Na svakom radnom mjestu svakodnevno dolazi do sukoba interesa i vrijednosti, konfliktne situacije skoro su neizbježne. Na koji ih način rješavamo, kako se ponašamo u takvim situacijama ovisi isključivo o nama. Ne postoji "opći lijek" za rješavanje sukoba, rješenja ovise o situaciji i, naravno, o osobama koje sudjeluju u sukobu.
Izbor radnog mjesta i izbjegavanje sukoba
Ne postoje "recepti" za rješavanje raznih situacija u sukobima, koji u svakom trenutku dobro funkcioniraju. Ispravno rješenje i ophođenje ocrtava se temeljem konkretne situacije sukoba i osoba koje u tome sudjeluju.U određenim situacijama čovjek je primoran prilagoditi se drugima. Primjerice, osobe koje traže posao, trebale bi, prije sklapanja ugovora, tijekom traženja posla informirati se o kulturnoj pozadini tvrtke, o načinu komuniciranja, o očekivanim uzorcima ponašanja. Kada bi se moglo birati, ljudi bi trebali otići raditi na ona radna mjesta, na kojima se osjećaju ugodno i mogu ispuniti očekivanja poslodavaca.
Ukoliko osoba nije u prilici birati radno mjesto, nego radi zbog nužde, onda treba prihvatiti i posao koji, možda, nije idealan, te se mora prilagoditi normama koje nisu simpatične, Međutim, i u takvim slučajevima treba pronalaziti makar najmanje izazove i ciljeve u svakodnevnom poslu.
Isplati li se ulaziti u sukobe na radnom mjestu? To je pitanje koje ovisi isključivo o osobama i situacijama. Mnogo se lakše podnose takve situacije ako se pokuša shvatiti vlastito razmišljanje i razmišljanje druge strane: "Što je ono što ja želim, a što želi moj kolega? Koje potrebe i očekivanja nisu ispoštovana? "
Savjeti za ponašanje u cilju sprečavanja sukoba
Tajnu efikasnog rješavanja situacije koja predstavlja opasnost da preraste u sukob, čini moment kada s kolegom ili kolegicom možemo cijelu situaciju "izgladiti" tako što će se međusobne potrebe jasno izreći. Nije dobro ocijeniti drugoga, nije dobro "soliti pamet", nego je mnogo bolje ispričati na koji nas je način dotakla ominozna situacija, kako smo mi doživjeli situaciju. Nakon toga vrijedi reći što smo htjeli postići. Naravno, potrebno je pomno slušati i stajalište partnera.Prema riječima psihologa, koji se bave problematikom rješavanja konfliktnih situacija, temeljem različitih stupnjeva samo-afirmiranja i suradnje, razlikujemo pet karakterističnih načina ponašanja:
Ponašanje, za koje stručnjaci smatraju da je najefikasnije, međutim nikako nije" čudesni lijek" i ne donosi u svakoj situaciji uspjeh. Naglasak je na rješavanju problema, pronalaženju zajedničkih rješenja. "Tko je u pravu? " pozicija nije bitna. Ovakav način ponašanja pomaže u upoznavanju zamisli i ciljeva druge strane, pokušava iskoristiti mišljenje suprotne strane odnosno pokazuje povjerenje, time što će njegovo/njeno mišljenje ugraditi u rješenje. Ukoliko pretjeramo sa ovakvim ponašanjem i u svemu pronalazimo samo probleme, onda zbog sukcesivnih razgovora i "usklađivanja interesa" odužit će se rješavanje konflikta, što može prouzrokovati dodatne štete zbog gubljenja vremena.
Svaka od navedenih metoda može biti efikasna ali samo u određenim situacijama, sa određenim ljudima. Korisno je poznavati ove metode, te nam one mogu jako puno pomoći u rješavanju pojedinih situacija nastalih kao posljedica sukoba. Ukoliko uočimo manjak ili višak u smislu pojedinih metoda ili ponašanja, uočavanjem takvih nedostataka ili viška možemo razvijati svoje sposobnosti vezano za rješavanje tih situacija i na taj način postati uspješniji i kvalitetniji ljudi.
Autor: prof. Istvan Gyerman
(T.B.)
Izvor:
