Ankete i istraživanja

Realnost tržišta rada: poslodavci ne mogu popuniti radna mjesta. Na tržištu rada diljem svijeta sve je više natječaja za posao, a nezaposlenost je sve niža. Zbog negativnih demografskih trendova radne snage sve je manje. 

Čini se kako je globalna mobilnost postala ključan mehanizam za premošćivanje gorućeg ekonomskog problema – nedostatka radne snage. No, koliko su radnici spremni na preseljenje zbog posla? Koje zemlje i poslodavce preferiraju i zašto? Odgovore na ta pitanja, pružilo je novo istraživanje “Decoding Global Talent 2024”, koje je nastalo u suradnji The Stepstone Group, Boston Consulting Group i The Network, čiji je član i Alma Career Croatia. U istraživanju je sudjelovalo 150.000 ljudi iz 188 zemalja svijeta. 

Svaki četvrti ispitanik aktivno traži posao izvan svoje zemlje

Unatoč globalnim izazovima, želja za preseljenjem i radom u inozemstvu izražena je kod većine zaposlenika. Preciznije rečeno, svaki četvrti (23 %) ispitanik aktivno traži poslove u drugim zemljama. Kada bi taj podatak stavili u perspektivu broja radno sposobnog stanovništva na globalnoj razini, kojeg je prema podacima Svjetske banke sada 3,5 milijardi, došli bi do zaključka da je 800 milijuna ljudi spremno na preseljenje zbog bolje poslovne prilike. Taj trend posebno je vidljiv kod mlađe populacije, točnije kod zaposlenika koji su u svojim dvadesetima i tridesetima. U toj dobnoj skupini čak 32 % njih aktivno traži posao u inozemstvu.

Osim njih, aktivni tražitelji posla van granica svoje matične zemlje su i osobe na visokim pozicijama (30 %). Za razliku od onih koji aktivno traže posao u inozemstvu, 63 % ispitanika zainteresirano je i otvoreno prema opciji preseljenja zbog bolje poslovne prilike. U usporedbi s prijašnjim istraživanjima Decoding Global Talent, u ovom, novom, četvrtom izdanju vidljiv je blagi rast od 2 % kada je u pitanju traženje posla u inozemstvu.

Slične rezultate pokazalo je i istraživanje koje je provela Alma Career, prema kojem u Hrvatskoj o preseljenju ozbiljno razmišlja svaki peti građanin (21 %), dok je 15 % neodlučnih. Na preseljenje u Hrvatskoj, spremniji su ispitanici viših platnih razreda. Svaki četvrti ispitanik koji trenutno ima plaću u gornjih 10 % spreman je na preseljenje, dok je takvih svega 18 % među onima s najnižih 10 % primanja. 

Cijeli članak pročitajte na Alma Career Croatia blogu.

Očekivanja u hrvatskom gospodarstvu zamjetno su pogoršana u travnju, odražavajući lošije procjene industrijske proizvodnje i potražnje za uslugama, pokazalo je u ponedjeljak mjesečno istraživanje Europske komisije.

Indeks ekonomske klime (ESI) u Hrvatskoj pao je u travnju za 4,9 bodova u odnosu na revidiranu vrijednost u ožujku, kliznuvši na 107,7 bodova.

Znatno blaži optimizam pokazali su u travnju menadžeri u industriji, uz pogoršana očekivanja proizvodnje u idućim mjesecima i lošije ocjene rezultata u prethodnom razdoblju i planirano slabije zapošljavanje. Indeks očekivanja u sektoru pao je za gotovo osam bodova u odnosu na ožujak.

Pogoršano je i raspoloženje u sektoru usluga i maloprodaje, iskazano u padu indeksa za 7,3 odnosno za gotovo šest bodova. Poslovanje u protekla tri mjeseca bilo je lošije no što su pokazivale ocjene u prethodnom mjesecu, a prognoza potražnje za uslugama znatno je pogoršana.

Blago se poboljšalo samo raspoloženje u građevinskom sektoru, prema rastu indeksa za 2,3 boda.

Među potrošačima je pak raspoloženje bilo stabilno u usporedbi s ožujkom, što se očituje u gotovo nepromijenjenoj vrijednosti indeksa, pokazuje istraživanje.

Menadžeri u gospodarstvu u cjelini očekuju da će manje zapošljavati u idućim mjesecima, prema padu indeksa EEI za tri boda. Neizvjesnost u poslovanju ublažena je pak u odnosu na ožujak, procjenjuju, i indeks EUI pao je za gotovo jedan bod.

Blago pogoršanje u eurozoni

Ozračje među menadžerima i potrošačima u eurozoni u cjelini marginalno je pak pogoršano u travnju, što se očituje u padu indeksa ekonomske klime (ESI) za 0,6 bodova u odnosu na revidiranu vrijednost u ožujku, na 95,6 bodova.

Marginalan pad indeksa odražava slabije ozračje među poslovnim čelnicima u industriji, iskazano u padu indeksa za 1,6 bodova.

Očekivanja su pogoršana i u maloprodaji u odnosu na ožujak, što se očituje u padu indeksa za 0,8 bodova. Slijede sektori usluga i građevinarstva, u kojima je ozračje blago pogoršano, iskazano u padu indeksa za 0,4 boda.  

Raspoloženje među potrošačima bilo je pak gotovo nepromijenjeno u odnosu na ožujak.

Poslovni čelnici u 20-članom gospodarstvu očekuju slabije zapošljavanje u idućim mjesecima, prema padu indeksa EEI za 0,7 bodova. Neizvjesnost u poslovanju trebala bi po njihovoj procjeni biti neznatno blaža u odnosu na procjene u ožujku, što se očitovalo u padu indeksa EUI za pola boda.

Među vodećim gospodarstvima eurozone najviše se pogoršalo raspoloženje u francuskom gospodarstvu, prema padu ESI-ja za gotovo pet bodova. Slijedi Italija s padom indeksa za 1,3 boda.

U skupini 'velikih' raspoloženje se najviše poboljšalo u Španjolskoj i Njemačkoj, prema rastu indeksa za 2,3 odnosno 1,5 bodova.

Najveće gospodarstvo izvan eurozone, ono Poljske, također bilježi poboljšano ozračje, prema rastu indeksa za 1,5 bodova.

Izvor: Hina

Niz je izazova i pitanja s kojima je suočeno domaće gospodarstvo. Krenuvši od nedostatka kvalificirane radne snage i emigracije visokoobrazovanih radnika, preko uvoza strane radne snage, tehnološkog napretka i sve većeg utjecaja umjetne inteligencije na radne procese, pa sve do nesklada između vještina koje posjeduju radnici i potreba tržišta rada. 

No, koji od njih se odmah trebaju naći u fokusu nove Vlade? 

Alma Career Croatia koja upravlja portalom MojPosao, odgovore je potražila u okviru ankete u kojoj je sudjelovalo više od 400 ispitanika.

Državni nameti obezvrjeđuju rad

Prema mišljenju gotovo polovice sudionika (47%) apsolutni prioritet nove izvršne vlasti treba biti dodatno porezno rasterećenje rada. Potrebno je, poručuju građani, 'smanjiti utjecaj državnih nameta na vrijednost rada', podići neoporezivi dio plaće, ali i dodatno rasteretiti rad umirovljenika.

Svaki peti sudionik ankete (18%) smatra kako jedan od glavnih ciljeva nove vlade mora biti kvalitetnije usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada. Upisne kvote ne prate realno stanje na tržištu, a potrebno je pokrenuti nove smjerove za tražena zanimanja, poručuju ispitanici.

Aktivacija dijela nezaposlenih i povratak ljudi iz inozemstva

Veliku prepreku napretku i održivosti domaćeg tržišta rada predstavlja i velik broj radno sposobnih, a trenutno nezaposlenih osoba, ističe 16% anketiranih. Rješenje vide u prekvalifikaciji i stručnom osposobljavanju dijela ljudi te sankcioniranju rada 'na crno'.

Svaki deseti ispitanik (10%) ističe kako prioritet mora biti povratak Hrvata iz inozemstva, a 4% naglašava važnost kvalitetne integracije stranih radnika u naše društvo.

Ostali prijedlozi građana uključuju preusmjeravanje viška zaposlenih iz javne uprave i državnih poduzeća u privatni sektor, povećanje vlastite proizvodnje, fleksibilizaciju radnih uvjeta, povećanje minimalne plaće te decentralizaciju države.
 
O anketi:

Sudjelovalo je više od 400 ispitanika. Zbog jednostavnosti ispunjavanja ankete nisu zabilježeni demografski podaci o ispitanicima tako da se rezultati ne mogu generalizirati, ali su indikativni. 

Želje ispitanika: dobri međuljudski odnosi i prilika za napredak u struci

Mijenjati poslodavca ili ne?

