspjeha

Najveći ljudi u povijesti bili su neuspješni. Naravno, mi ih pamtimo kao uspješne, a njihove priče doživljavamo kao urbane legende.

Richard Branson: Profil jednog neuspjeha

Svaki od slavnih pojedinaca doživio je više uzastopnih neuspjeha, nego ostatak čovječanstva uspjeha.

Neuspjeh ne bismo trebali zanemariti, posebno kada su u pitanju oni kojima se divimo, jer upravo kroz neuspjeh pojedinac uči, raste i na kraju uspijeva. Stoga bismo i naše uzore trebali promatrati kao grčke bogove: oni su odlični, ali nisu bez mana.

Jednom kada shvatimo da su naši uzori poput nas, možemo ispitati kako neuspjeh potiče uspjeh. Evo jedne priče o neuspjehu uspješne osobe, koja služi kao podsjetnik da upravo greške i učenje iz njih čine put prema uspjehu:

Richard Branson stekao je nadimak 'milijarder buntovnik'. Poznat po svojim odvažnim poslovnim rizicima kao i adrenalinskim hobijima, Branson je bez sumnje čovjek koji se ne boji riskirati. Kada je u dobi od 16 godina odustao od srednje škole, njegov ravnatelj je rekao:

"Čestitam Bransone. Predviđam da ćeš ili završiti u zatvoru ili postati milijunaš." 

Bransonov ravnatelj bio je u pravu u oba slučaja, jer je Branson do kraja prve godine svog glazbenog poslovnog poteza završio u zatvoru.

Nazvati prvu Bransonovu tvrtku neuspjehom je podcjenjivanje. Bransonov Virgin Mail Order, kako ju je nazvao, prodavao je ploče putem pošte po nižoj cijeni od velikih diskografskih kuća, zbog čega je privukao pažnju kupaca. Jednoga dana Branson je primio veliku narudžbu iz Belgije i pripremio kombi kako bi albume osobno prevezao iz Velike Britanije u Belgiju.

Uspio je kupiti albume od izdavačke kuće bez plaćanja poreza u Britaniji, budući da je poduzeće bilo smješteno izvan zemlje, a uspio je dobiti i papire iz kojih se vidi da su albumi izvezeni iz Britanije. Međutim, kad je pošiljka stigla u Francusku, vlasti su ga zatražile dokument iz kojeg se vidi da albumi neće biti prodavani u Francuskoj na putu prema Belgiji. Kako Branson nije imao takav dokument, morao se vratiti u London.

Na povratku je shvatio da su albumi službeno 'izvezeni' i imao je papire koji to potvrđuju. Nitko nije znao da zapravo nije uspio proći kroz Francusku ili Belgiju. Stoga, nitko ga nije mogao spriječiti da proda te albume u Britaniji, bez plaćanja poreza. Znao je da to što radi nije legalno, ali kako je rekao, 'do sada se uvijek uspio izvući kad bi kršio pravila'. Osim toga, bio je u ozbiljnim dugovima.

Naime, iako je Virgin Mail Order iz dana u dan bilo sve popularniji, cijene su jednostavno bile preniske da bi se ostvario profit. Virgin je bio 15.000 funti u dugu a Branson je imao 20.000 funti hipoteke na studio za snimanje koji je kupio.  S kombijem punim albuma ne samo da je mogao zaraditi, već je bilo potrebno ponoviti postupak još svega par puta kako bi Virgin izvukao iz dugova.

Počeo je planirati redovita putovanja u luku Dover i uživati povlastice prodavanja albuma bez plaćanja poreza britanskoj vladi. Međutim, jednoga dana primio je anoniman telefonski poziv od čovjeka koji mu je rekao da će u njegovu trgovinu s albumima upasti carinici. Čovjek mu je objasnio da su albumi, koje je Branson izvozio, nosili oznaku izdavačke kuće, "E", koja se može vidjeti samo pod UV svjetlom. Branson je poklopio slušalicu, otišao kupiti UV svjetlo i naravno, ispostavilo se da ima stotine označenih albuma. On i prijatelj proveli su cijelu noć tražeći albume s oznakama među narudžbama i premještajući ih u trgovinu na Oxford Street. Sljedećeg dana čekao je dolazak carinika i priznao da je uživao u njihovoj zbunjenosti kada nisu uspjeli pronaći označene albume.

