Ako država ne uspije srezati potrošnju, a krediti postanu nedostupni, državi preostaje samo rasprodaja državnih tvrtki, šuma i izvora vode
Drugim rebalansom proračuna, onim iz polovice srpnja, Vlada je jasno pokazala da se u državnu blagajnu neće sliti nerealno planirani prihodi u iznosu od 6,7 milijardi kuna, od čega se najveći dio odnosi na potrošačke poreze, PDV, carine i trošarine.
Prevelika državna potrošnja tom je prigodom smanjena za samo 388 milijuna kuna, a novi, treći rebalans, koji je trebao predstavljati spas za državnu riznicu, još je veće razočarenje, piše Dražen Rajković u Jutarnjem listu.
Povećanje prihoda upitno
Zbog toga Vlada povećanjem PDV-a na 23 posto i uvođenjem kriznog poreza do kraja godine namjerava prihodovati dodatnih 1,4 milijarde kuna. No, s obzirom na drastičan pad osobne potrošnje građana, što je više posljedica opreznog ponašanja nego pada prihoda stanovništva – ostvarenje svih vidova poreza na potrošnju u planiranim iznosima krajnje je upitno.
Usto, državni rashodi opet su samo simbolično smanjeni, za tek 170 milijuna kuna, uz porast subvencija za više od 520 milijuna kuna. Najveći dio tog kolača, čak 470 milijuna, trebao bi pripasti poljoprivrednicima. Riječ je o rashodima koji su daleko najviše rasli u posljednjih pet i pol godina, čak 72 posto.
To upitno povećanje državnih prihoda, sa zanemarivim kresanjem rashoda, navodno bi do kraja godine trebalo smanjiti proračunski manjak sa 11 na 9,3 milijarde kuna.
Vratiti povjerenje investitora
Nakon što je Vlada potrošila sve adute za smanjenja proračunskih rashoda i povećanja prihoda, sljedeći način na koji se može smanjiti proračunska rupa jest zaduživanje. Posljednja dva rebalansa proračuna upravo su trebala povratiti povjerenje međunarodnih investitora, kako bi Hrvatska osigurala uspjeh u jesenskim prodajama obveznica. Ako do toga pak ne dođe, sve je izglednije zaduženje od najviše 300 milijuna eura na japanskom ili kineskom tržištu, što se u posljednje vrijeme često spominje.
Budući da je održanje kredibilnosti države na međunarodnim tržištima kapitala i nakon dva rebalansa proračuna prilično upitno, Vlada će izgleda morati grozničavo raditi i na planu B. A takav alternativni plan pokrivanja proračunskog manjka Hrvatska bi morala aktivirati u slučaju mogućeg pada kreditnog rejtinga države za samo jedan stupanj, čime bismo iz kategorije relativno sigurnih zemalja dospjeli među najrizičnije.
Bogata riznica
Međutim, što prodati strancima u trenucima dok svjetska ekonomska kriza još traje, pa je potražnja za svakom, pa i najatraktivnijom imovinom vrlo slaba? Pogled na kratki katalog preostale imovine u vlasništvu države, pokazuje da Hrvatska još ima kapacitet u domaćim izvorima za kratkoročno podmirenje prenapuhane državne potrošnje.
Najatraktivnija državna imovina za prodaju u ovim kriznim vremenima svakako je Jadranski naftovod (Janaf), čiji bi paket dionica za prodaju mogao dostići cijenu od 1,5 milijardi kuna. Zatim slijedi HEP, čijih bi se 25 posto dionica moglo utržiti za oko 6 milijardi kuna.
Prodajom vlasničkog udjela u Croatia osiguranju država bi mogla namaknuti oko 1,5 milijardi kuna, dok bi Poštanska banka, najveća banka u vlasništvu države koja je već odavno na meti velikih talijanskih i austrijskih banaka, državi mogla priskrbiti oko 700 milijuna kuna.
Prodaja dioničkih paketa Podravke i Plive mogla bi donijeti utržak od 850 milijuna kuna, dok bi privatizacija Hrvatskih željeznica donijela 3 milijarde kuna. Značajne prihode mogla bi donijela privatizacija brodogradilišta, ali i davanje hrvatskih šuma u koncesiju, te koncesija nad autocestama, prodaja poljoprivrednog zemljišta, pa čak i koncesije nad izvorima vode. Samo ako vrh države tako odluči. (V. K.)
Izvor:
Jutarnji list