Razmišljate li o promjeni poslodavca?

Pridruži nam se u potrazi za najpoželjnijim poslodavcima u Hrvatskoj!

• Playstation 5: Doživi vrhunsko iskustvo igranja s najnovijom generacijom konzole - Playstation 5. Ova konzola donosi vrhunsku grafiku, brzi procesor i nevjerojatne igre koje će te potpuno oduševiti.
• Wellness vikend u Termama Sveti Martin: Prepusti se luksuzu i opuštanju tijekom vikenda u Termama Sveti Martin. Uživaj u termalnim bazenima, masažama, saunama i brojnim drugim wellness sadržajima koji će osigurati potpuno opuštanje i obnovu energije.
• Dyson V8 štapni usisavač: Učini čišćenje doma lakšim i učinkovitijim s Dyson V8 štapnim usisavačem. 

Stalo nam je do tvog mišljenja! Ispuni UPITNIK i osvoji vrijedne nagrade!

S nadolazećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, jedno od ključnih pitanja koje će se tijekom predstojećeg mandata naći 'na stolu' novog (ili starog) vodstva, jest ono kako se nositi s izazovima vezanim uz tržište rada. 

Krenuvši od nedostatka kvalificirane radne snage i emigracije visokoobrazovanih radnika, preko uvoza strane radne snage, tehnološkog napretka i sve većeg utjecaja umjetne inteligencije na radne procese, pa sve do nesklada između vještina koje posjeduju radnici i potreba tržišta rada. 

Kako bi se adekvatno odgovorilo na ova pitanja, smatramo kako je važno čuti glas građana.

U sklopu toga, MojPosao provodi anketu kojom želimo otkriti što je prema mišljenju Hrvata najvažniji zadatak Vlade u sljedećem mandatu. Barem kad je u pitanju tržište rada. 

Je li to, primjerice, dodatno porezno rasterećenje rada s ciljem poticanja zapošljavanja i gospodarskog rasta? Aktiviranje radno sposobnih a trenutno neaktivnih osoba? Možda kvalitetnija integracija stranih radnika u naše društvo? 

Sudjeluj u anketi koju možeš pronaći na naslovnici portala MojPosao i zajedno oblikujmo bolju budućnost tržišta rada u Hrvatskoj. 

Alma Career grupacija, vodeća grupacija na tržištu usluga zapošljavanja u 11 zemalja središnje i istočne Europe, provela je međunarodno istraživanje o spremnosti na preseljenje zbog posla otkrivajući stavove i percepcije više od 82.000 sudionika, od kojih 11.800 iz Hrvatske. Istraživanju su se pridružile zemlje iz Alma Career grupacije: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Estonija, Finska, Latvija, Litva, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovačka i Slovenija. Osim u tim zemljama podaci su se prikupljali i u Srbiji te Bugarskoj gdje Alma Career posluje s partnerima. Istraživanje je provedeno putem međunarodnog servisa za istraživanje visine plaća Paylab, u okviru kojeg djeluje i MojaPlaća.

„Svaki stanovnik koji napusti Hrvatsku nam je iznimno važan. Napuštaju nas mladi poduzetni ljudi s cijelim obiteljima, a naše stanovništvo sve je starije.  Iako radnu snagu pokušavamo nadomjestiti sa radnicima iz susjednih zemalja iz kojih svake godine primimo oko 100.000 radnika, mogli bismo reći kako smo i taj "bazen" iscrpili. Uz to, oni su sve spremniji otići i dalje od nas. Moramo biti sretni da možemo uvesti radnike iz Azije i Afrike, ali oni su većinom slabije educirani. Ovo istraživanje pokazalo nam je kako i dalje postoji opasnost da će u budućnosti Hrvatsku na godišnjoj razini napustiti i do 30.000 stanovnika. No, najveći rizik je u grupi koju najteže možemo nadoknaditi, koje iz zemlje odlaze s cijelim obiteljima na duži period ili trajno“, istaknuo je Igor Žonja, direktor Alma Career regije jug i predsjednik uprave portala MojPosao.

Spremnost na preseljenje

Iako se posljednjih godina puno priča o preseljenju i odlasku Hrvata iz domovine u potrazi za (novim) poslom, čak dvije trećine ispitanika (64 %) nije voljno preseliti se. Očito smo došli u fazu u kojoj su oni koji su to željeli, već i učinili. O preseljenju ozbiljno razmišlja svaki peti građanin (21 %), dok je 15 % neodlučnih. Pogledamo li zemlje regije, tamo je nešto veća spremnost na preseljenje (23 %).

 
Gledajući po svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju, ispitanici u Sjevernoj Makedoniji (28 %), Estoniji (27 %) i Bosni i Hercegovini (26 %) skloniji su preseljenju nego ispitanici u Finskoj (20 %), Sloveniji (16 %) i Poljskoj (17 %), a samo vrlo mali broj ispitanika u Litvi (12 %) i Bugarskoj (11 %) otvoreni su za preseljenje u inozemstvo u potrazi za poslom.

 
Zanimljivo, na preseljenje u Hrvatskoj (kao i u drugim zemljama uključenim u istraživanje), spremniji su ispitanici viših platnih razreda. Svaki četvrti ispitanik koji trenutno ima plaću u gornjih 10 % spreman je na preseljenje, dok je takvih svega 18 % među onima s najnižih 10 % primanja.

 
Od onih koji su spremni na preseljenje, više od polovine ispitanika (59 %) spremno je preseliti se na dulji rok (više od godine dana), dok je svaki četvrti spreman na preseljenje samo ako se radi o periodu od nekoliko mjeseci. Manji dio ispitanika (15 %) na preseljenje je spremno samo ako se radi o jako kratkom periodu od nekoliko tjedana. Na kraća preseljenja spremniji su ispitanici s višim plaćama, dok su oni s nižim primanjima spremni preseliti se  na duži rok.

Koji posao bi radili u inozemstvu?

Generalno gledajući, u inozemstvu nismo spremni prihvatiti bilo kakav posao, iako bi svaki treći ispitanik pristao na bilo što. Čak dvije trećine (68 %) ispitanika u inozemstvo bi odselilo zbog posla u struci. Ispitanici iz Hrvatske po tome se pitanju ne razlikuju mnogo od svojih kolega iz ostalih zemalja. Nasuprot njih ispitanici iz regije, u nešto su većoj mjeri, spremni pristati na bilo kakav posao (39 %) u odnosu na ostale ispitanike.

 
Iako bi tek trećina ispitanika prihvatila bilo kakav posao u inozemstvu, gotovo polovica ispitanika (47 %) u inozemstvu bi pristala raditi na poziciji ispod trenutne. Što znači da nam u inozemstvu nije toliko bitna pozicija, koliko rad u struci.

Ako bi pristali na preseljenje, ispitanici s osnovnim i srednjim obrazovanjem skloniji su pristati na niže rangiranu poziciju od one koju trenutno imaju (53 %). S druge strane, ispitanici s postdiplomskim kvalifikacijama – magisterij i doktorat – pokazuju najmanju vjerojatnost preseljenja radi niže rangiranih pozicija u inozemstvu (43% bi ih prihvatilo nižu poziciju u inozemstvu). 

Koji čimbenici nas odvraćaju ili potiču na preseljenje?

Na preseljenje bi ispitanike iz Hrvatske najviše potaknula bolja plaća (64 %). Daleko ispod toga, na drugom mjestu je mogućnost razvoja karijere (29 %) te mogućnost da sa sobom povedu članove obitelji (22 %). Stjecanje novih znanja i vještina potaknulo bi 15 % ispitanika, a svaki deseti (10 %) odselio bi zbog loše političke i ekonomske situacije.  

Manje bitni faktori prilikom preseljenja su pomoć poslodavca u procesu (8 %) te usavršavanje stranog jezika (5 %).

U srednjoj Europi, na Balkanu te Finskoj, mogućnost bolje plaće najuvjerljiviji je razlog za razmatranje zapošljavanja u inozemstvu. Takvo mišljenje dijeli između 59 %  do 61 % ispitanika. Drugi aspekt koji bi ispitanike potaknuo na preseljenje je mogućnost dovođenja članova obitelji. Ovaj benefit posebno je važan ispitanicima baltičkih zemalja i Finske (42 %). Nadalje, usavršavanje jezika te politički ili ekonomski uvjeti kod ispitanika imaju manji utjecaj na odluku o preseljenju od napredovanja u karijeri i profesionalnog razvoja. Generalno gledajući, čini se kako su mogućnost preseljenja s obitelji kao i financijska sigurnost glavni motivatori odlaska u inozemstvo.

