Međunarodni praznik rada obilježava se u ime sjećanja na velike radničke demonstracije, održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine.
Izvorno, taj se dan veže uz Haymarketški masakr, 4. svibnja 1886. godine, kada je u sukobu s policijom poginulo 200 radnika, dok je osmero njih osuđeno na smrt.
Cijela priča počela je radi borbe za osmosatno radno vrijeme, a pokrenuli su je australski radnici još 1856. godine, kada su na 21. travnja odlučili obustaviti strojeve u znak protesta i borbe za svoja prava.
Ubrzo su borbu za osmosatno radno vrijeme prihvatili i američki radnici, a kako se za svoje pravo nisu uspjeli izboriti legalnim metodama, njih 250.000 je 1. svibnja krenulo u štrajk koji je imao središte u Chicagu. Napuštajući svoja radna mjesta radnici su krenuli u marš ulicama - većina njih bila je iz redova obućarske, tekstilne i drugih industrija.
Istovremeno, državne su se institucije pripremale za borbu s radnicima, kupujući naoružanje za policiju.
Da bi prosvjedima trebalo stati na kraj odlučeno je 3. svibnja kada su poslodavci na prosvjednike poslali 'razbijače štrajkova'. Nastao je sukob u koji je morala intervenirati policija. Četvero radnika je ubijeno dok je velik broj njih ranjen.
Krvavi obračun
Kao odgovor na ovaj događaj, sljedećeg su dana (4. svibnja) anarhisti i radnički aktivisti sazvali mirnu skupštinu na Haymarket trgu, kako bi protestirali protiv brutalnosti i raspravili o daljnjem tijeku borbe za svoja prava.
Prosvjed je prošao bez incidenta, a u trenutku kada se počeo bližiti kraju pojavilo se 180 policajaca i radnicima naredilo razlaz. U tom je trenutku, netko od preostalih 200 radnika bacio bombu te ubio jednog i ranio 70 policajaca. Policija je uzvratila paljbu. Ubijeno je još sedmero policajaca za koje je kasnijim medicinskim pregledima utvrđeno da su ubijeni 'vlastitim' mecima, a koliko je radnika ubijeno, do danas nije utvrđeno.
Uhićeno je devet anarhista i radničkih aktivista, a nikada nije pronađen dokaz koji bi upućivao da je netko od njih bacio bombu (počinitelj nikada nije uhvaćen). Osim toga, nije im se sudilo radi ubojstva već radi njihova aktivizma. Prilikom čitanja presude, sudac je rekao: „Osudite ove ljude, neka budu primjer drugima, objesite ih i spasite naše institucije!“.
Od osmero osuđenih četvoro njih (Albert Parsons, Adolph Fischer, August Spies i George Engel) obješeno je 11. studenog. 1887. Louis Lingd izvršio je samoubojstvo uoči vješanja, Michael Schwab i Samuel Filden osuđeni su na doživotnu robiju, a Oscar Neebe na 15 godina zatvora. U čast ovim žrtvama i ovom događaju, koji su kroz svijet prenijeli marljivi aktivisti, ponajviše Lucy Parsons, Prvi Maj počeo se diljem svijeta slaviti kao Međunarodni dan radnika i radnica. Na spomeniku žrtvama Haymarketškog masakra upisano je „Doći će dan kada će naša šutnja biti moćnija od vašeg blebetanja!“
Početak torture
Incident je poslužio kao izgovor za napad na ljevicu i radnički pokret. Policija je upadala i pretraživala domove i kancelarije osumnjičenih radnika, a stotine njih uhićeno je bez optužbe. Pokrenuta je lavina koja se više nije mogla zaustaviti…
Nakon tog dana radničke su se organizacije povećale i slavile taj dan, a sve su proslave koristile za isticanje novih prava koja su tražili, dok je crvena zastava postala simbol radništva, a crvena boja na njoj označavala je krv prolivenu u sukobu s vlastima.
Danas se Međunarodni praznik rada slavi svugdje, ali ne i u SAD-u, koje za to imaju drugi datum, kako bi izbjegle povezanost s komunizmom. U Hrvatskoj je Praznik rada prvi put obilježen u zagrebačkom parku Maksimiru, 1890. godine.
Fotografija: libcom.org
