Visoki omjeri duga i BDP-a ne moraju nužno značiti ekonomsku nestabilnost, ali zahtijevaju pažljivo upravljanje.
Kako bi se ocijenilo je li dug neke države prevelik ili ne, osim apsolutnog iznosa i omjera prema BDP-u, treba, između ostalog, pratiti i troškove servisiranja kamata na dug u odnosu na proračunske prihode – a to je pokazatelj koliki dio prihoda država mora izdvojiti za otplatu kamata. Ako je ovaj pokazatelj previsok, to znači da dug postaje teret, prenosi N1.
Kada se objavljuje statistika o javnom dugu neke države, obično se uz njegov apsolutni iznos i rast u određenom vremenskom razdoblju – a u svrhu tumačenja pozitivnog ili negativnog utjecaja na cjelokupno gospodarstvo – kao najrelevantniji podatak uzima omjer javnog duga i bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Taj omjer pokazuje koliko je država zadužena u odnosu na ukupnu vrijednost svega što proizvede na godišnjoj razini. Primjerice, ako dug iznosi 100 posto BDP-a, to znači da bi cjelokupna godišnja vrijednost gospodarstva jedne zemlje jedva pokrila dugove.
Prema usvojenim kriterijima iz Maastrichta, članice Europske unije bi u teoriji trebale poštovati pravilo da javni dug ne prelazi 60 posto BDP-a kao preporučenu granicu, no u praksi to često nije slučaj.
Također je potrebno istaknuti da razvijena gospodarstva često imaju ovaj omjer daleko iznad preporučenog, pri čemu se prvo promatra njihova sposobnost otplate tog duga.
Najbolji primjeri za to su Japan – s javnim dugom od čak 235 posto BDP-a i Sjedinjene Američke Države s dugom koji je dosegnuo 123 posto BDP-a.
Ove dvije zemlje izdaju dug u svojim valutama i imaju fleksibilnost upravljanja njime tiskanjem više novca. Ipak, čak se i oni suočavaju s rastućim troškovima kamata kako razina duga raste.
Razvijene zemlje su zaduženije
“U 2025. javni će dug ostati gorući problem za mnoge zemlje, a vlade diljem svijeta suočavaju se s fiskalnim izazovima u svjetlu pandemije, geopolitičke nestabilnosti i gospodarskog usporavanja”, navodi se u izvješću Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
Gledajući pojedinačne performanse, neslavno prvo mjesto zauzima Sudan s javnim dugom od 252 posto BDP-a, potaknut dugotrajnim unutarnjim sukobima i teškim gospodarskim izazovima. Afrička država pretekla je Japan kao zemlja s najvećim omjerom duga i BDP-a 2023. godine kada je izbio građanski rat.
Japan ima najveći dužnički teret među razvijenim zemljama, sa spomenutih 235 posto BDP-a, ali i s postojanim fiskalnim deficitom i starenjem stanovništva koje također pridonosi rastu duga. Uz Japan, među najzaduženijim razvijenim zemljama su Singapur (175 posto), Bahrein (141 posto) i Italija (137 posto).
Francuska ima dug od 116 posto BDP-a, Kanada 113, Belgija 106, Velika Britanija 103, Španjolska 101 posto, Kina 96, Hrvatska 56, Srbija 44, Nizozemska 43, Bosna i Hercegovina 34, a Rusija samo 21 posto.
Od zemalja G7, Njemačka ima najmanji teret duga – 65 posto BDP-a.
Najmanje zadužene zemlje MMF navodi kao Posebnu autonomnu regiju Macao, s nula posto, Brunej i Tuvalu s dva, odnosno pet posto.
Obično se omjer duga i BDP-a povećava nakon razdoblja recesije ili gospodarskih šokova, poput financijske krize 2008. ili pandemije virusa korona – dobar primjer potonjeg je gospodarstvo Crne Gore, čiji je dug tada porastao na 105 posto, da bi se početkom ove godine vratio na relativno prihvatljivu razinu od 61 posto.
Izvor: N1
