Dužnicima osobni bankrot ne bi bio as iz rukava i donio spas u vidu oprosta ili olakšavanja otplate dugova, nego bi oni praktički izgubili i imovinu i poslovnu sposobnost u financijskom smislu
Zbog sve teže gospodarske situacije, prezaduženosti građanstva i sve veće nesigurnosti ponovno je aktualizirano pitanje uvođenja osobnog bankrota, instituta koji Hrvatska dosad nije imala, iako se sindikati već godinama zalažu za njegovo uvođenje.
Zagovornici tog modela smatraju da bi upravo mogućnost proglašenja građanskog bankrota bila slamka spasa za one koji više ne mogu izaći na kraj sa životnim troškovima i vraćati svoje dugove, piše Ivana Knežević u Vjesniku.
Skrbnika imenuje sud
Pojedini sindikati predlažu sličan model osobnog bankrota kakav već godinama imaju Amerikanci, Francuzi i Nijemci, a od prošle godine i Slovenci. Prema njemu bi, nakon što pojedinac proglasi osobni bankrot, upravljanje njegovom plaćom i imovinom preuzeo skrbnik kojeg imenuje sud.
Dužnik do otplate dugova ne bi mogao donijeti gotovo nijednu samostalnu poslovnu odluku, a skrbnik bi odlučivao kada će prodati dio imovine, kontrolirao stanje računa te jamčio da će dugovi biti vraćeni.
HUB se ne protivi
Direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček rekao je kako oni nisu protiv donošenja zakona o osobnom stečaju ili bilo kojeg drugog rješenja za probleme prezaduženih, a u više su navrata čak Ministarstvu pravosuđa predlagali osnivanje radne skupine koja bi pokušala naći najprimjerenije rješenje za Hrvatsku.
"Osobni stečaj je samo jedno od mogućih rješenja, ali nije općeprihvaćeno i samo manji dio zemalja EU ga je realizirao", istaknuo je Bohaček. S druge strane, u SAD-u su znatno postroženi uvjeti za proglašenje bankrota, jer je bilo previše zloupotreba.
Bolan postupak
"Treba reći da dužnicima osobni bankrot ne bi bio as iz rukava i donio spas u vidu oprosta ili olakšavanja otplate dugova, nego bi oni praktički izgubili i imovinu i poslovnu sposobnost u financijskom smislu", pojašnjava Bohaček.
Inače, proglašenjem osobnog bankrota građanin uobičajeno ima dvije mogućnosti rješavanja zaduženja. Jedna je da se dužniku uzima sva imovina, osim one najnužnije za život i posao. Po drugoj, dužnik ostaje bez mogućnosti novog zaduživanja i kreditnih kartica te mora u određenom roku otplatiti iznos duga kojeg odredi sud. Nakon toga, preostali dug može biti i otpisan, ali se dužnik više ne smije zaduživati.
Stoga, iako mogućnost bankrota zaduženim hrvatskim građanima, od kojih svaki prema procjenama duguje oko 60.000 kuna, možda zvuči privlačno, riječ je o bolnom i kompliciranom postupku. (V. K.)
Izvor:
Vjesnik