Prošle je godine Njemačku napustilo 145.000 njezinih građana – najviše otkako se 1950. počela voditi statistika.
Doduše, demografi ukazuju kako se prošle godine u zemlju vratilo 128.000 Nijemaca. Po brojkama i s obzirom na 82 milijuna stanovnika, to ne zvuči toliko dramatično, no za gospodarstvo itekako jest.
Naime, odlaze u prvom redu mladi i visokoobrazovani. Analize pokazuju kako iseljava dvostruko više Nijemaca s visokom stručnom spremom i s odgovornih položaja nego običnih radnika.
Triput više je iseljenika u dobnoj skupini između 17 do 34 godina nego u skupini od 35 do 54 godina. Međutim, to su tek formalne brojke jer su mnogi odselili, a da su na dokumentima zadržali mjesto stanovanja u Njemačkoj.
Kolika je masovnost odlazaka, potvrđuju i ankete na njemačkim sveučilištima čiji se rezultati mogu usporediti s nerazvijenim zemljama: 60% studenata razmišlja o mogućnosti da potraži sreću u inozemstvu.
U opsesiji mjera štednje mnoge njemačke institucije mladima ne nude dugoročne radne ugovore, a istovremeno traže sve više: i radnog vremena i odgovornosti.
Dok su u predstavništvima od Južne Amerike pa do Dalekog istoka u pravilu snosili odgovornost za projekte vrijedne milijune, pregovarali s ministrima i stajali pred izazovom osoviti posao na noge, vrativši se u Njemačku nerijetko su suočeni s uredskom svakidašnjicom.
A to znači raditi samo ono što im šef kaže. Naravno da su takvi kadrovi među prvima koji će otići čim im se ukaže prilika. Stoga u Njemačkoj već postoji ozbiljna nestašica inženjera svih vrsta.
Međutim, val iseljavanja više ne obuhvaća samo vrhunski obrazovane stručnjake. Sve je više već i stručnih radnika koje će raširenih ruku primiti posao u susjednoj Danskoj, Nizozemskoj, pa čak i u Poljskoj.
Statistički najviše Nijemaca odlazi u Švicarsku. Pritom se može pomisliti na one koje bježe u zemlju koja je poznata, kada je riječ o porezu, po susretljivosti prema onima s dubljim džepom baš kao što su i Sjedinjene Američke Države koje su druge na ljestvici.
(A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