 
S druge strane, najveća prepreka za rad u inozemstvu je dugotrajno odvajanje od prijatelja i obitelji, kako za ispitanike iz Hrvatske (35 %), tako i za ispitanike iz ostalih zemalja. Oni iz srednje Europe najviše su zabrinuti zbog ovog problema, pri čemu 60 % njih smatra da je to značajna prepreka. 
Tjeskoba zbog novog okruženja i briga oko komunikacije na stranom jeziku muči 16 % ispitanika, odnosno 14 % ispitanika iz Hrvatske. Slično toliko, 13 % ispitanika strahuje da će biti „stranac“ na poslu, dok ih 6 % smatra da u drugoj zemlji ne bi imali dobru zdravstvenu skrb, odnosno da bi se zbog toga morali vraćati. Samo putovanje (i povremeno vraćanje u Hrvatsku) kao prepreku vidi 4 % ispitanika.

U koju bi zemlju preselill?

Hrvati bi, očekivano, najradije  preselili u Austriju, Njemačku te Švicarsku. Kao razlog preseljenja u ove zemlje ispitanici su naveli viša primanja, bolji životni standard te bolje uređenje same zemlje.

Općenito gledajući, tri najpopularnije zemlje za preseljenje u Europi su: Njemačka, Austrija i Švicarska. Zanimljivo je da je Španjolska bila najpopularnija destinacija za preseljenje među zemljama Baltika. 

Zaključak

Ispitanici određenih zemalja spremniji su na preseljenje u odnosu na ostale kolege. Tako su potrazi za novim početkom u stranoj zemlji skloniji ispitanici iz: Sjeverne Makedonije 28 %, Estonije 27 %, Bosne i Hercegovine 26 %; dok su ljudi u Finskoj 20 %, Sloveniji 16 %, i Poljskoj 17 % manje skloni toj opciji.

Pripadnici višeg platnog razreda skloniji su putovanju u inozemstvo u potrazi za poslovnim prilikama. U srednjoj Europi, na Balkanu te Finskoj, mogućnost bolje plaće najuvjerljiviji je razlog za razmatranje zapošljavanja u inozemstvu. Međutim, najveća prepreka radu u inozemstvu je dugotrajno odvajanje od prijatelja i obitelji. Glavne stvari koje mogu spriječiti ljude da iskoriste prilike za zapošljavanje u inozemstvu su emocionalne veze i problemi u komunikaciji. 

O Alma Career grupaciji:

Alma Career grupacija, čiji je dio i portal MojPosao, tržišni je lider u uslugama zapošljavanja u 12 europskih zemalja. U svom portfelju broji više od milijun i pol oglasa za posao koje mjesečno pregleda 5 milijuna posjetitelja,  a raspolaže i s bazom od 4,3 milijuna životopisa tražitelja posla. 
Alma Career je globalna tvrtka s lokalnim srcem - ima duboko znanje, dugogodišnju stručnost i kulturno razumijevanje lokalnih tržišta. Alma Career posluje u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Češkoj, Estoniji, Finskoj, Latviji, Litvi, Sjevernoj Makedoniji, Poljskoj, Srbiji, Slovačkoj i Sloveniji.

Većina ljudi je barem jednom tijekom karijere odradila 'sezonu'

Sigurna plaća i osiguran smještaj od presudne su važnosti 

Prednosti i mane sezonskog posla

Plaće u sezoni su bitna stavka

• Konobari u prosjeku očekuju mjesečnu plaću od 1.408 eura,
• Kuhari bi za svoj rad htjeli dobiti minimalno 1.482 eura,
• Sobari i sobarice mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura,
• Recepcioneri  smatraju da bi za svoj rad trebali ostvariti minimalno 1.259 eura,
• Prodavači u prosjeku očekuju plaću od 1.105 eura,
• Skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a
• Pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Dok se svijet priprema za obilježavanje ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena, prigodno je na trenutak zastati i razmotriti trenutačnu situaciju u pogledu plaća muškaraca i žena. Naime, jedan od ključnih elemenata borbe za ravnopravnost spolova jest osigurati jednakost plaća za jednak rad, međutim, istraživanja i dalje otkrivaju duboke disparitete u primanjima između muškaraca i žena. 

U tom kontekstu, MojPosao već duži niz godina istražuje prosječna primanja muškaraca i žena u Hrvatskoj, analizirajući ih po industrijama, zanimanjima, dobi, stupnju obrazovanja i drugim relevantnim čimbenicima. 

Jaz u plaćama najizraženiji u dobi od 45 do 54 godine

Prema podacima servisa MojaPlaća, žene i dalje imaju prosječno 16% nižu plaću od muškaraca. Konkretno, prosječna neto plaća muškaraca u protekloj godini iznosila je 1290 eura, dok je plaća žena bila niža, s prosječnih 1079 eura.

Analizirajući razlike u plaćama po radnim pozicijama, uočavamo da je razlika značajno manja kada se usporede žene i muškarci koji obavljaju iste poslove. Ipak, čak i u takvim slučajevima, razlika je prisutna i iznosi oko 9%.

Istraživanje također pokazuje da su najmanje razlike u plaćama prisutne među najmlađim ispitanicima i onima s manje od godinu dana iskustva. Ovo podržava teoriju da se razlika u plaćama povećava najviše u periodu kada žene uzimaju pauzu od karijere radi obitelji, dok njihovi muški kolege nastavljaju napredovati i stjecati iskustvo.

Najveće razlike u plaćama muškaraca i žena primjećujemo u dobi od 45 do 54 godine, kada su muškarci plaćeni čak 27% više od žena. Iako se ta razlika smanjuje prema kraju karijere, naglasak se stavlja na činjenicu da se s godinama radnog iskustva jaz u plaćama povećava. 

Na primjer, žene s manje od godinu dana iskustva plaćene su oko 11% manje od muškaraca, među onima s 3 do 5 godina staža rodni jaz iznosi 16 posto, dok razlika raste na 18% među zaposlenicima s više od šest godina iskustva.

Osim dobi i obrazovanja, geografska lokacija također igra ulogu u razlikama u plaćama. 

Najveće razlike su primijećene u Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj i Primorsko-goranskoj županiji, gdje muškarci imaju značajno više plaće od žena, dok su najmanje razlike primijećene u Vukovarsko-srijemskoj i Ličko-senjskoj županiji.

Najmanje razlike prisutne u Vukovarsko-srijemskoj i Ličko-senjskoj županiji

Privatne tvrtke pokazuju veće razlike u plaćama po spolovima u usporedbi s državnim tvrtkama. Na primjer, u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu žene su plaćene 19% manje od muškaraca, dok su u domaćim kompanijama te razlike nešto manje i iznose 15%. U državnim tvrtkama žene su plaćene 13% manje, dok najmanju razliku po spolu bilježi javna i lokalna samouprava (-8%).

Analizirajući razlike u plaćama po djelatnostima, najizraženiji jaz u plaćama muškaraca i žena pronalazimo u sektoru prodaje (-20%) i administrativnih djelatnosti (-19%). S druge strane, najmanje razlike primjećujemo u tvrtkama koje se bave proizvodnjom, prijenosom i distribucijom energije, nafte, vode i otpada (-5%), te u umjetnosti, zabavi i sportu (-6%).

Kada se usporede plaće po istim radnim pozicijama, žene su u prosjeku plaćene oko 9% manje od muškaraca.

Gledajući po radnoj poziciji, najveća razliku u plaćama po spolu prisutna je na sljedećim pozicijama: Agent u prometu nekretninama (žene su u prosjeku 33% manje plaćene), Business Development Manager (-29%), Rukovoditelj osiguranja kvalitete (-29%), Voditelj digitalnog marketinga (-29%) te .NET programer (-29%). 

S druge strane, žene su u prosjeku više plaćena na poslovima Kemijski laboratorijski tehničar (žene su 17% više plaćene nego muškarci), CSR specijalista (+12%), Pravni savjetnik (+12%), Project planner (+7%) te Poslovni tajnik (+7%).

Diskriminacija, manjak transparentnosti, porodiljni dopust i drugi uzroci

Postoji niz faktora koji doprinose rodnoj nejednakosti u plaćama, pri čemu diskriminacija nije jedini relevantan čimbenik. 

Različite preferencije posla mogu utjecati na ove razlike. Žene su često više zastupljene u sektorima koji su tradicionalno manje plaćeni, kao što su tekstilna industrija, turizam, prodaja i uslužne djelatnosti.

Drugi faktor koji doprinosi rodnoj razlici u plaćama je porodiljni dopust. Žene su često obiteljski orijentirane i češće preuzimaju ulogu glavnog skrbnika za djecu. Porodiljni dopust i odsutnost s posla zbog brige o djeci mogu rezultirati manjkom radnog iskustva i time nižim plaćama za žene.

Također, rodnim stereotipima i dalje se pridaje značaj u mnogim regijama. Žene često nisu poticane da ozbiljno razmišljaju o svojoj karijeri i suočavaju se s očekivanjima koja ih usmjeravaju prema tradicionalnim ulogama. 

