Uspješnost tima može se povećati Belbin modelom timskih uloga koji se koristi na nekoliko načina
Mnogi poslodavci i menadžeri gotovo se svakodnevno suočavaju s pitanjima kako poboljšati komunikaciju, međusobno uvažavanje i usmjerenost na uspjeh unutar tima, kako umanjiti gubitak prihoda uzrokovan lošim međuljudskim odnosima, smanjiti napetost među zaposlenicima te kako ih održati djelotvornima i na vrhu uspješnosti?
Obzirom da su zaposlenici jedan od najvažnijih resursa organizacije, iznimno je važno da se razvijaju na najbolji i najučinkovitiji način unutar svojeg područja rada.
Zaposlenici trebaju imati odgovarajuće radno mjesto, surađivati s odgovarajućim kolegama i ponašati se u skladu s svojim osobnim snagama i sklonostima. Stoga formalno kreiranje tima i očekivanje da zaposlenici rade kao tim nije dovoljno.
Devet skupina ponašanja
U kasnim sedamdesetima dr. Meredith Belbin je istražio razliku između uspješnih i neuspješnih timova na Henley Management College-u. Na temelju dobivenih rezultata razvio je teoriju timskih uloga.
Identificirao je devet skupina ponašanja koje pojedinci prihvaćaju u timskom radu, a koje pružaju uvid u psihološke i motivacijske čimbenike te ponašanja koja su potrebna članovima tima kako bi mogli poticati uspješan timski rad i na taj način poboljšati organizacijsku uspješnost.
Ravnoteža timskih uloga
Učinkovitost timskog rada ovisi o razumijevanju timskih uloga ostalih članova, znanju o tome u kojem trenutku prepustiti drugom članu tima da preuzme zadatak i kako nadoknaditi postojeće nedostatke tima. Bolji timski rad povećava produktivnost, podiže moral tima te potiče inovaciju u radu.
Razlog tome su razumna očekivanja među članovima tima, čime je smanjena mogućnost pojave nesporazuma i nezadovoljstva. Tim koji ima uravnoteženu strukturu timskih uloga izvedbom obično nadmaši onaj s neuravnoteženom strukturom, čak i kada ne uključuje izvanredne pojedince.
Belbin model timskih uloga se može koristiti na nekoliko načina u svrhu poboljšanja uspješnosti tima. Svaki pojedinac dobiva jasnu sliku svojih prirodnih doprinosa timskom radu.
Međusobnim dijeljenjem ovih spoznaja članovi su svjesni tuđih uloga i one se mogu koristiti za promicanje zajedništva. Analizom timskih uloga cijelog tima provjerava se ravnoteža tima i predlažu se potrebni koraci za otklanjanje neskladnosti.
Također, raspodjelom timskih uloga smanjuje se naglašenost hijerarhije unutar tima te se potiču individualni doprinosi i prepoznaju kao vrijedna postignuća. (Sanja Sabo)