Do trenutka dok telefon nije zazvonio. Bio je to drugi carinik, koji je zvao iz njegove trgovine na Oxford Streetu. Carinici su, naime, simultano pregledavali vlasništvo Virgina i Branson je uhićen.

"Nisam mogao vjerovati", prisjećao se. 

"Uvijek sam mislio da samo krimilanci bivaju uhićeni: nije mi palo na pamet da bih ja mogao postati jedan od njih…proveo sam tu noć ćeliji, ležeći na crnom madracu sa samo jednom starom dekom. Obistinilo se ono što je moj ravnatelj Stowe predvidio: bio sam u zatvoru."

Bransonova majka morala je svoj stan založiti kao jamčevinu, a Branson je carini morao platiti 60.000 funti. Bilo je to triput više od onog koliko je planirao zaraditi prodajući albume ilegalno. Visoka kazna bila je dovoljno bolna, ali za Bransona, noć provedena u zatvoru bila je dio iskustva koje je dovelo do najvažnije lekcije koju je naučio:

"Bio sam zaključan u ćeliji i ovisio o nekom drugom da otvori vrata. Obećao sam si da više nikada neću učiniti nešto zbog čega bih završio u zatvoru ili se baviti bilo kakvim poslom koji bi me osramotio. Od te noći u zatvoru bio sam u mnogim različitim poslovnim svjetovima i bilo je trenutaka kada sam mogao podleći nekoj vrsti mita ili ponuditi mito da bih postigao neki svoj cilj. Ali od te noći u Dover zatvoru nikada nisam došao u napast prekršiti svoj zavjet."

Očita lekcija ove priče je da se zločin ne isplati i da u životu, kao ni u poslu, ne postoje prečice. Branson je razmišljao u malim okvirima, planirajući dan po dan i bio je usredotočen samo na pretvaranje svog lošeg posla u veliki uspjeh. Zatvor je napustio razmišljajući u širim okvirima i dugoročno. Ako u životu ne postoje prečice to znači da je život prekratak da bismo razmišljali 'od danas do sutra'.

Ali Branson je naučio nešto još važnije: da je za njega najbolji model biti buntovan, ali u okvirima zakona. Za ostvarivanje uspjeha morao je razmišljati izvan uobičajenih poslovnih okvira te izazivati kulturološki status quo. Trebao je poboljšati svoj poslovni model, ali morao je to činiti legalno. Ostvario je to razmišljajući šire, razvijanjem osjećaja za prostor, stil i udobnost. Izazvao je model prodaje albuma u trgovini pretvorivši ogromno Englesko imanje u mjesto gdje umjetnici mogu odsjesti, odmoriti se i biti kreativni umjesto da plaćaju po satu boravak u hladnim prostorima punim opreme. 

Zrakoplovnu industriju izazvao je fokusirajući se na to da putovanja učini zabavnima. Glazbenu industriju izazvao je stvaranjem megatrgovina tako velikih da bi se ljudi redovito gubili među policama. Promijenio je viđenje kako bi se korporativni izvršni direktori trebali ponašati privlačeći pažnju svojim javnim nastupima, od kojih mnogi uključuju golotinju, oblačenje kao žena i podvige koje nisu pokrivale njegove vlastite police osiguranja. Koristeći ovaj model, Branson je poduzeo stotine uspješnih poduhvata: Virgin Megastores, Virgin Records, Virgin Airlines, Virgin Holidays, Fuel, Money, Digital, Cosmetics, Trains, Healthcare, Virgin Galactic. Uvijek isti Virgin model, uvijek drugačija industrija, uvijek ono što čini odmak od uobičajenog.

Branson je ovaj model testirao uvijek iznova. Gurao je 'obruč' koliko god daleko može i ostvario spektakularne uspjehe baš kao i neuspjehe: Virgin Cola, Virgin Brides, Virgin Clothes i Virgin Vodka spadaju u posljednju skupinu. Ali kroz sve to uspio je ostati buntovan držeći se podalje od financijskih i pravnih nevolja. Odlazak u zatvor bio je možda najbolja stvar koja mu se mogla dogoditi.

Izvor: LinkedIn

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.