Potencijali milijuna mladih izvan tržišta rada propadaju, što može imati dalekosežne i dugotrajne posljedice
Oni su pametni, obrazovani i spremni su raditi, ali ih istovremeno nitko od poslodavaca ne traži. Stoga je posve jasno da rastuća nezaposlenost u svijetu najviše šteti mladima, koji zbog opreza poslodavaca ne mogu zakoračiti niti na prvu stepenicu u svojoj karijeri.
Oštećeni su svi, od onih bez srednjoškolskog obrazovanja i visokoobrazovanih, pa sve do osoba sa MBA diplomama – od SAD-a, Velike Britanije, do Japana. Primjerice, stopa nezaposlenosti mladih od 16 do 24 godine u SAD-u, lani je iznosila 13, a ove godine je narasla na 18 posto.
Nemogućnost zaposlenja, za one koji se nalaze na početku svoje karijere, može ostaviti dalekosežne i dugotrajne posljedice, što dovodi do nastanka "izgubljene generacije". Brojne studije sugeriraju da dugotrajna nezaposlenost značajno utječe na životnu zaradu, ali i mirovinu, budući da takve osobe u velikoj mjeri na kraju prihvaćaju slabo plaćene poslove, na kojima ne mogu iskoristiti svoje potencijale, niti se kasnije "prodati" za bolju poslovnu ponudu. Istovremeno, nezaposlenost mladih šteti i poslodavcima, jer im nedostaje svježine i vitalnosti. A još alarmantnije, budući "poslovni lavovi" gurnuti su na margine, nemaju radnog iskustva i ponestaje im motivacije.
Manje novca za socijalu i zdravstvo
No, niti budućnost nije baš ružičasta. Naime, kada zaposlenost ponovno počne rasti, mnogi bi mogli ostati razočarani jer će dobivati poslove na nižim pozicijama od zaposlenika koji su u vrijeme krize uspjeli sačuvati svoja radna mjesta. Posebno će to demotivirajuće biti za one mlade, koji su vrijeme recesije iskoristili za dodatno usavršavanje, objašnjava Ray Thompson, koji se brine za razvoj talenata u sjeveroameričkom dijelu tvrtke Adecco. "Za jedno radno mjesto borit će se više generacija", pojašnjava on, a situacija će biti najlošija za one koji nemaju visoku stručnu spremu.
Mlade zaposlenike na dobro plaćenim radnim mjestima htjela bi vidjeti i generacija baby boomera, koji su od svojih mlađih kolega očekivali da oni zarade za njihove mirovine i zdravstveno osiguranje. Umjesto toga, mladi bi mogli raditi na slabo plaćenim radnim mjestima, što znači i manje novca za socijalno i zdravstveno osiguranje.
Žele štedjeti, a skupo plaćaju zaposlenike
Posve je nelogično, smatraju mnogi, da su upravo mladi najveće žrtve ekonomske krize. Prema njihovom mišljenju, tvrtke su se u krizi trebale okrenuti upravo zapošljavanju mladih, koji su znatno jeftiniji od starijih zaposlenika. No, i poslodavci, i stariji zaposlenici radije su odlučili ne upuštati se u rizik.
Priče o "izgubljenoj generaciji" u Japanu se spominju još od 1995. godine. Prema tamošnjem ministarstvu unutrašnjih poslova, 3,1 milijun Japanaca u dobi od 25 do 34 godine, zaposleno je na određeno vrijeme ili rade honorarne poslove, što je za 1,1 milijun više nego prije 10 godina. Iako stariji građani tvrde da su si mladi tome sami krivi, optužujući ih da su razmaženi i nadaju se samo part-time poslovima, ekonomisti tvrde da veliki dio odgovornosti snose i poslodavci. U Japanu se, naime, više cijeni dugogodišnje radno iskustvo, koje mladi naravno nemaju.
Vrijeme je za reforme
Europa mladima pak nudi drugačiju lekciju. Primjerice, stariji zaposlenici u Španjolskoj zaštićeni su dugoročnim ugovorima i teško im je dati otkaz, pa kad treba uštedjeti, poslodavci štede na mladima. To je i jedan od razloga zašto nezaposlenost mladih u toj zemlji iznosi visokih 39 posto, a slično je i u Francuskoj, gdje nezaposlenost mladih iznosi 24 posto, te Britaniji (19 posto).
Zbog toga mnogi stručnjaci i upozoravaju da je ovo možda najpovoljnije vrijeme za dugo najavljivanu liberalizaciju i reformu tržišta rada u mnogim zemljama, jer nezaposlenost među mladima još nije dramatična kao financijska kriza od prije godinu dana, ali bi mogla imati znatno dugoročnije i dalekosežnije posljedice. (V. K.)
Izvor: BusinessWeek
