Njemačka i Austrija iskoristile maksimalno prijelazno razdoblje od sedam godina koje je završilo 30. travnja.
Svaki građanin Europske unije ima temeljno pravo zaposliti se u bilo kojoj zemlji Unije. Takozvana sloboda kretnja radnika jedna je od četiri temeljnih sloboda zajedničkog unutarnjeg tržišta Europske unije. To su osim slobode kretanja radnika i osoba, sloboda pružanja uslužnih djelatnosti kao i slobodni promet roba i kapitala.
Prigodom proširenja Europske unije "starih" 15 zemalja članica dobilo je mogućnost da za prijelazno razdoblje od maksimalno sedam godina zaštite privremeno svoja tržišta rada. To se odnosilo na radnike iz novih zemalja članica koje su ušle u EU 2004. godine. Velika Britanija, Irska i Švedska otvorile su iste godine svoja tržišta rada, ostale članice nekoliko godina kasnije. Samo su Njemačka i Austrija iskoristile maksimalno prijelazno razdoblje od sedam godina koje je završilo 30. travnja 2011. Obilježje tih razdoblja bila je zabrinutost da bi zbog dolaska mnogo radnika iz istočne Europe porastao pritisak na konkurentnost i izazvao pad plaća i na kraju ugrozio radna mjesta, piše Alen Legović u Vjesniku.
Građani Malte i Cipra mogli su se još 2004., odmah nakon ulaska u EU, zaposliti u bilo kojoj članici Unije. Od ukidanja prijelaznih razdoblja od 1. svibnja 2011. profitirat će Estonija, Litva i Latvija, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija i Mađarska. Bugarska i Rumunjska koje su postale članice EU-a tek 2007. moraju čekati da istekne njihovo prijelazno razdoblje, a to će biti potkraj 2013. godine. Dok u Njemačkoj očekuju novi val radnika, u Poljskoj, najvećoj zemlji među novim članicama Unije, upozoravaju da je većina Poljaka već otišla u Veliku Britaniju ili Irsku. No ipak, dobra zarada u Njemačkoj mogla bi biti povod da se ne samo mnogi Poljaci pobrinu za posao u Njemačkoj.
U Poljskoj su trenutačno vrlo popularni intenzivni tečajevi njemačkog jezika koje polaze svi oni koji su odlučili iskoristiti slobodu kretanja radnika. Posebno velika potražnja za jezičnim tečajevima je među bolničkim osobljem, ali i osobama koje se sve više traže na zapadu kao pripomoć u kućanstvu sa samo jednom osobom ili za one slučajeve koji zahtijevaju intenzivnu njegu. Među građanima novih zemalja članica postoji neinformiranost, jer mnogi očekuju da će u starim članicama moći zaraditi više novca nego kod kuće. Tako je, primjerice, u Varšavi prosječna mjesečna plaća 800 eura, dok se u Njemačkoj u području kućne njege oboljelih ili nemoćnih osoba te ostalih djelatnosti plaća na temelju takozvanih mini jobs, što znači da je riječ o minimalno plaćenim radnim mjestima.
Poljski stručnjaci očekuju da će u prvih godinu i pol dana oko milijun Poljaka krenuti u potragu za poslom uglavnom u Njemačku. Migranti se mogu podijeliti u dvije skupine - prvu čine mladi i obrazovani ljudi iz malih gradova koji će raditi na poslovima za koje nisu potrebne kvalifikacije – primjerice u restoranima i hotelima, dok drugu skupinu čine nisko kvalificirane osobe poput zidara ili vodoinstalatera.
Postoje i drukčije prognoze koje govore da će iz Poljske godišnje u Njemačku doći samo 50.000 do 100.000 ljudi, dakle znatno manje nego prije sedam godina kad su Poljaci masovno odlazili u Irsku i Veliku Britaniju.
Velika Britanija i Irska bile su prve zemlje u kojima su Poljaci i ostali građani novih zemalja članica potražili posao. Od 1. svibnja Poljacima koji žele raditi u inozemstvu pružaju se veće mogućnosti nego prije sedam godina, pa je vjerojatnost ipak manja da će se mnogo građana novih zemalja članica koncentrirati samo na Njemačku ili Austriju. Osim toga, oni Poljaci koji su htjeli prije otići već su davno napustili domovinu i otišli ne samo u smjeru Velike Britanije i Irske nego su sreću potražili i u skandinavskim zemljama. Nakon velike migracije u Poljskoj je ostala velika praznina i nedostatak radne snage, posebice u području zdravstva i građevinarstva, pa se poljski poslodavci trude pronaći novu radnu snagu iz Kine i Indije. No za sada najviše novih radnika dolazi iz susjednih zemalja - Bjelorusije i Ukrajine. (T. B.)
Izvor: Vjesnik