Je li moguće ostati vjeran sebi i pritom zadovoljiti očekivanja poslodavaca? Možda je autentičnost ključ uspjeha, ali kako pronaći balans između iskrenosti i profesionalizma?
Autentičnost je u zadnje vrijeme postala prava buzzword, riječ koja je u trendu i služi za privlačenje pažnje, no budući da se često koristi površno, bez pravog razumijevanja ili konkretne primjene, gubi svoje pravo značenje.
Kako biti autentičan također je pitanje koje iskače iz paštete. Ako otkrijemo odgovor na njega brojni poslovni gurui nam jamče uspješan i sretan život. Barem ako je suditi po preko 60.000 naslova koji se trenutačno na tu temu nude na Amazonu, piše točka na i.
“Samo budi svoj/a i sve će se ostalo posložiti”, “Da bi bio dobar lider moraš biti autentičan”, “Samo autentičan brand može zadržati klijenta” – izjave su kojima su organizacije i pojedinci s kojima radim često bombardirani.
Što to zaista znači?
Međutim, što zapravo znači biti autentičan u poslovnom svijetu? I kako ne pasti u zamku (ne)autentičnosti?
To je iskrenost prema sebi i drugima. Živjeti u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima, bez obzira na vanjske pritiske i očekivanja. Nije to samo individualni koncept, već se ogleda i u međuljudskim odnosima. Organizacije i timovi mogu biti autentični, ako su takvi pojedinci u njima i ako zagovaraju ravnotežu između osobnih vrijednosti i potreba te ciljeva zajednice.
U timovima i organizacijama koje potiču autentičnost zaposlenici su angažiraniji, zadovoljniji i kreativniji. Izostanak pritiska da se trebaju prilagoditi pod svaku cijenu pomaže stvaranju okruženja u kojem svatko može doprinijeti svojom perspektivom.
Zašto je autentičnost važna
Svi smo gledali filmove ili čitali knjige u kojima je glavni zlikovac spojen na detektor laži. Uređaj “očitava” istinu koju otkriva njegovo tijelo. Funkcioniranje poligrafa ili detektora laži zasniva se na povezanosti naših misli (uma), fizioloških reakcija (tijela) i osjećaja. Svatko reagira drukčije na određene pojmove, a poligraf bilježi i pokazuje tu reakciju.
Laganje, skrivanje istine i zavaravanje izazivaju tjelesni i umni stres što pak dovodi do fizioloških reakcija koje se razlikuju od onih kad govorimo istinu. Biologija i fiziologija su se “pobrinule” da preferiramo istinu, odnosno autentičnost.
Ljudi prirodno osjećaju i znaju da je to nešto važno i generalno prepoznaju kad netko nije takav. Logično pitanje je onda zašto nismo (uvijek) autentični? Pa zato što to nije (uvijek) lako.
Mitovi o autentičnosti: Sloboda izražavanja ili…?
Jedna od najčešćih zabluda je da je autentičnost potpuna sloboda izražavanja, bez obzira na kontekst i posljedice.
Osobe koje reagiraju uvijek na isti način, a opravdavaju to svojom prirodom i karakterom (oni su takvi kakvi jesu, what you see is what you get), u stvari su vrlo rigidne. Za njih biti autentičan znači govoriti ili raditi ono što im padne na pamet, ne razmišljajući kako takvo ponašanje utječe na druge ili situaciju.
U stvarnosti, to nije samo stvar otvorenog izražavanja. Ona znači i razumijevanje i prilagođavanje kontekstu, kao i poštivanje granica drugih ljudi. Prava autentičnost zahtjeva samosvijest, empatiju i sposobnost prepoznavanja posljedica svojeg ponašanja.
Proces evolucije i prilagodbe
Još jedna zabluda je da je autentičnost statična. Da smo takvi samo kada smo potpuno i uvijek dosljedni u svom ponašanju. Međutim, ona je proces koji se razvija kroz vrijeme, iskustva i promjene, i na tom putu može evoluirati. To ne znači da se ne možemo mijenjati ili prilagoditi, nego da razumijemo svoje emocije, vrijednosti i uvjerenja dok odgovaramo na situacije i kontekst u kojem se nalazimo.
Primjerice, zamislite osobu u poslovnom okruženju koja vjeruje da biti autentičan znači izraziti svaku misao ili osjećaj bez obzira na kontekst. Tijekom timskog sastanka, osoba izjavi: “Ne sviđa mi se ovaj projekt i mislim da svi koji rade na njemu nemaju pojma”. Ili zaposlenika koji se smatra “transparentnim” i “autentičnim” jer često dijeli svoje mišljenje o projektima i suradnicima. Tijekom sastanka upućuje kritiku kolegi koji je iznio novu ideju govoreći: “Ne razumijem kako možeš pomisliti da je ovo dobra ideja kad je to potpuni promašaj!”
Iako ovakve izjave jesu iskreno izraženo mišljenje, one ne uzimaju u obzir emocije i mišljenja drugih članova tima. Umjesto da pruže konstruktivan feedback, fokusiraju se samo na izražavanje nezadovoljstva, kritike i neslaganja. Takav način komunikacije vrlo vjerojatno će narušiti timsku dinamiku i izazvati konflikt.
Odgovornost umjesto destruktivnosti
U oba slučaja, osoba može misliti da su njeni komentari “autentični”, ali zapravo su destruktivni. Oni umjesto da pridonose zdravoj raspravi, stvaraju tenzije unutar tima.
Prava autentičnost je izražavanje mišljenja na način koji uzima u obzir kontekst, stavove i osjećaje drugih, poput: “Imam neke dvojbe u vezi s ovim projektom/idejom. Mogu li podijeliti svoja razmišljanja i čuti vaša mišljenja?”
Takav pristup omogućava autentičnost, ali istodobno pokazuje poštovanje prema kolegama i potiče otvorenu komunikaciju. Rezultat je konstruktivan dijalog, koji može dovesti do boljih rješenja i jačanja timskih odnosa. Na ovaj način, ona nije više samo sloboda izražavanja, već i odgovornost prema kontekstu i ljudima oko sebe.
Emocionalna inteligencija i fleksibilnost kao temelji
Prava autentičnost uključuje emocionalnu inteligenciju i fleksibilnost. To znači da se možemo iskreno izraziti, ali prilagođavajući svoj pristup situaciji.
Ponekad ćemo neslaganje izražavati mirno i s poštovanjem, a u drugim situacijama možemo biti izravniji i odlučniji. Ključ je prepoznati trenutak u kojem se nalazimo i u skladu s tim odabrati najbolji način za doprinos našem okruženju.
Fleksibilnost i sposobnost prilagođavanja ukazuje na dublje razumijevanje autentičnosti. To znači da ona nije samo “takvi smo kakvi jesmo”, već da smo svjesni svojih reakcija i njihove važnosti. Tako dolazimo do tzv. “responzivnosti” – sposobnosti da reagiramo pažljivo i promišljeno, uzimajući u obzir kako naše riječi i postupci utječu na druge. Tako se održava ravnoteža između iskrenosti i međuljudskih odnosa.
Autentičnost u organizacijama ključna je za izgradnju povjerenja, koje je, pak, temelj zdrave organizacijske kulture. U svijetu koji često favorizira površnost, ona zahtjeva hrabrost i emocionalnu inteligenciju, ali je neophodna za postizanje angažiranosti i zadovoljstva zaposlenika. Na kraju, izbor da budemo autentični može transformirati ne samo naš posao, već i naš život.
Izvor: Točka na i