Tu je i pitanje nedostatka transparentnosti u plaćama što omogućiti diskriminaciju na temelju spola i otežati identifikaciju rodnog jaza u plaćama. Pored toga, povijesne etikete često rezultiraju manjom samouvjerenošću žena na tržištu rada, što može otežati njihove pregovore o plaćama i prilikom zapošljavanja i prilikom traženja povišice. 

Servisom MojaPlaća, kao i portalom MojPosao upravlja Alma Career Croatia.  
MojaPlaća.hr je servis koji prati iznose plaće za pojedina radna mjesta u Hrvatskoj. Istraživanje o visini plaća MojaPlaća.hr trenutno obuhvaća gotovo 400 radnih mjesta iz 36 djelatnosti. Prikupljanje ispitanika provodi se kontinuirano putem interneta, a trenutno je u istraživanju aktivno preko 45.000 ispitanika. Nakon godinu dana podaci ispitanika se brišu kako se u daljnjim analizama ne bi uzimali u obzir zastarjeli podaci.    
 

Uz pretpostavku da će BDP zemlje u idućih sedam godina prosječno godišnje rasti 2,5 posto, Hrvatska bi do 2030. godine mogla imati 400-500 tisuća stranih radnika, koji će činiti četvrtinu radne snage u zemlji, procjenjuje Hrvatska udruga poslodavaca.

Svakim danom svjedočimo sve većem broju radnika iz zemalja Trećeg svijeta (npr. Filipini, Nepal, Indija, Bangladeš), a gledajući brojke mogli bi reći da je otprilike svaki deseti radnik u Hrvatskoj stranac. 

S obzirom na to da se dolazak stranih radnika nameće kao jedna od glavnih tema za budućnost tržišta rada u Hrvatskoj, MojPosao u suradnji s profesorima i studentima s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (glavna istraživačica: izv. prof. dr. Maja Parmač Kovačić), provodi istraživanje s ciljem utvrđivanja stavova domaćih radnika prema stranim radnicima u Hrvatskoj.

U ovom potpuno anonimnom istraživanju mogu sudjelovati svi državljani Republike Hrvatske koji su u radnom odnosu, a kroz istraživanje pitat ćemo vas kakva su vaša iskustva sa stranim radnicima, jeste li ikada surađivali s njima te kako po vašem mišljenju njihov dolazak utječe na standard života i rada domicilnog stanovništva.

Rezultati istraživanja bit će prezentirani na nadolazećem, 12. izdanju HR Days konferencije u Rovinju, u okviru panel rasprave o inkluziji i integraciji stranih radnika. 

Recite nam svoje mišljenje u novom istraživanju koje možete ispuniti putem poveznice!

Kolega/ica vam ide na godišnji odmor, dobije novu radnu poziciju ili poduže bolovanje. Što je s njegovim/njenim zadacima? Svi smo se mi bar jednom u svom radnom vijeku susreli s nekim dodatnim zadacima koji nisu dio opisa naše pozicije. I dok nam neki sjednu kao pravi odmor za dušu, druge odrađujemo samo kako bi ih odradili, a treće pokušavamo izbjeći u širokom luku. 

U posljednjoj anketi portala MojPosao, u kojoj je sudjelovalo više od 2.400 ispitanika, postavili smo pitanje: Kako gledate na preuzimanje radnih zadataka koji nisu nužno u opisu vašeg posla?

Prilika za osobni rast ili zatrpavanje poslom?

Preuzimanje novih i dodatnih zadataka podržava 39 posto ljudi. Oni takav način rada vide kao mogućnost da nauče nešto novo ili unaprijede neka postojeća znanja.

“Svako učenje nečeg novog je osobni razvoj”, komentirao je jedan od ispitanika, dok je drugi dodao kako svaki novi (privremeni) zadatak, posebno ako je zanimljiv, može razbiti monotoniju na radnom mjestu. 

Zanimljivo je kako isti broj ljudi, njih 39 posto, na preuzimanje dodatnih radnih zadataka gleda negativno. Prema njihovom mišljenju, takav način rada krši njihov ugovoreni opis posla, rezultira zatrpavanjem poslom, a uz to za njega često nisu dodatno plaćeni. 

“Svaki zadatak koji nije u opisu mog posla me čini manje kompetentnim da obavljam ono za što sam plaćen. Ti dodatni zadaci oduzimaju mi vrijeme od onoga što znam raditi i za što sam zapravo plaćen. Nemam ništa protiv učenja i dodatnog posla kada donosi veću plaću, što je rijetko slučaj”, kazao je jedan od ispitanika.

S druge strane, 22 posto ljudi ističe kako nisu oduševljeni dodatnim zadacima, ali će ih odraditi bez pogovora. Iako njihova reakcija ovisi o datom trenutku, takve poslove ne vide kao nešto što bi moglo štetiti njihovoj karijeri i radnom mjestu.

TIA partner je dosegnuo visoke standarde kvalitete upravljanja ljudskim potencijalima i preuzeo drugi po redu Poslodavac Partner certifikat.

SELECTIO Grupa, vodeća grupacija za HR konzalting u regiji, već 18 godina dodjeljuje Poslodavac Partner certifikat s misijom promicanja visokokvalitetnih praksi u upravljanju ljudskim potencijalima i potiče organizacije da implementiraju one standarde koji dokazano i smisleno unaprjeđuju kvalitetu radnih mjesta.

„Vjerujemo da uspjeh naše tvrtke ne ovisi samo o kvaliteti naših usluga, već i o našoj predanosti stvaranju poticajnog radnog okruženja. Dobivanje certifikata Poslodavac Partner za nas predstavlja potvrdu naše posvećenosti razvoju naših zaposlenika i izgradnji pozitivne radne kulture. Certifikat Poslodavac Partner objektivan je pokazatelj naših nastojanja da budemo izvrsni poslodavci, pružajući nam smjernice i poticaj za daljnji napredak. Osim toga, donio nam je i dodanu vrijednost u procesu regrutacije kandidata te smo ponosni što su kandidati tijekom razgovora za posao istaknuli naš certifikat Poslodavac Partner kao jedan od važnih faktora koji ih je motivirao da se prijave upravo za naše natječaje. Drago nam je da nas kandidati prepoznaju kao kompaniju kojoj su zaposlenici na prvom mjestu", izjavio je Siniša Kuzmanović, direktor TIA Partner d.o.o.

Stvaranje karijere u poticajnom radnom okruženju

U TIA partner prioritet su dobrobit te osobni i profesionalni razvoj svakog zaposlenika, uključujući i internu i eksternu radnu snagu. HR tim i menadžeri razumiju kompleksnost, ciljeve i zahtjeve poslovanja te su stoga posvećeni poboljšanju uvjeta na radnom mjestu, kao i cjelokupnog iskustva zaposlenika. Kontinuiranim unaprjeđenjima HR procesa u organizaciji osiguravaju da se potrebe zaposlenika, ne samo identificiraju, već da izmjereno zadovoljstvo upravo tim procesima raste iz godine u godinu. 

Snažan sustav nagrađivanja u TIA partner također postoji i za internu i za eksternu radnu snagu, a uključuje plaće, povišice, bonuse i nagrade te osigurava da se svaki član osjeća cijenjenim zbog svog doprinosa. U kompaniji postoji i BRAVO!, program namijenjen odavanju priznanja svim zaposlenicima za prijedloge poboljšanja poslovanja ili postizanje izuzetnih uspjeha.

Visoko zadovoljstvo inicijativama za dobrobit

TIA partner provodi sveobuhvatne inicijative za zdravlje i dobrobit svih zaposlenika. Od psihološkog savjetovanja do pravnog i financijskog savjetovanja te podrške u kriznim situacijama za zaposlenike i članove njihovih obitelji. Ako osjete potrebu, zaposlenici mogu u bilo kojem trenutku kontaktirati stručnjaka i zatražiti podršku. Ne čudi zato da je indeks zadovoljstva zaposlenika programima dobrobiti još viši nego prošle godine. Uz to, visoko je i prosječno zadovoljstvo zaposlenika najvišim menadžmentom, komunikacijom s menadžerima, učestalošću povratnih informacija i mogućnostima za učenje i razvoj. Godišnja strategija razvoja je dobro definirana za sve zaposlenike. Svi zaposlenici imaju individualne razvojne planove te su, uz redovne, prolazili i dodatne edukacije u prošloj godini uz značajna financijska ulaganja organizacije upravo u tu svrhu.

Tko su najpoželjniji poslodavci u Hrvatskoj i koji su razlozi njihove atraktivnosti otkriva devetnaesto po redu istraživanje* o poslodavcima prvog izbora, koje provodi Alma Career Croatia koja upravlja portalom MojPosao. U istraživanju provedenom tijekom 2023. godine sudjelovalo je više od 25.000 ispitanika.

