Ako želimo da nam zaposlenici zaista budu kolektiv i da dijele istu viziju, svrhu i vrijednosti, u tom kontekstu je najlogičnije da i fizički budu što više zajedno, tvrdi stručnjakinja za ljudske potencijale i specijalistica organizacijske i industrijske psihologije Tanja Pureta.
Dok prvi glasno viču da svoj posao jednako kvalitetno mogu obavljati i od kuće, drugi govore da posao, profitabilnost i kvalitete rada pati. Ovi prvi uglavnom su zaposlenici, a ovi drugi uglavnom su poslodavci. Svatko vidi iz svog kuta gledišta i svoju stranu medalje. No, što kaže struka, gledaju li zagovaratelji rada od kuće samo na svoju osobnu korist, a ne na poslovni prosperitet? I može li se pomiriti jedno s drugim?
„Površno bi bilo prihvatiti rad od kuće kao ‘novo normalno’ samo zato što se pokazao kao nešto što je pomoglo da neka poslovanja prežive u ekstremnim uvjetima, poput covid krize, ili zato što se to ljudima baš svidjelo pa su to odlučili prisvojiti kao svoje trajno pravo, koje i poslodavci moraju prihvatiti zbog stvorenog društvenog pritiska i površnog marketinga“, upozorava Tanja Pureta, CEO Ramira, kompanije koja već 22 godine pomaže organizacijama ostvariti poslovni rast kroz uspostavu strategija i procesa, razvijanje zaposlenika i upravljanje ljudskim potencijalima, piše women in adria.
Ako želimo da nam zaposlenici zaista budu kolektiv i da dijele istu viziju, svrhu i vrijednosti, u tom kontekstu je najlogičnije da i fizički budu što više zajedno, objašnjava stručnjakinja.
„Sve drugo – rad od kuće i hibridni rad – su labave veze za koje se kratkoročno može naći puno opravdanja iz perspektive obiju strana, ali mislim da dugoročno mogu svima više štetiti“, tvrdi Pureta.
U pandemiji je postojala visoka motivacija
Objašnjava da je rad od kuće u ekstremnim uvjetima covid krize sigurno mogao biti izvrsno organiziran jer je sve skupa dovoljno kratko trajalo da bi se pojavila sustavna urušavanja sistema. Također, ljudi su bili jako motivirani da održe poslovanje.
Ipak, i tada su se već bile pojavile ozbiljne nuspojave.
„Došlo je do slabljenja tkiva organizacija i psihičkih tegoba zaposlenika“, podsjeća HR stručnjakinja.
Pureta smatra da se o ovoj temi vrlo emotivno polemizira, a da se u većini tih polemika ne polazi od relevantnih činjenica koje bi nas dovele do adekvatnih zaključaka.
Tko uopće može raditi od kuće?
Najprije, o kojem mi to postotku zaposlenika koji mogu raditi od kuće uopće pričamo? Sva proizvodnja, trgovina, transport, ugostiteljstvo i turizam, zdravstvo, školstvo, promet…
sve su to djelatnosti koje se ne mogu raditi remote ili hibridno. Dakle, od kuće mogu povremeno raditi samo neka zanimanja i neke službe podrške.„Pitam se kako neki zaposlenici u dućanima i proizvodnji gledaju na kolege iz službi podrške koji mogu raditi od kuće? Gdje je tu sustav pravednosti? Gdje se tu gradi međusobno razumijevanje i suradnja na ostvarenju zajedničkih ciljeva?“, kaže HR stručnjakinja.
Upozorava da organizacije nisu samo skup pojedinaca koji samostalno trebaju nešto isporučiti. One su vrlo kompleksni sustavi koji dugoročno održivo sigurno bolje rade i razvijaju se ako ljudi rade zajedno fizički, pod uvjetom da je poslovanje generalno dobro postavljeno. Kvalitetnija je dinamika, kvalitetnije se razvijaju odnosi, bolje su mogućnosti razvoja i učinkovitog rada, od pojedinačne do korporacijske razine.
„Nisam za prekovremeni rad, nisam za bilo koji oblik iskorištavanja ili nepoštivanja zaposlenika, jesam za privatno-poslovnu harmoniju. Međutim, smatram da se zaposlenici i organizacije trebaju međusobno vidjeti i biti aktivno usmjereni na suradnju u ostvarenju zajedničkih ciljeva tijekom radnog vremena“.
Izvor: women in adria
