Švicarska je planirala reforme koje su trebale osigurati financijsku stabilnost do 2030. godine, no građani su ih odbacili na nedavnom referendumu.
'Švicarskim umirovljenicima je dobro', objavila je ovih dana velika tamošnja banka UBS, uspoređujući situaciju u kojoj se nalaze penzioneri u Švicarskoj s nekim drugim zemljama. Analitičari te banke kažu da zahvaljujući načinu na koji je postavljen švicarski mirovinski sustav prosječna pedesetogodišnja Švicarka mora odvajati puno manji dio prihoda nego njezini vršnjaci u Londonu, New Yorku ili Tokiju kako bi jednog dana imala osnovni životni standard, piše tportal.
Prema njihovim izračunima, takva osoba mora danas odvajati samo 11 posto mjesečnih prihoda kako bi osnovni životni standard održala i u mirovini. Uz takve uvjete mirovina bi joj tada trebala iznositi 48 posto ranijih prihoda, što je dovoljno za normalan život čak i u skupoj Švicarskoj.
Švicarski je mirovinski sustav u svojoj osnovi vrlo sličan hrvatskom. Tri stupa: obavezni državni, obavezni privatni i dobrovoljni privatni zajednički daju ukupnu mirovinu.
Razlike u odnosu na hrvatski sustav postoje u razini doprinosa, kao i poreznom tretmanu različitih vrsta doprinosa.
Iz obaveznog državnog (prvog) stupa švicarski umirovljenici danas primaju zajamčenu mirovinu koja se kreće u rasponu od 1175 do 2250 franaka mjesečno, a uz mirovinu koju primaju iz drugog stupa cilj je da 'ukupna mirovina dosegne 50-70 posto prihoda prije umirovljenja', ističu bankari UBS-a.
Prosječna švicarska plaća je u razini od oko 6000 franaka.
Jednako kao i u Hrvatskoj, prvi stup se financira iz sadašnjih doprinosa, odnosno današnji zaposleni financiraju mirovine današnjim penzionerima, dok se drugi i treći stup kapitaliziraju kroz vrijeme odnosno neka su vrsta osobne štednje koja se povećava godinama da bi se počela isplaćivati odlaskom u mirovinu. Za razliku od Hrvatske, u Švicarskoj se prihodi iz prvog stupa djelomično dopunjuju i prihodima od poreza na dodanu vrijednost.
Nacionalni sustav obavezne državne mirovine je u svom osnovnom obliku u Švicarskoj postavljen na noge još 1948. godine, a 1985. obaveznim je proglašen i drugi stup. Mirovinski sustav je nakon Drugog svjetskog rata prilagođavan desetak puta kako bi se uskladio s ekonomskom realnošću, a upravo zahvaljujući tim prilagodbama i, prije svega, snažnoj i rastućoj švicarskoj ekonomiji, dosad nije bilo potrebno rezati mirovine ili stvarati bitnije proračunske deficite.
Rudolf Strahm, jedan od poznatijih švicarskih ekonomista i političara, ljetos je izjavio kako su 'državne prognoze iz 1995. godine predskazale pojavu deficita (..) od 2005. godine'. No to se nije dogodilo 'zahvaljujući rastu plaća – kad se poveća ukupna razina plaća, rastu i mirovinski prihodi', objasnio je Strahm te podsjetio da je u Švicarskoj još 1999. određeno da će se dio prihoda od poreza na dodanu vrijednost odvajati za financiranje mirovinskog sustava. 'To je dovelo do odgode gubitaka', zaključio je.
Referendumsko pitanje
Unatoč tome, krajem rujna ove godine na jednom od poznatih švicarskih referenduma (švicarski građani mogu četiri puta godišnje izravnim glasanjem odlučivati o pitanjima osobito važnim za državu) našlo se pitanje reforme mirovinskog sustava. Među prijedlozima je bilo izjednačavanje dobi za odlazak u mirovinu žena s onom za muškarce (žene sada odlaze u mirovinu sa 64 godine, a muškarci sa 65), rast doprinosa koji se izdvajaju za mirovine, ali i povećanje stope PDV-a sa sadašnjih osam posto na 8,3 posto od 2021. godine. Uz to, među predloženim promjenama bilo je povećanje osnovnog iznosa mirovine iz prvog stupa za 70 franaka mjesečno za buduće penzionere.
Reforme su predložene s namjerom da se mirovinski sustav prilagodi budućim promjenama, posebno s obzirom na tzv. starenje stanovništva. Tako je omjer radno aktivnog stanovništva u odnosu na umirovljenike početkom sedamdesetih godina bio 5:1, a danas je 3,5:1. Za usporedbu, u Hrvatskoj je taj omjer katastrofalnih 1,23:1.
No građani Švicarske su blagom većinom odbili prijedloge. Reforme su trebale otvoriti put stabilnom mirovinskom sustavu u Švicarskoj do 2030. godine.
Potreba za konstantnim prilagođavanjem mirovinskih sustava lako se može vidjeti iz redovnog godišnjeg izvještaja koji izrađuje australsko sveučilište Monash u suradnji s njujorškom konzultantskom kompanijom Mercer. Izvještaj obuhvaća ocjenjivanje tridesetak mirovinskih sustava, uglavnom razvijenih industrijskih ili većih ekonomija, po nizu kriterija koji se u konačnici zbrajaju u jedinstven indeks i njemu pripadajuću ocjenu.
I dok su u izvještaju za 2016. najvišu ocjenu (A) dobili mirovinski sustavi Danske i Nizozemske, u ovogodišnjem, objavljenom prije mjesec dana, takvu ocjenu nije dobio nijedan sustav, a danski i nizozemski mirovinski sustavi su ocijenjeni ocjenom B+. U spomenutom izvještaju švicarski mirovinski sustav već dvije godine nosi ocjenu B, koju karakterizira opis da se radi o 'sustavu koji ima zdravu strukturu, s dosta dobrih značajki, ali ima i neke dijelove koje bi trebalo poboljšati i koji ga razlikuju od sustava s ocjenom A'.
Čak i kad sustavi dobro funkcioniraju, poput spomenutog švicarskog, potrebno ih je konstantno prilagođavati kako bi i budući umirovljenici imali osiguranu osnovu za normalan život.
Izvor: tportal