Četrnaestu godinu za redom najpoželjniji poslodavac u Hrvatskoj je tvrtka dm-drogerie markt d.o.o. Drugo mjesto i ove godine zauzeo je LIDL d.o.o. dok je treće mjesto ponovno otišlo Rimac Groupi d.o.o. 

Poredak poslodavaca prvog izbora je sljedeći:

Na listi najpoželjnijih poslodavaca zamjetan je skok tehnoloških kompanija kao što su Google Hrvatska, Microsoft Hrvatska te Ericsson Nikola Tesla koje su ove godine ušle u top 20.

Što čini razliku?

Kako bi otkrili koje su to male tajne koje čine razliku među poslodavcima, ispitanike smo zamolili da odaberu do tri faktora koja po njihovom mišljenju najpoželjniji poslodavac mora ima.

Najviše ispitanika (45%) označilo je dobre međuljudske odnose, odnosno dobru atmosferu na radnom mjestu kao ono čime ih privlače najpoželjniji poslodavci. Na drugom mjestu našao se dobar tretman od strane nadređenih, a ovu stavku je odabralo čak 43% ispitanika, dok se na trećem mjestu našla sigurnost radnog mjesta (43%). Među manje bitnim faktorima su društvena odgovornost kompanije, nematerijalne beneficije te prilika za hijerarhijsko napredovanje. 

Bonusi i fleksibilnost kao najpoželjnije beneficije

Svi mi, naravno, radimo prvenstveno za plaću, ali dodatne beneficije su uvijek dobrodošle. Među najpoželjnijim beneficijama su: bonusi za izvanredna postignuća (64%), slijedi fleksibilno radno vrijeme (51%) te naknada za putne troškove (51%). Među manje popularnim beneficijama su pokriveni ili subvencionirani troškovi kulturnih ili sportskih aktivnosti, bonus za preporuke te subvencioniranje opuštajućih aktivnosti (wellness masaža…).

Često razmišljamo o otkazu

Gotovo polovica ispitanika (47%) često razmišlja o promjeni poslodavca, dok ih trećina (35%) ponekad o tome razmišlja. Svega svaki peti ispitanik (18%) uopće ne razmišlja o promjeni posla.

Međutim, ispitanici koji rade kod svog poslodavca prvog izbora u puno manjoj mjeri razmišljaju o promjeni posla, nego oni koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora. Više od polovice ispitanika (54%) koji rade kod svog poželjnog poslodavca uopće ne razmišlja o promjeni posla, dok je takvih svega 9% među ispitanicima koji ne rade kod svog odabranog poslodavca. Njih, pak, više od polovice (55%) često razmišlja o promjeni posla, naprema svega 11% onih koji često razmišljaju o promjeni posla, a rade kod svog poželjnog poslodavca. 

Sukladno ovim rezultatima ne čudi podatak da 48% ispitanika aktivno traži posao, dok ih naredna trećina (38%) ne traži posao, ali ukoliko bi ih poslodavac kontaktirao razmislili bi o tome. Svega 14% ispitanika uopće ne traži posao. Također, posao u većoj mjeri traže oni ispitanici koji ne rade kod svog poželjnog poslodavca (51%) nego oni koji rade kod poželjnog poslodavca (njih svega 17% traži posao).

O istraživanju:

Istraživanje o poslodavcima prvog izbora proveo je Alma Career Croatia putem MojPosao (www.Moj-Posao.net) portala na uzorku od više od 25.000 ispitanika tijekom 2023.. godine. Istraživanje se provodi na godišnjoj razini devetnaestu godinu za redom. 

Važno je napomenuti, istraživanje se temelji isključivo na percepciji ispitanika o samim tvrtkama i njihovom slobodnom izboru (u istraživanju NISU unaprijed ponuđeni nazivi tvrtki). Cilj istraživanja bio je saznati koji su, i zbog čega, poslodavci na hrvatskom tržištu rada najatraktivniji općoj javnosti te istaknuti one koji su najviše napredovali.

Od ispitanika se tražilo da imenuju (redom) tri svoja poslodavca prvog izbora (tj. poslodavca 'prvog', 'drugog' i 'trećeg' izbora). Bodovalo se tako da su poslodavci 'prvog' izbora dobili 3 boda, 'drugog' izbora 2 boda i 'trećeg' izbora 1 bod te se na temelju toga izračunavao ukupan poredak poslodavaca.

U posvemašnjem vrtlogu poslovnih obaveza, sastanaka, rokova i drugih radosti koji čine današnje tržište rada, dobri odnosi s kolegama predstavljaju dašak čarolije koja probleme pretvara u rješenja, a monotoniju u spektakl!

Bez dvojbe, kvalitetni kolege ključni su sastojak za nastanak i opstanak pozitivne radne atmosfere. Oni su izazivači salvi smijeha koje zvonko odjekuju uredom, sveprisutni partneri prilikom suprotstavljanja šefu i 'korisnička podrška' za vrijeme bitke s printerom koji uporno odbija poslušnost.

Savršen kolega nije samo netko tko vješto balansira između kave i radnih zadataka, već je On, odnosno Ona pravi superheroj radnog mjesta. 

Do te spoznaje smo došli zahvaljujući vašim odgovorima pristiglim na nagradni natječaj u okviru istraživanja 'Poslodavac prvog izbora' koji je pred vas stavio naoko jednostavan, a zapravo kompleksan zadatak – opisati savršenog kolegu.

Među pravim blagom maštovitosti i humora, naš stručni žiri odabrao je dobitnike glavnih nagrada.

Monika je osvojila prvu nagradu, Voucher za putovanje po izboru u vrijednosti 600€, zahvaljujući sljedećem opisu:

„Ja imam već svoju Božicu. Kolegica je niska u rastu i široka u pasu. Uvijek gladna i ljuta ali je tu kad je prava muka. Uvijek spremna za pomoć, prima poziv kad je dan i noć. Korisnici je jako vole jer zbija šale a i drugi timovi u firmi je hvale.“

Druga nagrada, SmartWatch Redmi Watch 2 Lite, već putuje na adresu korisnika pod nadimkom Enzooza.

„Idealan kolega bi prvenstveno bio netko iskren. Kad prdne da ne optuzuje Mariju što sjedi za stolom do njega/nje kad znamo da Marija već ima dosta svojih problema i da se ne treba misliti na koji način opravdati takvu tvrdnju.“

Treću nagradu, PHILIPS bežićne slušalice, osvojila je Anja.

„Iznutra i izvana je prava senzacija, ukratko receno dobitna kombinacija. Najdrazi mi je njezin zarazni smijeh koji bas svima svaki put izmami osmijeh. S njom je uvijek zabava garantirana, naravno, jer je uvijek nasmijana. Vole je svi, mali i veliki.“

Ako ste još uvijek u potrazi za idealnim kolegom, ne brinite – on možda već sjedi za susjednim stolom, spreman načiniti vaš radni dan još boljim!

U čitavom nizu industrija, profesija i zanimanja koji čine 'sliku' domaćeg tržišta rada, pronalazimo različite tipove radnika. Sretne i nesretne, zadovoljne i razočarane, motivirane i pasivne. No, koji tip je prevladavajući i jesmo li, u suštini, nacija zadovoljnih radnika? 

S ciljem dolaska do odgovora na ovo pitanje od velike važnosti, MojPosao je koncem 2022. pokrenuo veliko i sveobuhvatno istraživanje - Nacionalni indeks zadovoljstva zaposlenika. Otkrili smo tada kako su radnici u Zagrebu najzadovoljniji poslom, dok najviše 'nezadovoljnika' pronalazimo u Istočnoj Hrvatskoj, a našu potragu smo nastavili i lani.

Blagi rast zadovoljstva poslom

Prema istraživanju, u kojem je lani sudjelovalo više od 2 tisuće ispitanika, radnici u Hrvatskoj nisu pretjerano zadovoljni, ali niti posebno nezadovoljni svojim poslom. Na skali od 1 do 10, prosječna ocjena na pitanje 'Koliko ste zadovoljni svojim radnim mjestom?' iznosi 4,63, što predstavlja blagi rast u odnosu na godinu prije kada je prosječna ocjena iznosila 4,59. 

 
Žene su u nešto većoj mjeri nezadovoljne trenutnim radnim mjestom u odnosu na muškarce. Naime, 72% radnica u Hrvatskoj nije zadovoljno radnim mjestom(ocjena 6 ili niže), dok isti stav dijeli 68 % muškaraca. Stariji zaposlenici su nezadovoljniji radnim mjestom nego njihovi mlađi kolege.

Trećina radnika rođenih nakon 1995. ističe zadovoljstvo poslom, u usporedbi s 28% zadovoljnih zaposlenika među starijim generacijama. 

