Radni angažman i uspjesi na poslu ništa ne znače, jedini kriterij za veću plaću i nagradu je radni staž.
Marija je 27-godišnja profesorica matematike u Tehničkoj školi u Požegi. Ima tri godine radnog staža i plaću oko 4900 kuna. Uz to što je profesorica, Marija je mentorica. Pod njenim mentorstvom učenik Petar Antolović pobijedio je na velikoj međunarodnoj matematičkoj konferenciji u Švedskoj u konkurenciji 400 učenika iz 15 zemalja. Proglašen je najboljim na svijetu.
Sustav je za njezin rad i uspjeh neće nagraditi. Istodobno, dvije milijarde kuna godišnje dajemo za normalno funkcioniranje Hrvatskih željeznica, a oko 37 milijardi kuna u zadnjih deset godina dali smo za poljoprivredu. Za brodogranju smo od 1992. godine izdvajali 1,4 milijarde kuna godišnje, a u sljedeće četiri godine za njihovo restrukturiranje dat ćemo još oko dvije milijarde kuna, piše Jutarnji list.
Zašto? Zato jer sustav, ne samo u školstvu već u cijeloj javnoj upravi, zaposlenike motivira i nagrađuje tek na temelju radnog staža, a ne na temelju zasluga i rada s učenicima ili drugim bonusima na učinkovitost. Tako Marija zahvaljujući Zakonu o radu i Temeljnom kolektivnom ugovoru još dugo neće dobiti povišicu. Dobit će je tek kad ispuni uvjet za jubilarnu nagradu, za 10, 20 ili 30 godina staža, ili ako postane razrednica. Za uspjeh njenih učenika sustav joj neće dati ni kunu.
Isto tako, sustav neće nagraditi ni liječnika koji kvalitetno pregleda 20 pacijenata u danu i trebao bi imati veću plaću od liječnika koji dnevno pregleda pet pacijenata. Kao što neće nagraditi službenicu na šalteru koja riješi dvostruko više spisa od kolegice.
"Ne postoji fleksibilnost nagrađivanja. Jednostavno nemamo kulturu nagrađivanja uspješnih. A to je zato jer se naš sustav temelji na principu uravnilovke - ravnomjerna raspodjela bez obzira na količinu zalaganja i ulaganja. Treba promicati izvrsnost i osigurati načine i mehanizme za nagrađivanje", smatra ekonomist Željko Lovrinčević.
I Željko Potočnjak, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i autor prvog Zakona o radu, smatra da je naš sustav pogrešno postavljen i da bi trebalo uspostaviti mehanizme nagrađivanja izvrsnosti.
"Oni koji su bolji trebali bi brže napredovati i imati bolju plaću. Trebale bi se vrednovati i dodatne aktivnosti. Ako netko, primjerice, dobije EU projekt, ili ako učitelj s učenicima osvoji posebnu nagradu, ili u našem slučaju ako profesor drži kolegij na engleskom jeziku, to bi im se trebalo honorirati", ističe Potočnjak. Ovaj bi se problem mogao riješiti, smatra Potočnjak, izmjenama kolektivnih ugovora ili novim pravilnicima u različitim institucijama u javnom sektoru. Potočnjak kaže da bi bilo dobro javni sektor, u smislu uređenja, približiti privatnom.
"Europa sve više ide prema tome da se ne stimulira samo staž, jer je riječ o dobnoj diskriminaciji, nego posebne vještine i sposobnosti koje su se stekle", navodi Potočnjak.
Promicanje izvrsnosti u Hrvatskoj na svojoj je koži osjetila i poduzetnica Kristina Ercegović, koja je do lani vodila Herakleu, prvu hrvatsku agenciju za mystery shopping. Nagradu za izvrsnost osjetila je tek nakon što je njezin rad priznat u svijetu.
"Nemamo poduzetničku klimu. Robujemo birokraciji i nju podržavamo kao ideju i način razmišljanja", smatra Ercegović koja je nakon deset godina prodala tvrtku i otvorila Zaokret, koji se bavi savjetovanjem poduzetnika.
"U svakodnevnom sam kontaktu s poduzetnicima koji su do uspjeha došli od nule. Željela sam napisati knjigu s tim fantastičnim pričama, no ne mogu aplicirati ni na jedan natječaj jer za takvo što natječaj ne postoji. Kultura nagrađivanja kod nas jednostavno nije razvijena", kaže.
Kritična masa
Prof. dr. Boris Labar, bivši dekan Medicinskog fakulteta i predstojnik Zavoda za hematologiju u Kliničkoj bolnici Rebro, koji danas radi u Centru za ekspertnu medicinu, smatra da je za cijeli sustav u kojem nema vrednovanja po kvaliteti i u kojem oni loši imaju prevelika prava kriv naš mentalni sklop koji još ne može pojmiti da onaj koji je uspješan bude i nagrađen.
"Jednostavno nismo došli na civilizacijsku razinu na kojoj se prepoznaje kvaliteta. Nemamo mehanizme za njeno prepoznavanje, a kvaliteta je nositelj dobrog razvoja. Imate mlade znanstvenike koji rade fantastičan posao, no na kraju istraživanja njih se tek usput spomene. A stimulaciju i motivaciju osjetit će jedino ako dobiju nagradu i tako vide da je netko prepoznao njihov trud. Da bi to dobili, moraju se uspostaviti standardi. A to ćemo dobiti tek kada uspješni postanu kritična masa", uvjeren je prof. dr. Labar.
Izvor: Jutarnji list