Dio razloga vjerojatno leži u činjenici da su mlađi radnici mobilniji na tržištu rada, jednostavnije mijenjaju poslove te nemaju osjećaj da su 'zapeli' na poslu kojim nisu zadovoljni.

Interesantno, ovaj trend razlikuje kada je riječ o ispitanicima starijim od 60 godina, među kojima čak polovica ističe visoku raznu zadovoljstva svojim radnim mjestom. 

Također, zaposlenici s višom stručnom spremom su u pravilu zadovoljniji od radnika nižeg stupnja obrazovanja. Primjerice, 34% zaposlenih s visokom stručnom spremom tvrdi da su zadovoljni trenutnim poslom (dali ocjenu od 7 na više), dok isto razmišlja 27% radnika sa srednjom stručnom spremom.

'Kamen spoticanja' i dalje su plaća i nemogućnost napredovanja

Istražili smo kojim aspektima radnog odnosa su radnici u Hrvatskoj najzadovoljniji, a koje stvari bi poslodavci trebali promijeniti kako bi njihovi radnici postali sretniji.

Prema istraživanju, većina tvrtki zaposlenicima omogućuje redovito korištenje pauze za obrok te su upravo tim 'pravom' radnici u Hrvatskoj najzadovoljniji. Potom slijede - adekvatan radni prostor, mogućnost obavljanja radnih zadataka u sklopu radnog vremena, osjećaj da na poslu radimo nešto korisno te rijetko odrađivanje prekovremenih sati.

S druge, negativne, strane spektra nalazi se popis stvari kojima nismo zadovoljni. 

Očekivano, hrvatski radnici najmanje su zadovoljni vrednovanjem radnog mjesta u smislu plaće, ali i drugih beneficija te mogućnošću napredovanja. Također, značajan broj radnika ne osjeća pripadnost kompaniji i tvrtkine uspjehe ne doživljava kao vlastite, a mnogi ističu i manjak podrške i brige od strane nadređene osobe te izostanak povjerenja u kolege.

 
Usporedimo li rezultate ostvarene u okviru Nacionalnog indeksa zadovoljstva zaposlenika s onima koje smo dobili u Istraživanju zadovoljstva zaposlenika (u koje se dobrovoljno prijavljuju tvrtke) primjećujemo kako su najveće razlike prisutne kod onih tvrdnji koje su ispitanici loše ocijenili, dok su najmanje razlike za tvrdnje koje su dobro ocijenjene. 

Drugim riječima, zaposlenici tvrtki koje sudjeluju u Istraživanju zadovoljstva zaposlenika su osjetno zadovoljniji plaćom i dostupnošću prilika za napredovanje, tvrtkine uspjehe doživljavaju kao svoje i njeguju bolje odnose s nadređenim osobama nego što je to slučaj s ispitanicima koji su sudjelovali u Nacionalnom indeksu zadovoljstva zaposlenika.

Najzadovoljniji radnici su oni u IT-u

Najviše zadovoljnih radnika pronalazimo u Zagrebu (32%), a najmanje u središnjoj Hrvatskoj (23%) i Dalmaciji (25%).

Također, male tvrtke zapošljavaju nešto više zadovoljnih radnika (32% je dalo ocjenu 7 ili više) nego što je to slučaj u velikim kompanijama (28%). 

Usprkos turbulencijama na globalnom IT tržištu, iz godine u godinu tvrtke koje djeluju u sektoru informacijskih tehnologija odnose nagrade za najboljeg poslodavca, stoga ne čudi podatak da je to jedna od djelatnosti s najviše zadovoljnih zaposlenika (47%). Visok postotak zadovoljnih zaposlenika radi i u Profesionalnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima (40%).

Prema istraživanju, najvišu razinu zadovoljstva iskazuju zaposleni u privatnim tvrtkama, bilo da su u domaćem (31%) ili stranom (30%) vlasništvu. Nasuprot tome, najmanja razina zadovoljstva zabilježena je među zaposlenicima stranih institucija (20%) i državnih tvrtki (26%).

O istraživanju

Istraživanje je provedeno na više od 2000 ispitanika, od kojih su 66% žene, a 34% muškarci. Najviše ispitanika, njih 53% ima između 31 i 40 godina, 17% je u dobi od 25 do 30 godina te starijih od 40 godina je 30%. Većina ispitanika (95%) su zaposleni. Gotovo polovica (41%) ih radi u privatnim tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu, 30% u privatnim stranim tvrtkama, 8% u državnim tvrtkama te 12% u hrvatskim institucijama i 4% u stranim institucijama. 

Prema podacima servisa MojaPlaća, u 2023. godini prosječna mjesečna neto plaća (s uključenim dodacima na plaću) u Hrvatskoj je iznosila 1139 eura, što je čak 14% više nego prethodne godine (samo za usporedbu plaće u 2022. su u odnosu na 2021. rasle tek 5%). 

Medijan* plaće je nešto niži i iznosi 1028 eura, što znači da većina radnika ima manju plaću od navedenog prosjeka. U odnosu na prošlu godinu medijalna plaća narasla je 11%. U 2023. godini razlika prosjeka i medijana se povećala.

 
Svakako je zanimljivo pogledati raspodjelu po platnim razredima. Trećina građana nalazi se u rangovima plaća s rasponima od 751 do 1000 eura (34%) te 1001 do 1500 eura (35%). Raste broj radnika čija plaća prelazi 2 tisuće eura, a smanjuje se broj onih s mjesečnim primanjima nižim od 750 eura. 

 
Osim menadžerskih zanimanja, gdje su plaće u 2023. godini bile u prosjeku 115% više od prosječne, najplaćenija zanimanja su ona iz područja tehnologije i razvoja (59% više od prosjeka te informacijskih tehnologija (+36%). 

Najmanje prosječne plaće u Hrvatskoj imaju radnici u pomoćnim zanimanjima (-37%), tekstilni radnici (-38%) te zaposleni u uslužnim djelatnostima (-29%). 

Gledano prema zanimanjima, ne uzimajući u obzir hijerarhijske pozicije (menadžment), najvišu mjesečnu plaću imaju cloud inženjeri, piloti i IT arhitekti. 
 
Najpotplaćeniji radnici u Hrvatskoj su krojači (s prosječnom mjesečnom plaćom od 622 eura), šivači (672 eura) te spremačice (677 eura).

Najbolje plaćaju velike privatne tvrtke u stranom vlasništvu

Plaće u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu su 7% više od prosjeka te iznose 1222 eura. S druge strane, primanja zaposlenika privatnih tvrtki u pretežno domaćem vlasništvu su 4% niža od prosjeka (1092 eura), prosječne plaće u tvrtkama u državnom vlasništvu se kreću oko 1088 eura (-5% u odnosu na prosjek), a mjesečna zarada radnika zaposlenih u javnoj i lokalnoj samoupravi iznosi 1039 eura (9% manje od prosjeka).

U odnosu na prošlu godinu plaće su najviše rasle u tvrtkama u državnom vlasništvu (+16%), dok su najmanje rasle javnoj i lokalnoj samoupravi (+12%) te privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu (+13%).

Također, provjerili smo postoje li razlike u plaći radnika ovisno o veličini tvrtke u kojoj rade. 

U tvrtkama s manje od 10 zaposlenih prosječna plaće se, u prosjeku, kreću oko  991 eura (-13% u odnosu na prosjek), u kompanijama koje broje do 19 zaposlenika plaća je 3% niža od prosjeka (1108 eura), dok je najviša prosječna plaća zabilježena u velikim tvrtkama s više od tisuću radnika (1174 eura, odnosno 3% više od prosjeka).

U odnosu na prošlu godinu plaće su najviše rasle u tvrtkama s najnižim plaćama, dakle u najmanjima (do 19 zaposlenika) - u prosjeku 15%, dok je u velikim tvrtkama u odnosu na prošlu godinu plaća rasla za 12%.

Plaća je i dalje najviša u Gradu Zagrebu

Najniže plaće pronalazimo u Virovitičko-podravskoj (-19%) i  Vukovarsko-srijemskoj (-19%) županiji. 

Najviša prosječna plaća zabilježena je u Gradu Zagrebu (10% iznad prosjeka) te iznosi 1256 eura (medijan 1133 eura).

Obrazovanje i iskustvo donose višu plaću

Očekivano, ispitanici s bogatim radnim iskustvom i višim stupnjem obrazovanja imaju veće plaće odnosu na one s kraćim stažem i nižim obrazovanjem.  Pa tako zaposlenici sa završenim postdiplomskim studijem ili nekom poslovnom školom (MBA) imaju u prosjeku 52% višu plaću od prosječne. 

Stav kako se 'studiranje isplati' potvrđuju i brojke pa tako osobe s visokom stručnom spremom imaju 15% višu plaću od prosječne (1315 eura) i čak 35% višu od radnika sa srednjom stručnom spremom koji u prosjeku imaju 975 eura.

U odnosu na prethodnu godinu plaća je najviše rasla zaposlenicima s najnižim primanjima pa je tako onima sa završenom osnovnom školom plaća u odnosu na 2022. godinu narasla za 19%, dok je onima sa završenom srednjom školom plaća narasla za 15%. Plaća je najmanje rasla zaposlenicima s najvišim primanjima i završenim postdiplomskim i to svega 6%.

Također, istraživanje je potvrdilo kako radnici bez iskustva, koji se nalaze na početku karijere, zarađuju najmanje, 935 eura (18% manje od prosjeka), dok oni s godinom do dvije iskustva imaju plaću od 1024 eura (-10%). Do prosječne hrvatske plaće dolazimo s tri do pet godina radnog iskustva, nakon čega krećemo natprosječno zarađivati te prosječna plaća onih koji iza sebe imaju deset godina radnog staža iznosi 1257 eura što je 10% više od prosjeka. 

Plaće u drugim zemljama Europe

Samo za usporedbu pogledali smo i plaće u drugim europskim zemljama. Slično kao što su plaće u Hrvatskoj najviše rasle onima s najnižim primanjima, na razini Europe plaće radnika su najviše rasle u najsiromašnijim zemljama. 

Dok su na jugu rasle oko 13%, u Njemačkoj je primjerice prosječna plaća pala u odnosu na prošlu godinu, Austrija i Češka bilježe lagani rast, a Irska stagnaciju.

Medijan* je statistička vrijednost koja bolje odražava stvarno stanje. Matematički, to je broj koji razdvaja sortiranu listu brojeva točno na pola, čime se u praksi sprječava da na njegov iznos pretjerano utječu jako mali ili jako veliki iznosi plaća.

Servisom MojaPlaća, kao i portalom MojPosao upravlja Alma Career Croatia. 

MojaPlaća.hr je servis koji prati iznose plaće za pojedina radna mjesta u Hrvatskoj. Istraživanje o visini plaća MojaPlaća.hr trenutno obuhvaća gotovo 400 radnih mjesta iz 36 djelatnosti. Prikupljanje ispitanika provodi se kontinuirano putem interneta, a trenutno je u istraživanju aktivno preko 58.000 ispitanika. Nakon godinu dana podaci ispitanika se brišu kako se u daljnjim analizama ne bi uzimali u obzir zastarjeli podaci. 

Nakon božićnih melodija i mirisa kolača, došlo je vrijeme za - zimovanje! 

Hrvatski skijaški tjedan upravo je u tijeku, stoga je MojPosao, vodeći portal za oglašavanje slobodnih radnih mjesta u Hrvatskoj i dio međunarodne Alma Career Grupe, istražio koliko naših sugrađana u narednim tjednima planira neki oblik zimovanja, odnosno putovanja. 

Neki će potražiti toplije krajeve

Čak dvije trećine građana (69%) planira odlazak na zimovanje i/ili putovanje ove zime, a više od polovice (53%) to planira učiniti više puta tijekom zimske sezone. Većina ispitanika koji putuju u zimskim mjesecima (83%) ide na zimovanje, dok manji dio (17%) planira putovanje koje nije vezano uz zimske radosti, pa će tako mnogi otići i u toplije krajeve.

Najčešće trajanje planiranog zimskog odmora iznosi tjedan dana (33%), ili nešto malo kraće - dva do tri dana (27%) te četiri do pet dana 28%). 

Svaka deseta osoba će na zimovanju provesti više od sedam dana (12%).

Iako za sebe volimo misliti da smo skijaška nacija, za zimovanje u Hrvatskoj odlučuje se manji broj građana (10%), najvjerojatnije zbog malog broja skijališta. Za zimovanje su od Hrvatske popularnije zemlje poput Austrije, Italije, Slovenije, Francuske pa čak i Bosne i Hercegovine. 

Na pitanje koliko novca namjeravaju potrošiti tijekom zimovanja, svaka peta osoba ističe da se radi o iznosu koji premašuje 2.000 eura. 

S druge strane, osobe koje će zimovati unutar granice Hrvatske planiraju potrošiti nešto manje novca pa će tako svaka druga osoba (52%) koja će zimovanje 'odraditi' u Hrvatskoj potrošiti do 500 eura.  

Kraće traje, ali nas više košta

Iako na zimovanje u prosjeku 'trošimo' manje dana godišnjeg odmora nego na ljetovanje, ono nas više košta. 

Potvrđuje to podatak prema kojem 43% osoba smatra da će na zimovanje potrošiti više novca nego na ljetovanje, dok 29% planira potrošiti jednak iznos kao i tijekom ljetovanja. Tek 28% ljudi na zimovanje planira potrošiti manje novca nego na ljetovanje i to prvenstveno oni koji idu na kraća putovanja i češće putuju unutar Hrvatske. 

Imajući u vidu cijene zimovanja ne čudi podatak da se zimovanje ne financira od plaće isplaćene za mjesec u kojem se odlazi na zimovanje, već se najčešće 'grabi' u ušteđevinu (82%). Također, suprotno uvriježenom mišljenju, na zimovanje se ne ide „na kredit“ (1%) niti na rate (8%), potvrdilo je istraživanje.

Većina ljudi koji ne idu na zimovanje tvrde kako je to prvenstveno zbog nedostatka novca (66%), dok četvrtinu (26%) zimovanje uopće ne interesira. Tek manji dio ispitanika (12%) ističe kako na zimovanje ne idu jer nemaju dovoljno dana godišnjeg odmora, dok ih 7% navodi neke druge razloge.

O istraživanju

Istraživanje je provedeno na gotovo 400 ispitanika, od kojih su 50% žene, a 48% muškarci. Najviše ispitanika, njih 49%ima više od 41 godinu. Četvrtina (25%) ima između 31 i 40 godina, 11% je u dobi od 25 do 30 godina te 16% mlađe od 25 godina. 

Većina radnika u Hrvatskoj provede otprilike 40 sati tjedno na poslu, radeći iz udobnosti vlastitog doma ili ureda, odnosno nekog drugog mjesta rada.

No, koliki dio tog vremena zaista posvećujemo aktivnom i produktivnom radu, a koliko minuta ili sati se gubi na različite distrakcije i aktivnosti koje nisu vezane uz sam posao?

Iako bismo možda željeli postići maksimalnu produktivnost tijekom svakog radnog sata (ili, bolje rečeno, poslodavci bi to htjeli), to često ostaje iluzija.

Nedovoljno zanimljivi radni zadaci, privatni pozivi, odlasci na kave s kolegama, surfanje po internetu… samo su neki od uobičajenih 'gutača' vremena, iako nam često djeluju kao sitnice na koje ne trošimo previše vremena.

Kako bismo doznali koliko su radnici u Hrvatskoj fokusirani u radnim okolinama, odlučili smo provesti Istraživanje o produktivnosti na poslu! 

Novogodišnje odluke nisu novotarija modernog doba. Njihova povijest seže u doba babilonaca koji su prilikom obilježavanja (njihove) nove godine postavljali ciljeve za nadolazeću godinu.

I danas mnogi postavljaju ciljeve ili odluke za nadolazeću godinu kako bi bila bolja i uspješnija od one na izmaku. MojPosao je istraživanjem u kojem je sudjelovalo gotovo 500 ispitanika provjerio s kakvim željama i novogodišnjim odlukama planiramo ući u 2024. godinu.

Novogodišnje odluke se donose, ali i zaborave tijekom godine

Novogodišnje odluke besmislica su za 39% ljudi, dok većina ipak (61%) u novogodišnjim odlukama vidi motivaciju za ostvarenje nekih dugoročnih želja i planova.

Prema istraživanju, 58% ispitanika planira donijeti novogodišnju odluku, što je nešto manje od prošle godine kada je novogodišnju odluku planiralo donijeti njih 78%.

Ne samo da će građani ove godine u manjoj mjeri donositi novogodišnje odluke, nego su one i u manjoj mjeri vezane uz posao i profesionalni razvoj; prošle je godine 81% odluka (od onih koji su odluku namjeravali donijeti) bilo vezano uz posao i karijeru, ove je godine takvih značajno manje, 59%.

Najpopularnija novogodišnja odluka vezana uz karijeru i dalje je pronalazak (boljeg) posla, za koju se odlučilo 54% građana, a potom slijede povećanje mjesečnih prohoda (50%), profesionalno usavršavanje i pohađanje edukacija (36%) te uspostavljanje ravnoteže poslovnog i privatnog dijela života (23%). 

U odnosu na prošlu godinu povećao se udio ispitanika kojima je novogodišnja odluka vezana uz uspostavljanje novih poslovnih kontakata, odnosno umrežavanje; ove će godine to nastojati učiniti 16% ispitanika, dok je prošle godine taj postotak iznosio 12%.

Odluke donosimo, ali ih ne ispunjavamo ili zaboravljamo

Zanimljivo je kako je prošle godine novogodišnju odluku namjeravalo donijeti 78% ispitanika, ali kada ih pitamo sada jesu li donijeli takvu odluku, svega 34% odgovorilo je potvrdno. Znači da se novogodišnje odluke donose, ali i zaborave tijekom godine.

Na pitanje jesu li ispunili svoju prošlogodišnju novogodišnju odluku vezanu uz karijeru, 46% ispitanika odgovorilo je potvrdno, što predstavlja određeni rast u usporedbi s godinom prije kada je novogodišnju odluku ispunilo svega 30% ispitanika.

Dio ispitanika, njih 32%, i dalje ne odustaje od ostvarenja prošlogodišnje odluke, dok se petina (22%) građana se pomirilo sa 'sudbinom' i svjesni su činjenice kako tu odluku neće ispuniti.

Najveći broj ljudi novogodišnju odluku nije ispunio jer su zaključili putem kako im ta odluka nije bila važna koliko su prvotno mislili. Svaka peta osoba je od svojih planova 'digla ruke' i planovi su im se izjalovili jer odluka nije bila dobro isplanirana ili nisu računali na prepreke, dok manji dio za sve krivi nedostatak podrške okoline.

Također, jedan manji dio ljudi priznao je kako su zaboravili koju odluku su donijeli pa je stoga nisu niti mogli ostvariti.

O istraživanju

Istraživanje je provedeno na gotovo 500 ispitanika, od kojih su 69% žene, a 31% muškarci. Najviše ispitanika, njih 33% ima između 31 i 40 godina, 30% je u dobi od 25 do 30 godina te 17% mlađe od 25 godina. Ispitanika starijih od 40 godina je 20%. Većina ispitanika (94%) su zaposleni. Više od trećine (39%) ih radi u privatnim tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu, 34% u privatnim stranim tvrtkama, 10% u državnim tvrtkama te 7% u hrvatskim institucijama

Blagdani su pred vratima, a to u pravilu znači i nešto veće troškove no inače. I dok neki troše kao da sutra ne postoji, jedna skupina ljudi teško si može priuštiti raskošan blagdanski stol. 

Kao što vjerojatno pogađate, radi se o umirovljenicima. 

S jedne strane često se naglašava imperativ produženja radnog vijeka, dok se s druge strane suočavamo s kompleksnim izazovom niskih mirovina koje postaju neizbježna realnost nakon dugotrajnog profesionalnog angažmana. 

Upravo ove dvije teme našle su se u fokusu istraživanja koje je proveo MojPosao, vodeći portal za oglašavanje slobodnih radnih mjesta u Hrvatskoj, u kojem je sudjelovalo gotovo 500 ispitanika.

Baby Boomeri zagovaraju 38 godina radnog staža

U mirovinu bi se trebalo povući nakon, u prosjeku, 36 godina staža, barem prema stavu naših ispitanika. 

Najdulje zadržavanje na tržištu rada zagovaraju Baby Boomeri koji smatraju da odlazak u mirovinu treba uslijediti nakon 38 godina radnog staža. Na drugom kraju spektra nalaze se pripadnici generacije Y, odnosno milenijalci. Oni vjeruju kako je radni vijek od 31 godine sasvim dovoljan i kako nakon tog vremena treba 'okrenuti list' i otići u mirovinu. 

Pomalo iznenađujuće, pripadnici generacije X i Z dijele slične stavove o trajanju radnog staža. Generacija X promovira ideju odlaska u mirovinu nakon 36 godina rada, dok generacija Z zagovara umirovljenje nakon 35 godina staža. 

 
Kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti u dobi za umirovljenje, mišljenja su podijeljena, posebno među muškarcima i ženama. 

Dok polovica muškaraca (51%) zagovara jednakost u dobi za umirovljenje, samo trećina žena (37%) dijeli isto stajalište. 

 
Mlađe generacije, s posebnim naglaskom na generaciji Z (86%), iznimno podržavaju ideju jednakih dobno-specifičnih granica za muškarce i žene. 

 
Kada je riječ o pitanju trebaju li godine školovanja utjecati na radni staž za mirovinu, ispitanici su podijeljeni. 

Oko 44% smatra da školovanje treba biti dio staža, dok se 56% protivi. 

Zanimljivo je primijetiti da odgovori variraju prema razini obrazovanja ispitanika. Oni s visokom stručnom spremom, koji su prošli dulje obrazovanje, većinom (60%) podržavaju uključivanje školovanja u radni staž. S druge strane, 56% ispitanika s višom stručnom spremom dijeli isto mišljenje, dok samo trećina (35%) onih sa srednjom stručnom spremom podržava tu ideju.

Odlazak u prijevremenu mirovinu

Kada bi im financijski uvjeti to dopustili, dvije trećine ispitanika izražava sklonost prema prijevremenoj mirovini. 

Značajno je primijetiti da veći postotak žena (67%) u usporedbi s muškarcima (54%) te ispitanika s nižom razinom obrazovanja, posebno onih sa srednjom stručnom spremom (66%) i visokom stručnom spremom (57%), iskazuje interes za ovu opciju.

Generacijski gledano, ideja prijevremenog odlaska u mirovinu najinteresantnija je pripadnicima generacija X i Y, gdje bi čak 74% i 70% ispitanika tih generacija razmatralo prijevremenu mirovinu. Nasuprot tome, generacija Z rjeđe promišlja o ovoj opciji što, potpuno razumljivo, sugerira da je za njih trenutna mirovinska perspektiva još uvijek udaljeni horizont.

Rad tijekom mirovine

Unatoč želji za ranijim umirovljenjem, 55% ispitanika otvoreno je za mogućnost rada tijekom umirovljeničkih dana, makar na pola radnog vremena. Koncept rada u mirovini privlačan je većini, s izraženim interesom među ispitanicima generacije Z, gdje čak 71% pripadnika ove generacije rad u mirovini smatra poželjnim.

Želju za radom u mirovini dijeli i značajan broj baby boomera (63%), ispitanika generacije X (60%), dok je najmanje popularna među ispitanicima generacije Y (48%).

 
S obzirom na razinu stručne spreme, rad u mirovini najprihvatljivija je opcija ljudima s višom i visokom stručnom spremom (64%), dok je nešto manje prihvatljiv među ispitanicima sa srednjom stručnom spremom (59%).

Motivacije za rad u mirovini variraju, a većina ljudi (61%) razmatra ovu opciju zbog niskih mirovina i potrebe za dodatnim financijskim sredstvima (41%). Dio ispitanika prepoznaje rad u mirovini kao sredstvo za socijalnu uključenost (27%) i održavanje osjećaja produktivnosti (21%).

Zanimljivo je vidjeti što ispitanici misle kolika bi morala mirovina iznositi za normalan život u odnosu na koliku mirovinu imaju.

Većina umirovljenih sudionika istraživanja (54%) trenutačno prima mirovinu koja se kreće u rasponu od 25% do 50% njihove nekadašnje plaće. Dodatnih 30% umirovljenika prima mirovinu između 51% i 75% iznosa njihovih primanja za vrijeme zaposlenja. Oni čija mirovina čini manje od četvrtine nekadašnje plaće čine 11% ispitanika, dok 3% ima mirovinu između 76% i 99% nekadašnjih primanja. Tek 2% umirovljenika tvrdi da im je mirovina jednaka iznosu njihove prijašnje plaće.

S druge strane, istraživanje je potvrdilo kako bi prema mišljenju većine ispitanih (54%) optimalna mirovina trebala iznositi između 76% i 99% iznosa nekadašnje plaće, a petina ljudi ističe kako bi iznos mirovine trebao biti jednak iznosu plaće. 

Većina ispitanika (69%) se oslanja ili planira oslanjanje na osnovnu mirovinu. 

S obzirom na to da većina ispitanika prima mirovinu koja je manja od one koju smatraju dovoljnom za održavanje normalnog života, 31% njih traži dodatne izvore prihoda. Ovi dodatni izvori, najčešće potaknuti dodatnim radom, dodatnim mirovinskim fondovima i najmom nekretnina, pridonose financijskoj sigurnosti ispitanika.

O provedenom istraživanju 

Istraživanje obuhvatilo je gotovo 500 sudionika, pri čemu je 63% ispitanika ženskog, a 36% muškog spola. Većina sudionika, točnije 55%, rođena je između 1960. i 1980. godine, svrstavajući ih u generaciju X. Baby boomersku generaciju čini trećina ispitanika (38%), dok manji udio pripada generacijama Y (6%) i Z (2%). Većina ispitanika (53%) posjeduje srednju stručnu spremu, 14% ima višu stručnu spremu, a 26% visoku stručnu spremu.